Pretpostavljao sam da se to može i da ima rješenja za zimske uvjete, no, priznajem, nisam znao da postoje zimske gume za bicikl! Posebne gume tzv. čavlerice s metalnim pinovima. Za zimske uvjete koriste se i gume većim profilom i ripnama, možda i ne napumpane do maksimuma. Naime tako na snijegu ostavljaju bolji grip. No ipak nisam ni vjerovao da će zimska vožnja biciklom po snijegu biti tako fenomenalno iskustvo.

Kad je počeo padati prvi snijeg, bilo je očigledno da su zimski uvjeti uznemirili i vozače na četiri kotača, ali i one na dva. Samo pogled na ulicu ili pak fejs i forum bio je dovoljan da vidim da biciklisti prizivaju bolje vrijeme ili da snijega bude barem malo manje. Tako forumaš iz Zagorja kaže da tamo ceste baš i nisu čiste, vozio bi se, ali nema adekvatne gume te se raspituje tko ima čavlerice za bicikle iliti zimske gume za bicikl. Zaista, postoje zimske gume za bicikl, iako definitivno usporedba kakva nam odmah pada na pamet, s zimskim gumama za aute, nije moguća. No važno je da rješenja ima za vožnju po snijegu. Te gume nisu namijenjene za vožnju po bljuzgi, ledu ili poledici na cesti, već su namijenjene isključivo za vožnju po snježnoj podlozi. U svakom slučaju, kakve god gume imali, šire gume s ripnama su dobrodošle. Malo se i rašire i tako bolje legnu na snijeg.

Ovako izgleda zimski biciklizam

Dakle, vrijeme je za zimski biciklizam. Kome nije hladno i ima dobru zimsku opremu već ima dobre pretpostavke za uživanciju u zimskoj bike čaroliji. Napadam na biciklu dvadesetak centimetara snijega, i to po dobrom temperaturnim minusom koji je ovih dana zaledio Zagreb. Evo me na prvoj vožnji po snijegu i isprobavam kako je to voziti gradu. Oprezno krećem po ulicama, doduše prekrivenim samo tankim slojem snijega, više su to smrznute nakupine leda i snijega… Čini mi se da sam stabilan, u zavojima naravno oprezan, nailazim na malo pravog leda, ali savladavam teškoće. Cilj mi je što prije doći do snijegom prekrivene podloge s koliko-toliko vidljivom stazom. Iako mi se na prvi osjet nije dopao i gotovo zaleđeni snijeg na Jarunu, čini mi se da su moje gume dobro legle. Što sam više u dubljem snijegu, to bolje vozim. Nemam dojam da je to nešto što mi ne paše, naprotiv, javlja mi se bike poriv. Ja vozim biciklom po snijegu!

Mogu gdje hoću, odmah su porasli apetiti i za neku dulju vožnju narednih dana. Livade oko Jaruna pokazale su se kao dobar izbor. Prvi snijeg koji se nakon kraće vožnje nakupio među ripnama počeo se i osipati pa su gume nakon laufa bile potpuno bez snijega, kao da se uopće i ne vozim po snijegu. No to je prvi dojam, ostaje za vidjeti kako bi bilo u šumi ili negdje s više snijega. Kažu da se treba držati što više uspravno, i što je na neki način logično, to radimo i po intuiciji, bez puno naglih pokreta i brzih zaokreta. U svakom slučaju, vožnju treba prilagoditi uvjetima; čini se da bi bilo idealno odlučiti se za laganiju vožnju primjerenijim tempom. Očekivanja da će uživancija biti kao ljeti ili sa zavojitim vožnjama i spustovima nisu realna. Jer uz zimskoj vožnji je doista oprez potreban, posebno pri promjeni smjera i kada ne vidite dobro što je ispod snijega. Sve je u rukama vozača i treba se prilagoditi uvjetima. Kaciga, ako je do sada niste koristili ili samo ponekad, za zimsku vožnju postaje obvezna oprema.

Uživati se može, dakle, i biciklom na snijegu, ali pritom ne prkositi nikom, ni sebi. Zima, pa ni ova hladna i snježna razdoblja nisu razlog da bicikl ostane na balkonu stana ili spremištu, naprotiv, odmjerenom i pametnom vožnjom može se uputiti i na dalju vožnju i veće izazove. Privlači me da potegnem do neke šume ili padine, ali to ćemo ostaviti za neki od idućih pedaliranja, ako zima potraje. Ovaj puta sam još probao vožnju po inače slabo prometnoj makadamskoj cesti, na kojoj su kolotrazi od nekoliko vozila koja su tuda prošla. Iako se u prvi mah činilo da će to biti lakše nego se voziti pokraj ceste po dubljem snijegu, moj je dojam da mi je bilo lakše, malo 'kopati' snijeg nego stalno držati ravnotežu i ići po kolotrazima jer su me bacali. Nisam se nijednom poskliznuo ili pao, no dojam je da je bilo bezbrižnije po malo dubljem snijegu nego po cesti gdje snijega ima manje. Tempo je zaista sporiji, ali taj dojam se gubi jer bicikliranje po snijegu ima svoje draži. Napori su malo veći pa je i pri manjem tempu adrenalinski apetit zadovoljen i rekreacija također.

Sige na kacigi

Zimske rute će biti definitivno kilometarski, pa i vremenski kraće jer će naravno nakon određenog vremena vani doći do peripetija. Meni je počela padati rosulja, pa se sve počelo lediti na meni, a pojavile su mi se sige na kacigi, a čak su me počeli i zepsti prsti na nogama, što me iznenadilo jer sam mislio da su mi stopala u pokretu, pa da će mi možda biti čak vruće. No to je valjda izostalo zbog ovih gotovo polarnih uvjeta. Uživao sam, naravno, neovisno o sigama i svemu: nakon blagdanskih delicija i izležavanja u fotelji s daljinskim u ruci, već i sama pomisao da idem van bajkom i da se može voziti bila je fenomenalna. A da imam gume koje su prilagođene i za vožnju po snijegu, djelovalo je i psihološki na mene; osjećao sam se sigurnije i 'ispravno', sve po propisu! Sada me živo zanima kako bi bilo s ljetnim gumama iliti na onima na kojima se stalno vozim. I osjetiti razliku.

Što se tiče odjeće, mora biti višeslojna - to ne treba posebno napominjati, no dobre rukavice su nužne, i to one koje sliče gotovo skijaškim. I prema mogućnosti ih što manje skidati. Iako sam ih dva-tri puta skinuo, jednom doduše par minuta, nepovratno su mi se prsti zaledili, posebno vrhovi, i ostali gotovo pothlađeni. Iako mi se takve stvari nisu prije događale, očito i naš organizam trpi ove nagle temperaturne promjene. Pa razlika u samo nekoliko dana je bila u gotovo 30 stupnjeva i očito se naše tijelo, posebno koža teže prilagođava tim uvjetima, pa su se valjda takve reakcije neizbježne. Budimo realni: prije desetak dana vožnju sam odradio u kratkim rukavima i o zimskoj vožnji uopće nisam razmišljao, po snijegu i minusu još manje. To neko proljetno vrijeme, kao da je htjelo preskočiti zimu. No evo nas ipak u zimi koja se vratila u velikom stilu. Dakle, obući se jako, jako dobro! Budući da je kaciga nužna, i tanka kapa ili potkapa i zaštita za usta bila bi prijeko potrebna. Ono o čemu bih još razmislio je navlaka za cipele, da me zaštiti od padalina, ali i od hladnoće na stopalima.