Kada me Mijo iz Zadvarja na vrhu Biokova, Sv. Juri, upitao gdje mi je bicikl, shvatio sam da sam ga 'zaboravio' negdje usput, tu negdje u surovom kršu Biokova. Uspon od trideset posto pred sam vrh učinio je svoje, više meni nije bilo ni do čega, a kamoli do bicikla. Jedino sam još slikao fotoaparatom, to izgleda uvijek mogu i kada više ništa ne mogu. No Mijo mi je čestitao dobrom dosjetkom: Ma bravo, ti si stigao četveronoške, ali stigao si na vrh Biokova, a do tuda na biciklu (i bez njega op.a) mogu samo hrabri i odvažni!

Ili kako mi je prijatelj Krešo rekao prije polaska iz Zagreba: Sve je u srcu i volji. Ali priča s Mijom, našim biciklima i kratkim susretom time nije završila jer, gle slučajnosti, imamo i identične bicikle, a fotke za uspomenu s bikeom odgovarale su i meni i njemu. A čiji je to zapravo bicikl, o tome bi se dalo i pričati, ali smo te dogodovštine ostavili za popodne i feštu u Makarskoj. I Ivana iz Splita je zadnji atom snage upotrijebila za smiješak na licu i rekla mi bez uvijanja: da je znala kamo ide, ne bi se usudila ići na Biokovo. I ja sam 'previdio' da se radi o 32 km, od Makarske rive na 0 n/m do 1762 nad morem: to je nadmorska visina vrha Sv. Jure. Ni autom, a kamoli biciklom. Ili pješice, kako je krenulo dvoje malo zalutalih turista iz Francuske, pa sada 'lutaju' cestom do prvih planinarskih staza.

Sada već tradicionalnu biciklističku utrku Uspon na Biokovo 2015. organizirali su biciklistički klub Makarska, grad Makarska i javna ustanova Park prirode Biokovo. Osim natjecateljskog, ovaj bike uspon ima rekreativni karakter i svisudionici su dobrodošli; ovoga puta je bilo njih dvjestotinjak, tako da je proteklog vikenda bilo živo na makarskoj rivi i po Biokovu. Biciklistička elita, prvi turisti i domaćini, ispratili su ih na njihov bike podvig. Lijepo vrijeme i dobra atmosfera išli su svima na ruku. I cikloturistima kojih je na makarskom primorju sve više i za koje mi se čini, po pogledima i skrivenim željama, da će se možda već iduće godine pridružiti usponu na Biokovo. Da, turisti žele aktivan odmor,sve više vremena provode na bikeu, pa tako i do svoje plaže ili izletišta žele stići na biciklu. Prepoznali su to i u Parku prirode Biokovo, govori mi ravnatelj PP Nenad Bekavac. Vidi se to već i po samoj podršci ovoj utrci. Djelatnici parka bili su maksimalno angažirani i doista su se potrudili da sve bude na visokom nivou i da na kraju utrka uspije i bude sigurno privedena kraju. Brižno su čunjevima označili i svako manje oštećenje na cesti, pokupivši putem sve što je bikerima poispadalo - od traka za glavu do naočala, kapa, rukavica...
'Planiramo osmisliti, izgraditi i označiti niz biciklističkih staza po Biokovu u suradnji s biciklističkim klubom i ostalim čimbenicima, a rute će biti povezane i s drugim područjima na makarskom primorju', objašnjava mi ravnatelj Bekavac. Osim biokovske ceste koja je na raspolaganju biciklistima i od samog ulaza u Park prirode do vrha duga je 23 km, a za sada je cikloturistima još u samom području Parka prirode na raspolaganju bike ruta po makadamskoj cesti Staza - Saranač koja je duga osam kilometara. Biciklisti mogu voziti i po niz postojećih puteva u parku, od protupožarnih puteva do drugih malih cestica u kontaktnim zonama, koje su također pogodne su za brdski biciklizam. Tako da se praktički već sada može biciklom zaviriti gotovo u svaki kutak Biokova. Upoznao sam jednu njemačku obitelj koja je za svoj cilj odabrala vrh Vošac na 1422 metra koji ima atraktivni pogled na sam grad Makarsku.

