U novi vlak HŽ Putničkog prijevoza se i biciklom zaista jednostavno ulazi, posebne biciklističke oznake na vratima signaliziraju gdje su bike odjeljci. Novi vlak za sada u poslijepodnevnim satima vozi između Zagreba i Siska. U pratnju i vožnju do Siska poveo sam i svoju šestogodišnju kćer Ivonu, 'dječju bike blogericu', kako bih što bolje mogao osjetiti i vidjeti može li obitelj bezbrižno biciklima krenuti na izlet vlakom, poput nas, i jedno popodne pretvoriti u nezaboravan doživljaj. A tako je i bilo, nakon obaveznog fotkanja i selfieja ispred super moderne kompozicije na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, sve izgleda kao da je iz nekog drugog budućeg vremena. Bicikli su bili u trenu u vlaku, ipak je lakše uvesti bicikle, pogotovo s djetetom, nego u klasične kompozicije sa stepenicama i uskim ulazima. Ovdje mjesta za prolaz ima dovoljno. A ulazak će biti i lakši na stajalištima ili kolodvorima gdje su niži peroni. Uz susretljivost osoblja uspješno smo parkirali bicikle i jednostavno ih trakama privezali za okvir bicikla. Nismo se ni snašli, a već smo krenuli prema našem odredištu. Pokretanje vlaka nismo ni osjetili. Dok sam tu i tamo osmatrao bicikle, iako mi je bilo jasno da su stabilni, Ivona je već gledala crtić 'Winxsice' na malom laptopu koji sam joj tren ranije dao, da je se 'riješim' bar do Siska. I dok sam se kod susjedne putnice raspitivao za šifru WiFi-ja, Ivona je već to riješila, naime, internet je otvoren i ne treba nikakva dodatna formalnost. Ivona mi je, naravno, i prva rekla da mi je tu ispod sjedala i utičnica za struju ako trebam. Djeca danas bolje hvataju neke stvari nego mi odrasli. Ova nova usluga interneta, naizgled već uobičajena, ipak je velika novost i unaprjeđenje usluge jer gotovo da nije bilo putnika koji nije koristio tu uslugu. Internet radi besprijekorno i to cijelim putem, i dok smo bili daleko od naselja i usred turopoljskih šuma.

Jednosatno putovanje do Siska prošlo je brzo i osjećaj je bio kao da smo u avionu, a ne u vlaku. Iako takvi i slični vlakovi europskim prugama voze, pa i s biciklima, već desetljećima, ipak i laik može primijetiti da je novi vlak natprosječni hrvatski proizvod i da zaista dobivamo vlakove visoke klase. Puštanje u promet novog vlaka operater putničkog prijevoza iskoristio je i za predstavljanje novog vizuala HŽ PP-a, koji je vidljiv i na novoj kompoziciji vlaka. Osim toga je redizajnirana web stranica www.hzpp.hr, na kojoj se sada jednostavnije i inovativnije može doći do informacija o putovanju vlakom, pa i o vožnji s biciklom. Saznajemo da se priprema i potpuna informatizacija sustava prodaje karata, pa će kupnja karte biti moguća i preko pametnih telefona i mobilnih aplikacija, na bezgotovinskim kartičnim automatima na većim kolodvorima i slično. Sa svime time zadovoljni ćemo biti i mi biciklisti jer kada kupujemo kartu za bicikl, 'kosa nam se diže na glavi' jer je prodavač piše ručno, što ponekad traje dugo i komplicirano je svima: i onima koji je prodaju i nama koji moramo čekati dugotrajni postupak izdavanja.

Putovanje s pogledom

I dok smo doslovce klizili prema Sisku (u vlaku se doslovce ne čuje nikakav zvuk, čak ni 'klopotanje' po tračnicama. Vlak je klimatiziran, stakla zatamnjena i garnitura je jedinstvena cjelina, odnosno, nema vrata između odjeljaka, što mu daje dodatni štih urbanog vlaka. Pogled iz vlaka je odličan, što se dobro uklapa u novi slogan HŽ PP-a 'Putovanje s pogledom', o kojem je svojevremeno bilo dosta komentara i pošalica. No s novim vlakovima i obnovljenim prugama kojih je sve više, i slogan će bolje 'leći' nama putnicima. A i istinit je jer naše pruge zaista prolaze predivnim nizinskim i planinskim krajevima. I ujedno su odlična prilika za upoznavanje drugačije, ljepše Hrvatske. I dok tako mi lutaju misli, sjetim se da, na primjer, Italija osmišljava tzv 'spori turizam' u koji će uključiti neke zaboravljene i ukinute željezničke pruge. I mi bismo s dobrom i osmišljenom uslugom mogli ostvarivati bolje turističke rezultate, pa i u putovanjima željeznicom koja su u mnogim zemljama vrlo popularna.

