Dok se ukrcavamo na kruzer Labrador u Splitu, sunce prži punom snagom, turisti već upiru pogledima prema Bračkom kanalu i ne obaziru se previše na vrijeme. Ovoga puta nisam solo, pridružio sam se zahvaljujući agenciji Katarina line bike krstarenju po našim otocima. Na sedmodnevnom putu obići ćemo pola Jadrana, sedam-osam otoka upoznat ćemo biciklom! Dakle, krećemo sa suncem iz Splita, a u Milni nas je dočekala kiša. Posada broda brzo iskrcava bicikle, a naš vodič Alan vodi nas na prvu rutu dugu 45 km. Gledam, svi idu na rutu, nije ih vrijeme obeshrabrilo. Za bicikliste zapravo postoji samo loša oprema, a ne loše vrijeme.

Krenula je 'zmija' biciklista i ukrašava obalu Milne kabanicama i jaknama u svim bojama umjesto suncobranima. Nakon malo težeg uspona brzo smo stigli poviše Milne, odakle pucaju pogledi prema Šolti i Visu, na zapadnoj smo strani otoka. Ložišća su mjestašce na koje prvo nailazimo: fasciniraju stare kamene kuće u cvijeću i zelenilu koje ove godine zbog obilja kiše još 'vegetira'. A pitoreskna barokna crkva Sv. Ivana i Pavla u Ložišćima, s dojmljivim zvonikom, izgrađena je davne 1820. godine pa se prvi put vade fotoaparati i mobiteli. Malo odmora dobro će doći. Vodič Alan skreće nam pažnju na to da ćemo se zbog duljeg i teškog uspona svi vjerojatno razvući, ali cilj je da se opet nađemo u srcu otoka Brača, u Nerežišćima. Neki još ostaju jer žele navratiti u susjedna Bobovišća, dok drugi ne mogu samo tako krenuti dalje jer su Ložišća neodoljiva, kao da su usađena u stjenoviti Brač. Oni koji se susretnu s tim mjestašcem žele obići svaki kutak s prepoznatljivim otočkim stilom gradnje.

Uspinjem se prema vrhovima i prijevojima Brača i susrećem se sa šokantnim tragovima požarišta. Stižem tri Amerikanke iz naše grupe, Laurie, Carol i Sharon, tri sestre, i moje prvo pitanje glasi: Kako ste odlučile doći u Hrvatsku na bike krstarenje?
'Procijenile smo da ćemo hrvatske otoke upoznati bolje ako ih prođemo biciklom', dobivam odgovor. 'Naš kruzer omogućuje da plovimo s otoka na otok i još nas na jednoj strani otoka ostavi, a na drugoj strani čeka, zar to nije predivno?'

Naglašavaju da će prije povratka kući posjetiti i Dubrovnik. Taman stižemo do kamenoloma i to ne bilo kakvog – čuvenog bračkog. Bračani kamen ne vade, oni ga 'beru', ovdje postoji i škola za klesanje bračkog kamena. Biciklisti ne kriju oduševljenje kada im vodič skreće pažnju da su od bračkog kamena napravljeni i njemački Bundestag tj. Reichstag u Berlinu, pa Bijela kuća u Washingtonu, Dioklecijanova palača itd. Nadomak smo Nerežišćima, svi manje više na broju, a ima nas, uz već spomenute Amerikanke, i iz Francuske, Australije, Slovenije, Hrvatske... Uživamo u pogledu na malu kamenu crkvu u Nerežišćima iz koje raste drvo i pijuckamo zasluženu kavu. Najgore je pošlo, još malo penjanja do Vidove gore, posjet starom selu Gažul i spust prema Bolu i pravac Zlatni rat, iako vrijeme ne obećava. Svi problemi i muke rješavaju se jer nas domaćin seoskog gospodarstva čeka s rakijom i sirom na padinama Vidove gore, u prastarom bračkom pastirskom staništu Gažul. Poznata bračka janjetina ispod peke je na meniju, kao i ostala domaća jela i vino. Odmor će se definitivno odužiti. Dolazi i helikopter HGSS-a, ovdje im je heliodrom i oni su uhvatli malo slobodnog vremena pa će se okrijepiti. Mi idemo dalje, dio nas odlazi do obližnje Vidove gore (778 m), dio preko Pražnica i Humca prema moru i našem kruzeru. Ne mogu ne spomenuti pogled s vrha Brača koje se ne zaboravlja, Hvar kao na dlanu, a nižu se u  plavetnilu Korčula, Pelješac, Lastovo... Večer je donijela jugo, pa je noćni odmor protekao u ljuljanju; potražili smo novu luku jer Bol nije pogodan kada je jako jugo. A i posada je malo odahnula od nas...

Doručak u Sumartinu, konačno ponovno pod suncem. Padaju i prva sunčanja na palubi, a pred nam je novi bike izlet. Puše i bura, dolaze bijeli oblaci, svi smo već bolje... naš prvi današnji cilj su Selca na istočnoj strani otoka. Vozimo se po glavnoj otočnoj cesti, ali nije gužva i lijepo klizimo. Odmaramo se kod poznate Haciende, poranili smo jer još ne rade, pa samo razgledavamo. No nećemo mnogo dalje, prelazimo na sjevernu stranu gdje se otvaraju vizure Biokova, obale i zaleđa Omiša. Zaista je fascinantno. Svi fotografiraju i bilježe doživljaje jer slijedi spuštanje prema kulturnom središtu otoka - Pučišćima. Stranci oduševljeno slušaju da tu, usred otoka, postoji više glazbenih škola i još jedna ljetna, međunarodna. Poslije podne ručak na brodu, pa individualni izleti, kupanje ili prema Povljima i Postirama – biciklom.

Cikloturizam je rastući trend u Europi, a sada vidim vlastitim očima da raste i kod nas. Više se na bicikliste ne gleda kao na skromne 'studente', već postaje jasno da je to kategorija zahtjevnijih turista, koji žele i uživati i potrošiti, ali vole očuvani krajobraz i ekološki su osviješteni. Naši otoci su idealni, imaju mnoge prometnice, cestice i putove. Turisti na biciklu bi nam mogli produljiti sezonu jer bicikl se vozi od ožujka do listopada, pa i dulje. Osim toga, biciklisti su turisti kojima definitivno ne smetaju ni oblaci ni kiša. Dapače, mnogi su upravo na Braču komentirali kako im je red oblaka pa red sunca bio gušt. Barokna crkvica iz Ložišća, a oko nje načičkani biciklisti u odorama vedrih boja – koji znaju uživati u fantastičnom spoju kulture i krajolika. Bila je to definitivno jedinstvena turistička razglednica s Brača, nezamisliva prije desetak godina!