U Maškovića han zaviri gotovo svaki biciklist koji prolazi od Benkovca za Pakoštane ili istražuje ovaj dio Ravnih kotara i područje oko Vranskog jezera. Zato su u Maškovića hanu odlučili postaviti i klamerice za parking za cikloturiste.

Pravo je to mjesto za osvježenje i odmor. Konačište je 1644. dao sagraditi Jusuf Mašković iz Vrane kad je postao zapovjednik osmanlijske flote i vezir. Han je trebao biti ljetnikovac Maškovića kada se iz Carigrada vrati u svoj rodni kraj, no smaknut je prije njegova završetka.

Općina Pakoštane uz pomoć novca EU-a stavila je objekt u funkciju. Projekt je zamišljen tako da bude dostupan svima za posjećivanje kao muzej i hotel, ali i da u njemu rade lokalni stanovnici te da se nude autohtoni suveniri i jedu namirnice iz ovog kraja. Ovdje se pije, usput rečeno, najbolja zelena travarica koju sam kušao.

Osim titule heritage hotela koji je sagrađen u stilu niske tvrđave, tu je i restoran nadaleko poznat po orijentalnoj kuhinji. Iako ovdje možete naručiti sve što želite, prevladavaju jela od janjetine i junetine. Preporučujem izmir kofte od janjećeg mesa, za koje sam prvo mislio da su veliki ćevapi. Plata Maškovića han idealna je da upoznate sva jela: piletinu u umaku od senfa s breskvama, sarmice od janjetine umotane u list vinove loze, uz bulgur kao prilog...

Maškovića han specifičan je po mnogo čemu. Ostaci originalnog turskog hamama živi su dokaz da sam baš na mjestu na kojem je Orijent susreo Mediteran. Životopisne legende na svakom koraku.

Područje Pakoštana i Vrane idealno je za bicikliranje. Ondje je mnogo staza koje su označene. Biciklom možete do Murtera, oko Vranskog jezera, Benkovca i Zadra. Najveća vrijednost: puno kvalitetnih cesta s asfaltnom podlogom koje nisu prometne. Prolazite kroz Nadin, Pristeg, Stankovce, Polaču, Tinj… Mnogobrojna sela i polja povezana su i starim seoskim putovima. Poželite zaviriti. Ako ste na brzom cestovnjaku i super tankim gumama, to nećete moći.

A na novom gravelu smože se doslovno pojuriti i po lošem makadamu. To mu je najveća univerzalna prednost. Osim što je težak deset kilograma, s nešto širim gumama i jedva vidljivim ripnama daje sigurnost vozaču i po asfaltu i po ostalim putovima. Tako je u relativno kratkom roku postao najatraktivniji model u biciklističkom svijetu.

I ja sam odlučio isprobati novi bajk na ovom izletu. Baš me zanimalo kako će mi se svidjeti s obzirom na to da mijenjam podloge i rute pri vožnji i kreiram put doslovno u trenu. Kad sam stigao, relativno brzo, iz Maškovića hana do početka uspona prema obližnjem vrhu Kamenjak, nisam baš osjetio sve blagodati modernog cestovnjaka, bicikla koji je inače namijenjen za fine podloge. Gravel je drugo, on može sve u jednom.

Kad sam se u tri kilometra doslovno morao podići tristo metara nadmorske visine, nije mi više bilo svejedno. Itekako sam uživao na tankim gumicama, spretnom i jednostavnom bajku. Iako redovito vozim mountain bicikl i nosim ruksak zbog hrpe opreme, ali i zaliha svačega, ovaj put sam ga ostavio u autu kako bih osjetio kako je to biti pravi gravel biciklist. Sve što mi treba mora stati u tri džepa u majici na leđima. Dvanaestak kilometara je ukupno iza mene. Evo prve prilike da se ne vraćam istim putem s Kamenjaka koji se nadvio nad pola Dalmacije, Vranskog jezera i mora. Makadam koji se spušta prema jezeru i potom ide sve do Prosike i Pirovca idealan je za testiranje jer ima i spusta, ponešto uspona i puta koji je čas izvrstan, već ubrzo vrlo loš. Prošao sam sve, što me zapravo iznenadilo. Bio sam siguran da ću negdje morati sići s bicikla. I jesam, sišao sam, ali za fotkanje, uživanciju i dodir s prirodom. S gravelom ne morate strahovati na svakoj grabi.

Model Giant Revolt košta oko deset tisuća kuna, što je odličan omjer cijene i kvalitete. Superiornost i uvjerljivost krase ovaj bicikl. Vikend s gravelom u Maškovića hanu bio je tako više nego savršen.