Manifestacija Kestenijada mi je bila povod da posjetim ovaj grad na Uni koji izgleda kao da ga je bog stvarno stvorio. I kako sam na svemoćnom fejsu iz prve napisao toliko potencijala dugo nisam vidio. Zaista me ugodno iznenadila fešta kestena u Hrvatskoj Kostajnici. Toliko atrakcija, povijesnih, kulturnih i turističkih na jednom mjestu. Iduće godine već ce biti dvadeseta po redu, pa je organizator već Kestenijadu podigao na jedan vrlo visoki nivo. Mislim da nikom nije bilo dosadno prošli vikend ovdje. Šteta što tako grad i čitav kraj ne žive cijele godine. Toliko priča, turističkih mamaca već dugo nisam vidio.

Tradicija slastica od kestena i proizvodnja dobre šljivovice seže daleko u povijest. Nije slučajno da je glavni slastičar na dvoru cara Franje Josipa bio iz Kostajnice. I današnji hotel i središte grada ima obrise austrougarske arhitekture. Otkriva mi Bruno Beljak iz Zajednice Austrijanaca u Hrvatskoj na štandu ovdašnje manifestacije. Želja im je da pridonesu oživljavanju ovog kraja gdje su im radili i živjeli preci. Ovdje bi mogli dovesti puno turista iz Austrije. 'Znate,' sjetno govori Bruno i nastavlja, 'Austrijanci su spremni ovdje doći u ribolov, oni vole mir koji ovdje vlada. Ribolovni turizam je vrlo skup turizam i šteta je ovo ne iskoristiti. Također mi se čini da je ovaj kraj pogodan baš zbog ljepote, tišine i čiste Une za tzv. starački turizam. To su ljudi koji su spremni puno izdvojiti kako bi uživali u trećoj životnoj dobi', zaključuje Bruno. Zajednica ima i druge gospodarske planove poput aktiviranja zemljišta Austrijanaca koje nije u funkciji. Mogli bi se ponovno zasaditi voćnjaci šljive i oživjeti nekadašnja proizvodnja kvalitetne rakije.

Želja mi je prekrasan burni povijesni dan iskoristiti za obilazak okolice biciklom, ali su me brojni sadržaji, dobra atmosfera i velika posjeta prilično zadržala. Navratio sam na kolač od kestena, obišao kulu na Uni, bio na brdu Djed koji ima predivan vidikovac na Unu i pogled prema Bosni. Sudjelovao sam u povorci kroz grad, a naravno doputovao već popularnim Kesten-cugom. Dok su mi vrijedne hostese pričuvale bicikl, skoknuo sam na Dane Zrinskih i ćevape u Bosnu. Obišao lijepe dekoracije kestena i naravno jeo pečene kestene. Sretao vitezove i mačevaoce te naravno grofa i groficu Zrinski. I direktoricu ovdašnje Turističke zajednice Mirjana Lahovsky koja mi se opravdano pohvalila velikim posjetom, ali i sadržajem te najavila jubilarnu Kestenijadu iduće godine. Ne ulazim u procjene, ali Hrvatsku Kostajnicu posjetilo je sigurno tridesetak tisuća ljudi, ako ne i više. No moram priznati da me ovdje gužva nije smetala. Sve je bilo nekako lijepo i zanimljivo.

Za cikloturizam koji ovdje ima velik potencijal i mislim da bi se mogle osmisliti sjajne rute i uzvodno i nizvodno od Une. Kružne ture preko Bosne, uz obilazak brojnih kula i sedri Une mogli bi biti fantastični. U kombinaciji s cesticama i okolnim brežuljcima i potpuno netaknutom prirodom. Mi smo krenuli na vožnju od dvadesetak kilometara i prošli kroz manje poznati dio Kostajnice. U kombinaciji s malo makadama i naravno domaće šljivovice na putu dobro se proveli. Pri povratku u grad dočekao nas je i prvi sisački tramvaj koji je prigodno vozio dolinom Une.

Da bike priča bude potpuna, biciklom sam potom krenuo uz Unsku prugu nizvodno rijekom do Volinje i vidio nekoliko mostova, tunela i utvrda koji su izgradili graditelji pruge. Došao sam do velike željezničke postaje Volinja koja je ujedno granična postaja jer ovdje pruga prelazi Unu i ulazi u Bosnu te nastavlja dalje prema Novom Gradu, Bihaću i Kninu. Tako na biciklu uz Hrvatsku rijeku Unu završavam posjetu Kestenijadi, definitivno najljepšoj jesenskoj manifestaciji u našoj državi. Šarm i miris pečenog kestena, osjećaj dobrodošlice koji mi je pružio ovaj kraj dugo ću pamtiti i nadam se da će ovo što prije otkriti i ovdje početi dolaziti i cikloturisti.