Istarski riblji brudet (poslužuje se iz čaše) s njokima od krumpira i slanim kovrčama od sipe. Sve to bio je dobar uvod u bike, ali i gastro vikend u Istri. Brtonigla i hotel restoran San Rocco bili su više od domaćina blogerskom paru. Naime, obitelj Fernetich drevno obiteljsko imanje pretvorila je ekskluzivni turistički kompleks. Više ne znam što je bilo bolje: degustacijska večer, zdravi život na selu na barem jedan dan ili bicikliranje po Parenzani, najprometnijoj i najatraktivnijoj biciklističkoj stazi u Istri. Sjeverozapadna Istra bogata je bike rutama, a cikloturizam je ovdje zaživio punim plućima. I dok tako prelistavamo bike staze u intimnom večernjem ambijentu restorana, ali i cijelog zdanja San Rocca, na stolu nam je već poslužena juha od jastoga u kojoj se utopila rakovica čije je meso baš sada u proljeće najkvalitetnije.

Sve prate vrhunska istarska vina. Na stolu su Kozlović, Katunar, ali i vino naših domaćina. Neizostavna Malvazija s kupažom Sauvignona. Slijedi Fritaja od šparoga, a to je jelo koje baš voli Malvazija. Marinirana trilja sa sipom i mladim krumpirom. Desert je krema od naranče s jogurtom. Među prvima smo imali priliku okusiti i osjetiti novi meni divnih boja i drugih lijepih gastronomskih čarolija. Mene to sve ne čudi, i vizija i novi trend San Rocca, jer su uvijek bili ispred drugih. Uostalom, u najboljem smo restoranu i malom hotelu u Hrvatskoj. Obitelj Fernetich u centru Brtonigle ima i konobu, koja nosi i laskavu titulu bike friendly i mnogi biciklisti se ovdje zaustavljaju na ručku ili okrepi. Tu je i mali servis, bike prva pomoć i nešto alata koji dobro dođu biciklistima. Uz, naravno, brigu prema gostima, San Rocco stvorio je prepoznatljivost i taj poseban dodir gosta i tradicije života na selu.
Više o hotelu i restoranu priča nam Luana Fernetich Ladavac koja želi da svaki gost San Rocca doživi jedinstveno iskustvo sačinjeno od okusa, mirisa i emocija. Tako da danas ovo renomirano mjesto ima sve simpatije, a stvorili su se i uzajamna veza i povjerenje. Najviše gostiju je stranaca, prije svega iz Austrije i Italije. Naravno, za boravak u Istri puno je interesa među našim ljudima. Mnogih novih jela i gastro izuma ne bi bilo bez Tea, također člana obitelji. Teo brine o eno gastronomiji, a ljubav prema ovom kraju i njegovim proizvodima, iako po profesiji nije kuhar, potakla ga je na istraživanje i stvaranje jela koja odišu ovdašnjim stilom života i koja može stvoriti samo onaj koji taj život živi.
Tullio Fernetich sve je ovo počeo prije deset godina sa svojom obitelji u želji da i drugi barem na trenutak mogu doživjeti istinske vrijednosti zdravog života. Teo i Luana s velikom pažnjom i brigom nastavljaju novu viziju San Rocca. Deset godina hotela uljepšao je i novi bazen koji je sada malo dalje od samog hotela, smjestili su ga u maslinike s otvorenim pogledom prema obali Istre. Zatvoreni bazen i wellness su dio spa ponude, relaksacije i opuštanja uz miris sjena, mora, lavande i okuse autohtonih proizvoda, prije svega maslina i vina. Jedna od ponuda je obilazak vinskih puteva biciklom.
Gostoljubivost Istre osjetila se pri prvom kontaktu, nezaboravnom zalasku sunca i pogledu na nepregledne vinograde prema Buju i Brtonigli. Ti slikoviti istarski gradići obaraju s nogu. Koristimo zadnji moment pred noć da napravimo par fotografija s tornjevima crkvi koje se vide u daljini i naše Mazde 6, koji su se onako na prvu sljubili s biciklima, naravno. Trenutno su iste sive boje s efektom, moglo bi se reći, jer unutrašnjost Istre još nije procvala i propupala, tako da foto kontraste daju crvena zemlja i vesela zelena trava. A baš ta zemlja daje najbolja maslinova ulja i vina. Ja bih dodao i biciklističke staze. Odmah pri prvom izlasku na ulicu vidi se da ovdje svatko sa svakim želi razgovarati, barem prokomentirati da danas neće biti kiše, još su hladna jutra, dometnula mi je gospođa vidjevši me u kratkim hlačama i rukavima. 'Zar vam nije zima?' pitala je onako u prolazu. No već sam se zagrijao na jutarnjem joggingu pa lakonski odgovaram da mi je i vruće. A bit će jer krećem pedalirati na Parenzanu. Sunčani dan i bike izlet obećavaju divan provod. A tako je i bilo.