Još uvijek osmatram taj dizajn novog vlaka koji je do zadnjeg detalja osmišljen. I izvana je vrlo lijep, još u Zagrebu smo vidjeli strane turiste koji su trčali po peronu da bi ga fotografirali. Cijelom našem putovanju pridonosi i uvjerljiv i ugodan glas koji nas je obavještava o usputnim kolodvorima. Informacije o željezničkim postajama kojima se približavamo te o brzini kretanja vlaka vidljive su i na više postavljenih displeja u vlaku. Vozili smo se uglavnom 120 km/h, a od Lekenika prema Sisku novi elektromotorni vlak išao je nešto sporije. Sjedala su jako udobna, a bicikle je moguće ostaviti na dva za to predviđena mjesta. Naravno, mogućnost da na svoje putovanje 'povedete' bicikl otvara mnoge bike ideje, od toga da tako npr. putujete na posao biciklom i vlakom ili kao mi, cikloturisti, osmislite svoj bike izlet u nekom drugom gradu ili kraju. S obzirom na to da prve vožnje novi vlak ima prema Sisku, dobili smo priliku da taj grad i bližu okolici upoznamo na drugačiji način, s bicikla. Sisak je bio baš i dobar odabir za bike vožnju; osjećali smo se kao da smo negdje daleko od naše svakidašnjice, jer su prometne gužve, čak i biciklističke, u Zagrebu postale nesnosne.

Tako da je bike izlet dobio na kvaliteti, a jasno, biciklom je sve neusporedivo ljepše i praktično. Mogli smo zaviriti u svaki kutak grada, a u Sisku ne nedostaje pješačkih zona, parkova i šetnica. Tako smo se po izlasku iz vlaka u trenutku našli na obali uz rijeku Kupu. Pogled prema starom mostu koji je simbol Siska, drvenim čamcima i staroj dizalici, odmah nas je na prvu osvojio, kao da nam je ispripovijedao dio povijesti kada je ovdje pristajalo mnogo brodova, što je i danas moguće samo kod većeg vodostaja Kupe. Bili smo i ispred katedrale Uzvišenja svetog Križa u Sisku, koja je i stolna crkva Sisačke biskupije. Nalazi se na Trgu bana Josipa Jelačića, pokraj arheološkog parka Siscia in situ, koji smo sa zanimanjem razgledali.

Segestica, Siscija, Kupa...

Tornjevi, silosi i brojni nadzemni cjevovodi podsjećaju na to da je Sisak bio nekada najveći naš industrijski grad. Siscia, Segestica... samo su neki od naziva koje je ovaj grad u svojoj dugoj povijesti promijenio. Uostalom, Sisak ima svoju riječnu lučku kapetaniju jer su rijeka Sava i Kupa plovne upravo do Siska. No iako mnogo toga više nema, ljepota Siska nije nestala, dapače, primjećujemo puno novouređenih prometnica, novu i modernu led rasvjetu, nove i lijepe biciklističke staze. Ivona je odmah na prvoj klupici u parku ispred gimnazije upisala u svoj blok da joj je bilo lijepo voziti se pokraj rijeke Kupe, a svidjelo joj se i puno drveća za penjanje u parku. Očarale su je i brojne terase lijepih ugostiteljskih objekata, a u jednom od njih pojela je i sladoled. Upoznala je i jednog prijatelja, ali je zaboravila upisati njegovo ime i nije se navečer po povratku u Zagreb mogla više sjetiti. A imala je buran dan, prijepodne boravak u vrtiću, a popodne na biciklu već u drugom gradu, s novim vlakom, na super biciklu u turističkom bike pohodu. Tako da joj je jako proradio adrenalin, što je meni bio signal da je zapravo jako umorna. Da smo bili u Zagrebu, već bih 'pukao', no ovdje u Sisku sve je bilo drugačije i bezbrižnije. A nije ni čudo jer dojam je s dječjeg bicikla male blogerice, a i moj - da smo se u Sisku jako dobro proveli, stigli i u park na igru i na vožnje gradskim ulicama, ali i po šetnicama i parkovima. Sve nam je to bilo pozitivan šok i mali odmak od velike urbane sredine. Ne smatra se bez razloga da su gradovi do 50 tisuća stanovnika idealni za kvalitetan život. Neosporno je da se u Sisku sve više razvija i turizam, evo i mi smo bili turisti na biciklu. No oni spremniji na veće rute, sigurno bi se se odvažili na odlazak do zaštićenog močvarnog područja Lonjskog polja ili krenuli kroz idilična stara naselja natrag prema Zagrebu. Pa kroz šumske staze do Vrata Turopolja i preko Velike Gorice vratiti se u Zagreb ili ukrcati u vlak na nekom od usputnih kolodvora. Za Ivonu i mene je ovih gradskih sisačkih osam kilometara bilo super i previše. Idući put bilo bi lijepo otići do obližnje Petrinje. No to možda napravimo na poznatoj lipanjskoj biciklijadi.

