Fotogalerija

Odmah primjećujem da se ovdje živi na tradicionalan način i da su ovdašnji stanovnici prihvatili uvjete života koji vladaju. Samo vodostaj Save u trenu može porasti 10 metara, a gdje su još sve rijeke u okruženju. Tada počinje kontrolirani proces punjenja vodom Lonjskog polja i ovog dijela Posavine, koji može primiti milijardu kubika vode, što mu onda daje život i svu draž jer poplavno područje upravo tako egzistira, a s njim životinjski i biljni svijet koji je ovdje rijedak i u svjetskim razmjerima diše punim plućima. Pašarenje, tradicionalna poljoprivreda, velike poplave i ljudske ruke stvorili su ovaj vodeni put.

Da bi se posjetiteljima omogućio posjet Parku i u takvim uvjetima, kada je doslovno sve pod vodom, planira se nabava dva čamca na solarni pogon s plitkim gazom koji bi krstarili Lonjskim poljem. Prije svega po ruti pješačkih staza koje s dolaskom vode nestaju, a po njima bi se takvim plovilima obilazio Park i posjećivale osmatračnice, tj. replike starih vojnih čardaka. Uz dva postojeća, do jeseni bi se postavila još dva u Čigoču i Mužilovčici. Na taj način bi se mnoga područja otvorila posjetiteljima, a solarnim čamcima koji se nabavljaju omogućilo posjetiteljima da gotovo nečujno dođu u središte zaštićenih rezervata, u tu jezgru biološke raznolikosti, kako bi vidjeli staništa ptica i doživjeli tako rijetko bogatstvo boja, zvukova i oblika. U ljetnim večernjim satima u Lonjskom polju glasa se oko milijun žaba! Lonjsko polje je i najveće mrestilište riba u čitavom dunavskom slivu, a i veliko stanište ptica gnjezdarica. Ornitološki rezervat Krapje dol je mješovito gnjezdilište žličarke i čak sedam vrsta čaplji. Naravno, Lonjsko polje je i raj za rode, a za to su krivci brojni pašnjaci, voda i puno hrane.

Za sada je ploveća izletnička tura moguća samo po Savi i to manjim brodićem Vodomar, koji plovi po Savi te ima nekoliko pristaništa na prostoru Parka. No za krstarenje Savom i njenim rukavcima, koji su čarobni i karakteristični baš u ovom području i s dolaskom novog koncesionara, što se ovih dana definira, u ponudi će biti veći brod koji će moći primiti sedamdesetak putnika s puno snažnijim motorom, a popularni Vodomar bio bi premješten na poplavno područje, na rukavac kod Lonje. Sve mi to priča ravnatelj Parka prirode Lonjsko polje, Ivor Stanivuković, i najavljuje u info centru Krapje niz novih sadržaja od multimedijalnih i interpretacijskih do izgradnje male bare u kojoj bi se, ne samo virtualno, moglo vidjeti uživo značenje poplava za ovo područje, a ono je ujedno velika zaštita Zagreba od poplava i uopće gornjeg toka rijeke Save. Ono što sam odmah primijetio kada sam stigao u Krapje nedostatak je osnovne ugostiteljske ponude, čega su svjesni i u upravi Parka. Uskoro bi ovdje u Krapju jedan takav objekt trebao biti na usluzi posjetiteljima. Bolja je situacija sa smještajem jer se dosta seoskih gospodarstava počelo baviti turizmom. Tako osamnaest domaćinstava ima uređene sobe ili apartmane u tradicijskom stilu, uz domaću gastro ponudu. No najveća vrijednost ovog područja je prirodna atrakcija te kulturna i graditeljska baština. Ali održiv razvoj Parka nije moguć bez ovdašnjih stanovnika i tu se vidi najveći potencijal, napominje mi ravnatelj Stanivuković, u adaptiranju i razvijanju turističke ponude na ruralnom području s tzv. zelenim ili seoskim turizmom.

U planu su daljnji marketinški i promidžbeni napori za vrlo popularne manifestacije s raznim sadržajima u mjestima u Parku, poput Čigoča, Mužilovčice, Lonje i Krapja, da i na taj način ostvarujemo veći posjet i u njih uključujemo lokalno stanovništvo s gastro, ugostiteljskom i svakom drugom ponudom. U to ćemo usmjeriti velik trud da potaknemo stanovništvo i da razvijamo njihovu svijest da se bave turizmom te da otvorimo Park u svakom smislu na drugačiji način. To što je ovo područje zaštićeno ne znači da se ne konzumira, naravno poštujući sve regule – ambiciozno mi priča novi ravnatelj Ivor Stanivuković te žuri dalje jer upravo se planira izgradnja još nekoliko čardaka, tj. osmatračnica u Parku, pa se obilaze lokacije za njihovo postavljanje. Uskoro se planira otvoriti još jedan ulaz u Park u Repušnici, a on će otvoriti dolaske iz pravca Moslavine. Po kanalu Strug moguće se voziti kanuom koji se unajmljuje u Parku. U određena područja isključivo se može samo uz nadzor i stručno vođenje, a takav posjet se simbolički naplaćuje. Lonjsko polje inače obuhvaća pedeset četvornih kilometara, veće je od površine Malte i, kada je poplavno, izgleda kao more.