Treba se malo i ispatiti i pokazati na djelu nakon kušanja svih delicija i jutarnjih susreta s divnim ljudima. Treba i upoznati tu krasnu i milu zemlju. Ali na dva kotača! Parenzana je stara željeznica koja vijuga između istarskih gradića i brežuljaka. To je bila nekada trasa uskotračne pruge koja je građena za Austro–Ugarske i služila je za prijevoz vina i ostalih poljoprivrednih proizvoda od Poreča do Trsta. Osim jednog blagog uspona, trasa pruge stalno se od Grožnjana spušta prema Livadama i Motovunu.
Prije toga prolazi ispod starih sela i napuštenih postaja Završje i Oprtalj. Tu su lijepa široka travnata mjesta i parkirališta pa su lokacije pogodne za odmor. Ili za silazak s Parenzane i nastavak po malim cestama kojih ovdje ima bezbroj. Tako da se bike vožnja po Parenzani može osmisliti prema želji i mogućnostima. Mi smo za naš polazak odabrali Grožnjan. Na Parenzanu se priključuje baš na ulazu u mjesto. Prolazi kraj nas puno cestovnih bicikista. Istra je idealna za vožnju po malim cesticama, ali saznajemo da je Parenzana i dalje najprometnija. Uz dobar MTB, pa i trekking bajk, može se bez problema savladati. Mjesta za parkiranje ima, spuštanje bicikala i pripreme za vožnju idu besprijekorno uz jutarnje zrake sunca i povjetarac koji puše s mora.
Bike opskrba treba biti dobra jer sljedećih dvadeset kilometara nema mjesta za kupnju. Doduše, u Završju i Oprtlju su poznate konobe, ali tada silazite, tj. uspinjete se s Parenzane i treba računati na uspone od dva do tri kilometra. U Grožnjanu, kao uostalom i drugdje, oznake za pješačko biciklističku stazu Parenzanu postavljene su na svakom raskršću i to ne samo na bike rutama, već i glavnim cestovnim prometnicama i naseljima. Prikazana je i cijela ruta i opis mjesta kojima se prolazi. Tako da stvarno na ruti imate osjećaj sigurnosti, a tragovi i duh stare pruge prate vas u stopu. Teško da se možete izgubiti. Uostalom, u svakom hotelu ili info pointu možete uzeti mountain bike kartu gdje je Parenzana jasno istaknuta, kao ruta svih ruta.
Mjesta za pauzu ima mnogo, to mogu biti uz već spomenute ostatke starih stanica, tu su tuneli, nadvožnjaci ili vidikovci pokraj kojih su postavljene klupe. Staza vodi kroz šumu, ali lijepim krajolicima koji oduzimaju dah. Parenzana obiluje šumama, livadama i proplancima, s brojnim vidicima na južnu Istru i dolinu Mirne. Ako želite, možete se zabaviti i branjem šparoga. No tada treba računati da će se izlet produžiti na čitav dan. Naša 32 kilometra vozili smo efektivno malo više od 2,5 sata, no kada uključimo dolazak na destinaciju, odmor, posjet Grožnjanu i Livadama, bili smo skoro pola dana na ruti. Ako u to još uključite obilazak Motovuna ili Buja, to je već cjelodnevni izlet.
Nakon polaska u Grožnjanu ulazi se u tunel Kancini dug oko dvjesto metara, gdje se odmah pruža predivan pogled na Grožnjan. Do Završja je nekoliko malih podvožnjaka i jedan kratak tunel. Nakon postaje Završje koju presijeca prometnica ulazi se u malo dulji tunel, koji je nezgodan kada ne radi rasvjeta. A to se baš nama dogodilo. No oči se brzo priviknu, uz malo tapkanja po mraku se može proći i bez rasvjete jer se ubrzo ugleda svjetlost i izlaz iz tunela. Na ovoj dionici puno je kamenih vijadukata viših i od 50 metara. Iako je Motovun stalno blizu, ovdje pruga ulazi u zapadnu unutrašnjost i kod Oprtlja ponovno okreće prema jugu i počinje spuštanje prema Livadama.
Svakom biciklistu je zadovoljstvo i veselje doći do ovog mjesta podno Motovuna. Ovdje ima nekoliko objekata i info punkt, opskrba je moguća u obližnjem Motovunu. U Livadama je nadaleko poznati restoran Zigante. Sa strahopoštovanjem smo se zagledali u veliku kuću. Ne planiramo ručati, jer imamo još dosta vožnje natrag do Grožnjana. Ipak pitamo možemo li sjesti i nešto popiti i eventualno naručiti nešto slatko. Iako smo znali da smo došli u drugi dom tartufa, ipak smo se iznenadili kada nam je konobar na sunčanoj i lijepoj žutoj terasi ponudio sladoled od tartufa! Nakon pedaliranja uvijek dođe nagrada, ali takvoj se nismo nadali. Možda mi je i slatki tartuf dao snagu da sam se uspeo natrag do Grožnjana.

