Izletnički vlak Rumobil dovezao je prve ovogodišnje turiste u Ozalj, grad Zrinskih i Slave Raškaj. Upravo je ruralna mobilnost važan čimbenik turističkog razvoja. Baš tako nastao je projekt Rumobil koji ima za cilj dovesti posjetitelje u manje sredine. HŽ putnički prijevoz i Grad Ozalj zajednički su partneri i u narednih godinu dana između Zagreba i Ozlja voziti vikendom tridesetak turističkih vlakova. S ponosom je to istaknula gradonačelnica Ozlja Gordana Lipšinić, vidno sretna što se pokreće jedan novi turistički mozaik i razvoj ovog kraja. O važnosti ovakvih projekata govorio je u ime HŽPP-a Renato Humić. Treba li reći da je vaš bloger koristeći integrirani prijevoz u Ozalj stigao vlakom i biciklom. A svoju priču donosi pedalirajući po prelijepom ozaljskom kraju
Prvi turistički vlak za Ozalj bio je već rasprodan danima prije polaska. Ovoga puta operater na našim prugama HŽPP osigurao je moderan tzv. nagibni vlak za vožnju do slikovitog Ozlja. Nismo ni krenuli sa zagrebačkog kolodvora, već sam imao upite može li se ovim vlakom prevesti i bicikli do Ozlja. I cikloturisti bi željeli do Ozlja vlakom, pa na pedaliranje uz Kupu i Dobru ili pak s bicikla upoznati bogatu prirodnu i kulturnu baštinu Ozlja.
Ne skrivajući zadovoljstvo odazivom i dobrom atmosferom još u Zagrebu, organizatori su obećali za iduće vožnje Rumobila veći kapacitet za putnike i bicikle. Inače, projekt Rumobil podrazumijeva razvoj mobilnosti u slabije naseljenim područjima. Kako je istaknuto po dolasku na kolodvor u Ozalj, time se i pokazuje lokalnim stanovnicima da je i njihov kraj važan i potiče ih se da budu kreatori i da i oni mogu nešto ponuditi putnicima i namjernicima.
vezane vijesti
Već dugo nisam bio na tako dojmljivom događaju. Ozalj nas je dočekao u najboljem proljetnom štihu i onom dobre volje. Iznova pomislim svaki put koje ljepote sve imamo, a gotovo ih uopće ne koristimo. Zamislite vozite bicikl po zelenoj dolini uz vijugavu Kupu i u daljini vidite dvorac koji kao da se ispriječio i ne možete više dalje. Ni ne trebate. Zato i je imao i jednu takvu povijesnu ulogu. Ali ovoga puta imao je drugi zadatak. Okupiti sav gastro, vinski i ostali potencijal Ozlja kako bi se u najboljem svjetlu predstavili Rumobilovim putnicima. Mislim da nitko ne zna u čemu je više uživao na toplini proljetnog sunca na ovoj poznatoj utvrdi. Pogledu na Kupu, most, prelijepu obalu s naseljima, elektranu munjaru koja i danas proizvodi struju ili u vožnji vlakom, šetnji ili bicikliranju.
Svi su me pitali gdje sam bio, što sam vidio, a drugi nisu uspjeli jer se nisu vozili na biciklu. A ja sam samo mislio na tortu Katarine Zrinske. Dobro, i mladu Slavu Raškaj koja me s tako sjetnim osmijehom dočekala još na ozaljskom kolodvoru, a zbog slikaričina djela čije radove svi vrlo rado volimo pogledati. I danas smo ovdje zbog njenog puta. A bogme i našeg. U relativnom kratkom pedaliranju jer su nam domaćini složili nezaboravan doživljaj ipak sam uspio malo pobjeći i osjetiti ozaljski kraj.
Onako s guštom slikao sam hrpu jaglaca, pa sjedio na panju dok su oko mene pčele prašile po voćkama sve u šesnaest. Čisto da si malo razbijem monotoniju, upitao sam mještane idem li dobrim putem, rekli su - ma kod raspela desno. Onda sam stao kod vikendaša da provjerim opet jer idem natrag za Ozalj, oni su rekli kod prvog raspela lijevo. Ovdje uopće nije teško se snaći. Kod raspela, pa već nekako. Trebam li spomenuti da su me mještani oba puta pozvali da dođem kod njih i pitali trebam li što još. Naravno, uz domaćinski poziv na okrepu. Kažem drugi put, ovdje si čovjek mora ostaviti vremena za pedaliranje plus. Neposredan kontakt i ono što sam osjetio i vidio sasvim je bilo dovoljno da shvatim da ovo Zeleno srce Hrvatske, kako još zovu ovaj dio Karlovačke županije, ima baš sve potrebno za privući i turiste na dva kotača. Zamislite bike rutu torte Katarine Zrinske ili Ozaljsko-vivodinske vinske ceste. Ako možete.
Ja sam se provozao dvadesetak kilometara lagane brdske vožnje, ali nakon torte. Zato sam dobro upamtio dok sam degustirao da ima dvanaest biranih sastojaka baroknih slastica ozaljske plemićke obitelji Zrinski. Sve je to i još puno toga otkrila Zdenka Stupić koja istražuje ozaljsku povijest i kulturu. Tortu Katarine Zrinske inače priprema poznata obitelj Žganjer i može se kušati u istoimenom restoranu u Jaškovu, kraj Ozlja. Ja bih je preporučio i prije i nakon bicikliranja. A na kružnoj ruti naći će se vremena za odlazak do obale Kupe, razgledavanje utvrde ili za odvažne odlazak do vinorodnih padina Žumberka. Uz obavezno kušanje nekih od vrhunskih sorti vina na obiteljskim vinskim gospodarstvima.
Kad je lijepo, dan brzo prođe. Čini se da će otkrivanja Ozlja tek početi. I na biciklu. Puno lijepih susreta i novih prijatelja je iza mene. Trebat će mi tjedni da sredim doživljaje. U vlaku nas je zabavljala uvijek dobro raspoložena ekipa iz HŽPP-a, Ana Gašparec iz odjela posebnih vlakova. S kolegicom Anitom trudila se svim putnicima posvetiti, pa i počastiti slatkišima. Vještom i sigurnom vožnjom čuvali su nas i brinuli o nama strojovođe Ivan Vrbanić i Goran Krilčić. Dio željezničkog tima bili su i Vlatka Škorić i Ante Klečina iz Saveza za željeznicu. Organizacije koje se baš bavi unapređenjem željezničkog prometa. A cilj je udruge da željeznica kao javni prijevoz postane okosnica prometnog održivog razvoja Hrvatske, pa i turističkog.