Fotogalerija

Bogatstvo ponude uz biciklističke staze čine i vrlo popularne pješačke staze. Cikloturizam se gotovo idealno uklapa u turističke planove Parka. I naravno da to veseli jer potencijal za pedaliranje je ogroman, a u to sam se uvjerio u jednom danu obilazeći ovu idilu. Sada Lonjsko polje posjećuje oko 15 tisuća posjetitelja godišnje, a uglavnom su to organizirani školski i edukativni izleti te ekskurzije. No u individualnim dolascima velika je budućnost ovog kraja, a blizina Zagreba je velik potencijal. S većom i kvalitetnijom informacijskom i uslužnom ponudom te agresivnijom marketinškom, pa i medijskom kampanjom, Lonjsko polje bit će eldorado za sve, posebno za bicikliste. Veseli me da postajem dio tog projekta u unapređenju razvoja Parka i to ne bilo kakvim, već vodenim putem u ovu našu Amazonu uz sliv rijeke Save, Kupe, Lonje, Struga i Une te brojnih drugih rukavaca i meandra.

Ako se pitate, naglašavam: nije me upiknuo nijedan komarac! Možda je i to dobra pozivnica za posjet ovom kraju, tako da rečenica – 'joj, ne idem, tamo je sve puno insekata – baš i ne stoji. Možda ih i ima, ali mene su po povratku u Zagreb dohvatila odmah dva. Obično kada pišem blog, gledam fotomaterijal, pa me on vodi kroz turu, no ovaj put sve ide doslovno iz glave, pa će slike govoriti neku svoju priču. Videa ovaj puta nema, prepustio sam se čarima fotografije koje iz bloga u blog snimam sve češće akcijskom Garminovom kamerom Virb i to sve bolje i bolje. Rezultati koje postižem gotovo me zadivljuju, još boje malo 'bježe', no treba se malo priviknuti i osjetiti koji je trenutak najbolji za takvu kameru, s vrlo širokim kutom snimanja i kvalitetnim lećama.

Njena najveća vrijednost za mene je to što mi je stalno pri ruci čvrsto montirana na volanu bicikla. I tu su opet fotke koje radim za vrijeme pedaliranja i vožnje po neravnom terenu besprijekorne bistrine. Kao da su snimljene s mjesta i sa stativa. Kamera se također u trenu skine, iako naoko nepraktična i robusna, vrlo je pogodna za snimanje i iz ruke, doduše to se mora raditi 'napamet' jer je ekran mali i po dnevnom svjetlu se jednostavno ne vidi što se slika, nego se okvirno usmjerava prema objektu, za što treba malo vještine. No ja radim još malo iluzornije fotografije i svima koji imaju takvu kameru, preporučujem da snimaju s podignutom kamerom i rukom - nekada viši položaj kamere za pola metra može dati potpuno drugu vizuru. Takvih fotografija imam sve više i više. Kod videosnimanja je lakše. Uključivanjem kamere se sve snima, uostalom u tome smo svi vičniji jer je praktičnije i jednostavnije. Kamera ima mogućnost snimiti fotografiju za vrijeme vožnje npr. svakih 15 sekundi, no to još nisam isprobao jer postoji mogućnost da mi ne snimi ono što želim, ali za bilježenje putovanja je super i ne morate stalno pritiskati tipku za okidanje. Postoji dodatna mogućnost, mislim da je to već u ponudi, za daljinsko uključivanje kamere, no i tada morate nešto aktivirati, pa makar i daljinski. Fotografija ušća Save i Une koju sam snimio s velikog mosta u Jasenovcu je zadivljujuća, od detalja kupača koji su pod mostom do dubinske oštrine Save te dijela Hrvatske i obale Bosne.