U Sisku treba još izdvojiti raritetnu ruralnu drvenu arhitekturu, sisački stari grad te već spomenuto privlačno središte grada uz obalu Kupe i arheološki park Siscia. Atraktivan je i lovni turizam u okolnim šumama. Ipak, turistička je djelatnost još uvijek nedovoljno razvijena i ne koristi sve mogućnosti koje joj se pružaju. Osobito je zamjetan nedostatak smještajnih kapaciteta, koji su mamac za dulji ostanak, posebno za cikloturiste. No turizam se sve više i više razvija, tome pogoduju ugodna klima tijekom cijele godine, šarolike znamenitosti i ljubaznost građana u koju smo se uvjerili. Ispalo je da smo se u Zagreb vratili s puno dojmova i novih iskustava. Mislili smo da će nam jedno poslijepodne biti predugo za boravak u Sisku, a na kraju smo jedva stigli na kavu i sladoled na riječnoj sisačkoj rivi u kultni bar Zlatne godine. Ivona je isprobala sve gatove i priveze uz Kupu, dotakla stare muzejske kotače vlakova i sve grane u parku. Nismo ni mislili da ćemo  doživjeti i fenomenalan zalazak sunca na Kupi. No to nije fasciniralo samo nas, već i Siščane, pa nas se dosta skupilo na kraju šetnice da zabilježimo lijep prizor. Do polaska vlaka smo još bili na okrepnom čaju kraj željezničkog kolodvora u vrlo lijepom kafeu Ops, čiji nas je interijer sa svjetlosnim efektima još dodatno opustio prije povratka u Zagreb. Imali smo jako lijepo i toplo vrijeme, posebno je večernjih 22 stupnja Celzijeva bilo ugodno, pa smo se osjećali kao da je sredina ljeta.

Dok smo hitali prema Zagrebu, Ivona je zaspala, ja sam iskoristio još malo vremena za razgledavanje vlaka i pozicija za bicikle. Ne bi bilo loše da ima malo više mjesta za bicikle, no kada bolje razmislim, najvažnije je da se u takve vlakove može s biciklom, a za bicikl se uvijek može naći mjesta. Naime, pod 'pritiskom' biciklista i velikog interesa, HŽ je već dozvolio prijevoz biciklima u gradskom prijevozu Zagreba i u kompozicijama koje nisu baš prikladne za smještaj bicikala, ali ih se može uz malo napora unijeti i smjestiti u vlak. To se odnosi na vlakove na liniji Dugo Selo – Zagreb – Harmica. U prvo vrijeme je bilo to dopušteno samo subotom i nedjeljom. A odnedavno i radnim danom od 9 do 13 sati te od 17 do 24 sata, odnosno, do zadnje vožnje vlakova. Razumljivo je da zbog velikog broja putnika i gužve u špicama radnim danom s biciklom u vlak ne bi bilo moguće ući. No i to je veliki pomak i može puno koristiti biciklistima. I cijene su nešto niže jer je napravljen bolji omjer po prijeđenom kilometru. Tako se do 25 km plaća 10 kuna po biciklu, do 50 km dvadeset kuna itd. HŽ Putnički prijevoz ima i posebne vagone za prijevoz bicikala u klasičnim kompozicijama za putovanja prema Osijeku, Vinkovcima, Rijeci i u sezoni prema Splitu.

Možemo zaključiti da su biciklisti sve više dobrodošli u vlakove na hrvatskim prugama i da će novi vlakovi, koji će se u promet stavljati svaki mjesec po dvije nove kompozicije, razveseliti mnoge putnike pa tako i bicikliste, još više.