Vožnja biciklom za mene je usamljenički bijeg od cijelog svijeta. Prvo sam počeo trčati i planinariti. Savski nasip i Sljeme bili su dobar mamac i prilika da počnem s aktivnostima na otvorenom. No ubrzo sam shvatio da sam prespor u želji da prođem i vidim više. Za godinu dana imao sam već lijepu kondiciju.

Učinilo mi se da bi biciklizam bio bolji izbor za moje afinitete prema fotografiji i želji da radim neke nove i drugačije reportaže. Bicikl mi se tako učinio kao bolja ideja za ostvarenje snova. No opet je trebalo krenuti iz početka. Nekoliko kilometara vožnje na biciklu i već mi je bilo teško. Znao sam prevariti sam sebe tako da sam se prvo vozio ravnicom. Vozim do idućeg sela i idem natrag, pomislih. Onda kad sam stigao, učinio mi se zvonik u onom sljedećem selu baš impozantan. Tako sam se vozio od crkve do crkve, od sela do sela, i kilometri su se nakupljali.

Na Zavižan sam se odvažio zahvaljujući dobroj ekipi. Dobro društvo daje ti neku snagu, ali i sigurnost. Osjećaj da nisi sam dobra je motivacija. Iako sam već tada mogao na Sljeme, pa nije trebalo biti brige. Ako možeš na Sljeme, možeš i na Zavižan. Ipak me bio strah Velebita. Tada se i nakupilo prvih brdskih sto kilometara. Kada me na zadnjoj dionici prema Zavižanu jedan biciklist upitao: 'Je li pokraj nas prošao autobus ili mi se priviđa?', tek sam tada shvatio u kakvu sam se biciklističku avanturu uputio. U trenu su mi bljesnuli moji počeci, to kako sam se zadihao na trčanju po Savskom nasipu već na 50 metara, a bicikl gurao već kod svakog brežuljčića. Zajapuren i zapuhan, često sam se već unaprijed predavao, skrivajući trbuh u širokoj majici. Sada, tri godine kasnije, evo jurim po Hrvatskoj i šire na biciklu, doduše i 20 kilograma lakši.

Uslijedili su obiteljski izleti na biciklu. Dolina Kupe u Gorskom kotaru učinila se idealna ideja voziti se bezbrižno s djecom na biciklu. Kasnije sam otkrio i Fužine i predivno jezero Bajer. Tamo sam upoznao i prvog cikloturista u Hrvatskoj, Bojana Šenkinca, koji me namamio pa mi je Gorski kotar postao neizostavna bike destinacija. Biciklijade Gorski kotar bike tour i Kamenjakova biciklijada postale su mi redovne vožnje. Kada sam mislio da već poznajem Gorski kotar, shvatio sam da ga zapravo uopće ne znam. Ove godine vozeći se od Platka preko Grobničkih Alpi doživio sam najljepše trenutke na biciklu. Mislio sam da se to može gledati samo iz aviona. A ja sam kroz stepe vozio bicikl, po vrletima i nečem što bi se moglo nazvati planinarskom divljom stazom.

Otkrio sam i Međimurje na biciklu. Danas ušće Mure i Drave te jezero Dubrava obiđem i više puta godišnje. Imao sam dojam, vozeći se prije nekoliko godina s direktorom Međimurske turističke zajednice Rudijem Grulom na biciklu, da maštamo da će ovo biti cikloturistička meka. Stari i jedini preostali drveni Mlin na Muri i toplice svakako su bili dodana vrijednost. Evo, danas Međimurje ide velikim koracima prema poznatoj europskoj bike destinaciji. Prednjači po bike digitaliziranim stazama i modernim oznakama, prvim izgrađenim bike prometnicama, pametnim odmorištima i sl.

Neki od naslova mojih blogova sve govore. Od Zagreba do Velike Gorice brže biciklom nego autom ili po Zagrebu dnevno juri sto tisuća biciklista. Stazom glagoljice do Mjesečeva platoa na otoku Krku. Može li se biciklom voziti po snijegu? Može. Tako su krenule i zimske vožnje, pa i one snježne. Zatim i vožnje električnim biciklima, oko kojih se još uvijek u bike miljeu vode diskusije za ili protiv.

Meni su idealni, potiču me, a ujedno me fascinira inovativnost pri svakom novom modelu koji vozim. S obzirom na to da se često vozim sam, daju mi dozu sigurnosti, pogotovo pri odlasku u nepoznato ili kada istražujem destinaciju. Lakše uhvatim ritam, pa potporu ili dodanu snagu koristim kao zagrijavanje. Ti bicikli su limitirani na 25 km/h i još su značajno teži. Ali pomažu pri savladavanju uspona i pri prolazu kroz lošiji teren i podlogu.

Bio sam prvi bike putnik u Končarovu vlaku od Zagreba do Siska, odličnom vlaku koji je puno pomogao popularizaciji vožnje biciklom. Lagane rute po Lonjskom polju i vožnja uz pet naših rijeka zaista su predivne i lagane. Posavina je inače idealna za beskrajne ljetne vožnje. Stara sela, skele i vodeni svijet zadivit će svakog na biciklu. Velika biciklijada Lonja bike tour privući će više od tristotinjak biciklista. Mislim da su veliki bike potencijal i cijela Slavonija. Žumberak je tako blizu Zagreba, a još neotkriven i tajnovit, s puno šumskih cesta za uživanje daleko od svega. No za to je potrebna bike infrastruktura ili bar neki vid razvoja turizma.

Popeo sam se i na Biokovo. Vozio se po Pelješcu i do vrhova čak i nosio bicikl na ramenu kao ruksak, što također treba znati i naučiti. Svakako je veliki izazov bio osmisliti i povesti grupu biciklista iz Hong Konga od Plitvica do Dubrovnika. Proći s njima Liku i preko Velebita. Bilo je ipak najveći gušt pokazati im Lijepu Našu u najboljem izdanju. Voziti se uz Krku i Čikolu te ih sretno dovesti uz dolinu Neretve sve do Straduna. Sve nas je ipak dojmio Velebit, koji ima vrlo veliku bike budućnost. Zubati kukovi, obelisci i tuneli na starim cestama, kojima su krstarile kočije iz prošlog stoljeća, mogle bi biti i glavne bike prometnice prema moru.

Kada pogledam iza sebe, sjetim se i nezaboravnih prizora na ušću Mrežnice i Tounjčice, gdje su nas prevozili na drugu obalu čamcem. Bicikl mi se vozio već i u avionu do Brača. Vlakom do Splita i Rijeke, a u bunkeru autobusa do Krka. S autom sam isprobao i testirao sve opcije od krovnih do stražnjih nosača. Na malom brodu sam prešao do Elafita i vozio se po Lopudu i Prviću. Kratke i slatke vožnje, ali neopisiva ljetna avantura. Općenito, i bike&boat izleti su savršeni. Brod te ostavi na jednom kraju otoka i pričeka na drugoj strani. Istru sam uvijek nekako smatrao perjanicom cikloturizma pa sam se tamo najmanje vozio, što svakako planiram prvom prilikom ispraviti. Imam puno želja, posebno obići uređene bike infrastrukture u europskim gradovima, otići do nekih mondenih destinacija, primjerice u Španjolskoj i Italiji, gdje sam bio kao turist. Sada bih volio voziti bicikl, na primjer, na Sardiniji. No Slovenija i druge susjedne zemlje su također veliki izazovi. Kao i Hrvatska, s najvećim cikloturističkim potencijalom u regiji. Bit će prilike za još puno bike reportaža. Pa tek sam počeo.