Hike&Bike do Vošca

A za odlazak na vrh odabrali su također sve popularniju varijantu aktivnog turizma hike&bike, kombinaciju biciklizma i hodanja. I auta, jer su bicikle dovezli autom do Vrata Biokova, popularnog izletišta. Na dalji put krenuli su prema prijevoju Ravna Vlaška, odakle slijedi možda i najljepša bike vožnja, ravnija i lakša, ako ipak zanemarimo dosadašnje nezaboravne poglede prema moru. Naime, ovdje završava mediteranski dio Biokova, mjestimice i s bujnom vegetacijom, a dalje se cesta nastavlja kroz krš, s ponekom vrtačom, gdje su nekada bili tzv. stanovi, a ondašnji žitelji su ovdje i boravili dio godine. Danas, pak, sve više Makarana ovdje dolazi, obnavlja svoja imanja i stavlja ih u funkciju, a na ovo malo obradive površine uzgaja se biokovski krumpir. Naši bike turisti nastavili su put skrenuvši po makadamu do planinarske kuće pod Vošcem, a do vrha i do doma i vidikovca pješice, iako će neki od njih na leđima nositi i bicikl radi kompletnog doživljaja i foto uspomene.

No vratimo se bike usponu na Biokovo. Svima onima koji su vozili ovogodišnji uspon, ta dionica od Ravnog Vlaškog je dobro došla, kako i samo ime kaže: malo je ravno - barem malo. Tu se i se naoblačilo i zahladilo, što zbog promjene vremena, što zbog velike nadmorske visine. I na kratkim stankama se već pričalo da je najteže bilo s primorske strane, kada je u jednom trenutku upeklo sunce, nepregledni zavoji i usponi činili su se nesavladivi. Koliko je samo vode popijeno, natrčali su se članovi bike kluba Makarska kako bi svim vozačima ugodili, i prvacima, i onima koji, doslovce, hvataju tek prve bike korake i, naravno, najstarijem sudioniku Zoranu Tomiću i onom najmlađem Ivi Berošu. Na Vratima Biokova nije bilo predaha, a atraktivno i ugodno je bilo svima, i sudionicima i gledateljima. I jedan biciklist koji je gotovo forsirao Biokovo – sam od sebe je dometnuo prolazeći pokraj mene: tko je gradio ceste samo uzbrdo?! Na visini oko 1200 metara nad morem, već su se pojavili i prvi grčevi u nozi.

Bananama protiv uspona i grčeva

Od dežurne liječnice čujem da su banane jako dobre upravo za olakšavanje takvih tegoba. I oni malo sporiji sada prolaze podignute glave, sada se već lakše diše, već ima i vjetra i osjet hladnoće je dobar. Susrećem bicikliste koji su odbacili dio odjeće pa čak voze i bosi ili idu pješice posljednjih nekoliko kilometara do vrha. A kod velikog odašiljača još uvijek ima i dosta snijega! Tu su mjerači vremena iz bike kluba, a bome i slasne krafne, čaj... sve je puno biciklista, opreme koju je bikerima prevezao brižni organizator. Nisam se stigao ni snaći ni upiti nezaboravan pogled prema Zagori, Bosni i Herecegovini i tamošnjim planinama prekrivenima snijegom, a već je i zagrmjelo – za dobrodošlicu. No biciklisti se nisu dali omesti. Uostalom, tu su i bus i logistika organizatora. Tko ne želi natrag biciklom, i vozač i bicikl bit će vraćeni u Makarsku.

