Slano sam zadnji put posjetio prije tridesetak godina. Od tada u ovom trusnom području grad je u međuvremenu porušio potres, a i ratna stradanja u Domovinskom ratu nisu ga mimoišla. No Slano danas živi punim plućima sa svojim vrijednim stanovnicima. Ponosno je i podignuto po ne znam koji put. Turističko, ali isto tako poljoprivredno i ribarsko mjesto. Svako ovdje nešto radi. Okolna brda pogodna su za sadnju vinograda, duhana, a bogata su samoniklim biljem. Isprepletena su malim prometnicama i cesticama idealnim za vožnju biciklom.

Nakon obilaska uvale, koja ima široku šetnicu dugu više od šest kilometara, može se krenuti u istraživanje zaleđa i uvalu Slano doživjeti na posve drugačiji način. Koristeći brdske asfaltirane ceste, može se izbjegavajući Jadransku magistralu doći sve do Stona, preko Trnova i Mravinaca. Mene je privukao odlazak prema istoku i uspon do sela Majkova. Nije strašan, polako se diže na nekih dvjesto i pedeset metara nad morem. Radi se o staroj Napoleonovoj cesti koja i danas povezuje Slano i Trsteno.

Cesta je duga oko dvadesetak kilometara. Danas služi uglavnom za bicikliste i izletnike te mještane. Kraj je pun ovaca, a još je poznatiji po ovčjem siru. I po oleandru koji se može vidjeti uz cestu. Zalazak sunca i pogled na Elafite i Slano odavde su frapantni. U Majkovu ima nekoliko crkava, a u njemu živi dvjesto stanovnika, iako meni nije izgledalo tako. Prometa na cesti gotovo uopće nema, pa je pedaliranje i ugodno i sigurno. Od Majkova počinje lagano spuštanje prema obali i mjestima Dubravica i Brsečine. Kraj mojeg bike puta je u naselju Trsteno, koje je bogato vegetacijom i nalazi se uz samo more. Ovim putem može se i nastaviti sve do Orašca nadomak Dubrovnika. U Trstenom svakako treba obići najstariji botanički vrt u Hrvatskoj.

Kako biti u ovom dijelu južnog Jadrana, a ne posjetiti Elafite, otoke nekadašnje dubrovačke aristokracije? Ljetnikovci i pregršt palača samo su dio slike Šipana i Lopuda koje sam posjetio brodom i biciklom. Bila je to odlična ideja jer dok su ostali turisti brodom išli oko Šipana, ja sam ga po sredini obišao na biciklu. Jedva sam doduše napravio sedam kilometara, no bili su vrijedni. Osjetio sam otok maslina u najljepše doba godine. I bio u 'Orlovom gnijezdu', kako su ga stari Grci nazvali. Nakon polaska iz Luke Šipanske slijedi uspon od kilometra. Glavna otočna prometnica vodi prema Suđurađu, drugom naseljenom mjestu. Nekoliko makadama vodi do mjesta koja su nekad bila naseljena i može ih se obići. Uz obilje maslina, čija berba samo što nije počela. Potom slijedi ulazak u drugo otočno mjesto i lijepu tihu luku. Tu je i dvorac, ruševna Getaldićeva palača i bezbroj uličica u kojima se na svim prozorima suši netom ubrano bilje i voće. U Suđurađu je i stara mlinica koju su konji pokretali i tako prešali masline. Danas je tu konoba, u kojoj smo guštali u ribi i maslinovom ulju. Izvan mjesta izgrađena je moderna uljara. Šipan je ušao i u Guinnessa zahvaljujući omjeru površine otoka, broja maslina i stanovnika.

Brod Stari Ive vozi nas na idući otok, na Lopud. Dvadesetak minute vožnje brodom, ali zato malo više biciklom. Bio sam brži u upoznavanju otoka jer je uređena nova pješačka staza po kojoj se može kretati brdskim biciklom. Tako sam došao do novog vidikovca i doživio pogled na otvoreno more. Posjetio sam i plažu Šunj, jednu od najljepših na Jadranu. No otok je relativno visok, tako da se do prijevoja treba malo pomučiti. I pješke, bome i na biciklu. Svi smo bili na vrijeme u brodu koji nas je poveo natrag u Slano. Grupa francuskih turista iz hotela Osmine bila je više nego očarana izletom. A i kupanje na Lopudu bio je romantično, kao i neki od kupljenih otočnih suvenira. Slađana, naša vodičica, i posada broda s kapetanom Ivanom te juniorima Petrom, Josipom i Vicom sigurno su nas vratili u Slano.

I moja kasnoljetna bike avantura približila se kraju. Žuti bicikl je u prtljažniku novog Nissan Qashqaija. Obično stavljam bike nosače na krov, no ovog puta sam htio isprobati kako je na duljem putovanju s biciklom u stražnjem dijelu auta. Zadnja sjedala se jednostavno spuštaju i ostalo je dosta mjesta uz bicikl. Ovaj put i za mandarine, lubenicu i smokve. Autotest tjedan brzo je prošao. Puno sam vozio po autocestama i imao sam prilike isprobati Propilot, novi sustav i adut Nissan Qashqaija. Sam održava brzinu, drži rastojanje, a sustav Propilot upravlja autom po sredini prometne trake. Vozač lagano drži volan, ali ne upravlja, već to čini samo prema potrebi. Naprimjer, prilikom pretjecanja i sl. Bio je ovo više nego uzbudljiv tjedan autom, biciklom i brodom.