A tu su zapravo dva mosta, jedan preko Save i drugi odmah na lijevo preko Une, gdje srećem hrvatsku policajku kojoj je upravo završila smjena na graničnom prijelazu koji je na teritoriju Bosne. To je zapravo put za Prijedor i Kozaru. A desno preko Save je uski hrvatski teritorij i tu se ide prema Hrvatskoj Dubici, Hrvatskoj Kostajnici. Malo mi je trebalo da shvatim da je odavde na dalje uzvodno Sava državna granica, a do Jasenovca je Una granica Bosne i Hrvatske. Jasno, ali geografska pouka na licu mjesta drukčije izgleda od pojmovno naoko jasnih stvari. Što je još obilježilo ovo Pedaliranje na plus 35? Svakako simpatična Ivana koja me brifirala o svim čarima i mogućnostima Parka i prikratila vrijeme oko podneva, kada vremenski uvjeti nisu bili nimalo ugodni. Onda je kao niotkuda puhnulo malo vjetra, iako se stalno ne vozim uz tok rijeke, a i veći dio Lonjskog polja sada je isušen, no nadao sam se malo boljem odnosu vlage i temperature zraka bar kada se približim Savi. Zapravo je sve bilo ok dok sam vozio bicikl, no s obzirom da sam se povremeno zaustavljao iz raznih razloga, ako ništa drugo radi okrepe ili nekog selfieja, u času sam imao osjet da će me spržiti sunce. I tako su mi misli odletjele, pa zapravo je sve ok, najvažnije da sam dobro, sve je u redu, bit će to dobar blog. Ništa se nije, hvala Bogu, dogodilo. Naravno, onda se i dogodilo.

Imam jedan dobar savjet - ne stavljajte mineralnu vodu u bidon. Naime, na jednoj od prijašnjih vrućih tura dopalo mi se ispijanje hladne mineralne vode. Ovaj puta sam mineralnu ulio u bidon i stavio na ramu bicikla s namjerom da je tokom vožnje popijem, kada već daje tako dobre rezultate i novu snagu. Kada se ubrzo dogodila eksplozija, doslovno sam se skamenio - prvo nisam znao što se dogodilo, a onda kada sam pomislio da mi je pukla guma, i pao u očaj... no izgledalo je da guma ipak nije prazna? Ubrzo se sve razjasnilo, na ovih plus 40 na suncu mineralna je eksplodirala, poklopac bidona je vjerojatno odletio u Bosnu, no najvažnije je da je sve dobro - još sam se osvježio hladnom mineralnom gaziranom vodom. Idemo dalje, Pedaliranje ide dalje. Vruće je da ne može biti gore. Ima li spasa, sada već običnu vodu polijevam po glavi.

Fotogalerija

A onda se pojavila i šuma i malo hlada, Sava je opet uz mene, snaga i sigurnost su se vratili. Već odvažan, zaustavljam se kako bih snimio bor koji je obrastao neki crveni cvijet od korijena do vrha. Obišao sam brodić Vodomar, a on se također malo sklonio u savskom kutu i malom pristaništu. Obala se ovdje tako posušila i ispucala da izgleda kao da je tako dizajnirana ili nacrtana. Ili da se radi o krajobrazu s nekog drugog planeta. Ovdje je vrijedilo malo stati. Naučio sam da ovdje savski nasip ima oznaku, pa se zgodno poklopilo da sam na 35 kilometru nečeg, da je temperatura 35, pa i tu fotka nije izostala. Već sam imao upute da u Jasenovcu moram probati sladoled, ali i burek s pizzom, no odlučio sam se samo za sladoled, a slani specijalitet ću probati drugi puta, malo je bilo prevruće. Nisam očekivao da ću proći uz veliki cvijet u Jasenovcu, a kada sam ga ugledao, osjetio sam svu težinu i tugu tog mjesta... I to je dio rute i ima svoju povijesnu priču, koja me se dojmila. Nisam ovdje nikada bio i ostao sam na trenutak šutke gledati taj simbol patnje. Posebno taj prizor velikog praznog prostora, upravo pokošenog, samo s tim cvijetom i vagonima u pozadini... postaje slika koja se mora urezati u pamćenje. Više se nisam okretao.

Jer moram brzo, najbrže, stići do Novske kako bih iza sedam navečer stigao na vlak u koji mogu ući biciklom za Zagreb. Naime, većina brzih vlakova koji voze između Vinkovaca i Zagreba imaju u svom sastavu vagone za smještaj bicikla. U Novskoj me iznenadio i novi niskopodni vlak HŽPP-a koji je upravo stigao iz Zagreba i to ne bilo kakav, već s najbržom 4G mrežom. Na vlaku dominira prepoznatljiva vesela boja HT-a i promo poruke, a sigurno tako efektno dotjeran hvata poglede i označava da su neki novi vjetrovi zapuhali i na našim željeznicama: meni je gušt voziti se u lijepom, uređenom vlaku u kojem normalno mogu parkirati svoj bicikl i još k tome surfati na 4G mreži. I ne samo meni. Čitam da raste broj putnika koji biraju vlak za odlazak na posao ili na izlet. Sa sve boljom ponudom i raznim pogodnostima i s novim modernim vlakovima, kojih je svaki mjesec za dvije garniture više na našim prugama, putovanje postaje ljepše i ugodnije. Više na http://www.hzpp.hr/, http://www.pp-lonjsko-polje.hr/ i http://turizam-smz.hr/.