Naime, nakon okrepe u Livadama slijedi makadamski put uz staro korito Mirne do mjesta Porte Porton. Dionica je ravna i duga oko 7,5 kilometara. Tu je i veliko parkiralište i mnogi ovo mjesto koriste za završetak ili početak bicikliranja. No naša Mazda je u Grožnjanu, oko pet kilometara oštrog uspona po širokoj prašnjavoj cesti. Iskreno, Grožnjan i crkveni toranj nisam se usudio ni pogledati. Samo sam pedalirao, gledao metar ispred sebe i koristio tezu iz prošlog bloga da je sve u glavi, a ne u nogama. lako je to lako napisati, treba i izvesti. Kada sam se uspeo bez zaustavljanja, za što mi je trebalo pola sata, bio sam ponosan na svoju početnu proljetnu formu. Doduše, nisam znao gdje je auto, ali to je malo važno. Uz malo vode iz bidona, zadovoljstvu nije bilo kraja kad sam podigao noge i lijepo se zavalio pod crkvenim tornjem na kamenu klupicu. I još s prijeko potrebnim slatkim i masnim fritulama. I sada sam zahvalan gospođi koja mi ih je dala na povjerenje jer mi je novčanik ostao kod supruge koja se nije, barem ovog puta, odlučila na teški dio rute. Već je uživala uz Mirnu u branju bilja i, naravno, šparoga. Kada sam došao malo k sebi, odgonetnuo sam gdje je Mazda karavan, ali sam po suprugu skoknuo po asfaltiranoj cesti maslinova ulja preko Peroja i Lorenzzina.
Nisam ni stigao po suprugu u Porte Porton, već se razvila komunikacija na Facebooku jer su neki od mojih fanova gotovo on line pratili moj pohod. I kako je napisao Edvard u komentaru, moramo sve više misliti na ljepši spol. I žene ili djevojke. One se sve više žele voziti s nama i pratiti naše uspjehe i doživljaje. I, naravno, biti dio njih i usput vidjeti i osjetiti što je baš na tom biciklu tako dobro. Iako uz bolove u rukama i 'guzi', žele se ipak i dalje voziti s nama, a svi imamo problem hoće li nam partnerice moći odvoziti rutu. I na konkretnoj ruti smo našli rješenje, a na Parenzani je uvijek živo i ima ljudi koji će pomoći ili pokupiti nekog biciklistu. Staza Parenzana ili prva ljepša i toplija nedjelja, potaknuli su moje čitatelje, pa sam prvi put odgovarao i komentirao rutu odmah s lica mjesta putem fejsa. Što se pokazalo i najboljim jer sam eventualne nedoumice i nejasnoće rješavao trenutno i lakše iz Istre i dok su još sjećanja bila svježa.
Nismo se ni spremili, bicikle upravo stavili na krovne nosače, a zove nas već Valter Bassanese, direktor Turističke zajednice Buje. Imamo dogovor, a evo on brine kako nam je bilo i je li sve prošlo u redu. S veseljem pozitivno odgovaramo s pozitivnim bike vibracijama i radujemo se susretu koji slijedi. Jer razgovaramo i našoj najjačoj bike destinaciji koja je daleko odmakla u razvoju cikloturizma od ostatka Hrvatske. Klaster u kojem su Buje, Umag, Novigrad i Brtonigla prednjači u biciklističkim manifestacijama, infrastrukturi, utrkama i broju osmišljenih i označenih staza.
Kao najjači projekt nameće se Istria Granfondo, veliki jesenski maraton sa startom i ciljem u obalnim istarskim gradovima Umagu i Novigradu. Taj događaj je vikend sporta i rekreacije koji rijetko koji biciklista propušta. Granfondo je u novije vrijeme sve popularniji oblik cestovnog biciklističkog događanja. Podrazumijeva spontanu vožnju velikog broja sudionika, od natjecatelja u punoj formi do obitelji i ležernih rekreativaca. Međunarodni maraton Istria Granfondo ponudit će više različitih ruta ove godine. Jedna je planirana po mjeri obitelji s djecom. Ove godine se planira dosegnuti i magična brojka s više od tisuću sudionika utrke.
Upravo izlazi nova bike karta sjeverozapadne Istre, kaže nam Bassanese, te najavljuje niz poboljšanja na Parenzani, od postavljanja manjih servisnih stanica do novih info točki u Završju i Oprtlju. Postavljeni su koševi za smeće na nekoliko lokacija, a evo i kvar na rasvjeti u tunelu brižljivo zapisuje Valter i kaže da mu je to prva obveza. U ugodnom ambijentu pizzerije Noa u centru Buja pričamo o mnogim rutama i mogućnostima te ovogodišnjim manifestacijama MTB Parenzana Cube, Lova na tartufe ili skorašnjeg eventa Kamanjek rocky trails. O stazi Momjanskog muškata koja je dosta zahtjevna, iako po nazivu zvuči vrlo primamljivo. Dogovaramo i skorašnju zajedničku vožnju u Istri na nekoj od staza.
Više informacija o boravku, biciklizmu i putovanju po Istri na www.san-rocco.hr, www.coloursofistria.com, www.istria-bike.com, www.keindl-sport.hr, www.vindor.hr i www.mazda.hr.