I dok se, doduše kratko i brzinski, prepričavaju doživljaji, stižu i dvije mlade dame, Ivana&Ivana, i slave svoj uspjeh bike osvajanja Biokova. Trčanje me spasilo, dometnula je jedna Ivana, da ne trčim, ne bih uspjela. Iako se kod trčanja radi o potpuno drugačijim mišićima, nesumnjivo se diže kondicija i, sve u svemu, pomaže i kod ovakvog uspona. Stiže i biciklist koji se ne da, ulazi u cilj, u teatralnom stilu, doslovce se ruše i bicikl i on, ali je uhvatio i krafnu - i legao. I to je doživljaj, samo je nebo nad njim. Čak sam mu, snimajući ga, pozavidio na tom osjećaju i onome što sada proživljava. O tome kakvi su osjećaji i doživljaji na Sv. Juri, dovoljno govori zadivljenost ljepotom i divljinom prirode koja je očarala sve. Pa i one vozače koji, doslovce, voze stalno po svjetski poznatim utrkama. Neki vozači su iskreno priznali da im je ovo bio malo jači trening, ali da na Biokovu do sada nisu bili i da se tu isplati doći već i zbog pogleda. Mi bismo dodali da staza uopće nije loša, dapače, komentari profesionalaca su jako dobri i staza ima svoj potencijal. Dobar naziv utrke i odlično dizajniran plakat daju novu sinergiju i polet da se tako nastavi i da makarski bike klub može organizirati veliku svjetsku utrku - koja je već i sada međunarodna. Od plavih majica s natpisom 'Uspon na Biokovo' plavilo se pola Makarske, a onim crvenim pobjedničkim, kao u skijaškom kupu, 'okitili' su se samo najbrži. Bilo je biciklista iz Poljske, Njemačke, Nizozemske i puno naših susjeda. Evo, dvoje Slovenaca fotka se iz svih kuteva, već je prošlo 14 sati i organizatori nas pozivaju da krenemo natrag. Dio biciklista je, za kraj, putem negdje iznad Podgore oprala i kiša.

No vratili smo se u sunce okupanu Makarsku u PŠRD Arbun, gdje su sve sudionike čekali ručak i fešta proglašenja, naravno, prije nove kiše, ali to je makarsko proljeće. I na kraju svakako treba spomenuti prvake, one najbolje od najboljih, koji nisu kao 'mi' vozili po tri, četiri sata i više, već im se rezultati kreću oko sat i pol do dva sata vožnje od Makarske do vrha Biokova. U MTB i kategoriji cestovnih bicikala prva tri mjesta osvojili su Luka Šopić, Filip Kovačić i Marin Pejdo, te Maja Ena Ljuba, Anita Bistričić i Ira Radaković. I cestovni bikeri: Antonio Barać, David Jabuka i Ivica Mesarić, te Sabina Rzepka, Christine Walters i Nina Dokoza.

Utrka je bila više nego uspješna!

Oduševljenje utrkom nisu krili ni predsjednik BK-a 'Makarska' Siniša Rudelj i tajnik Neno Židić. Uglavnom, pričamo o cikloturističkim potencijalima i kako kvalitetno razvijati takav tip turizma za koji su ovdje najviše zainteresirani; potencijal za cjelogodišnji turizam i produljenje sezone, svakako postoji. Pa biciklistički klub vozio je zimsku ligu i na padinama Biokova i po buri. Da ne pričamo o mogućnostima povezivanja bike stazama cijelog područja od Brela preko Baške Vode do Makarske i dalje do Tučepa. I sada je već moguće proći tu rutu, no dijelom je ona doslovce 'divlja' i zbog sigurnosti turista i biciklista trebalo bi je kvalitetnije urediti ili izgraditi. Ne treba zanemariti ni brojne odlaske turista na Biokovo jer postoje staze iz cijele rivijere, a neke nisu ni teške. Planinarski domovi i lijepo uređene šetnice mnoge privlače, pa se odluče i za posjet parku automobilom kako bi izbjegli naporno pješačenje, posebno ljeti. Kao dobra pozivnica na Biokovo odlična ideja su prezentacijski centri smješteni po cijeloj makarskoj rivijeri. U Parku je moguće individualno i organizirano planinarenje, a posjetitelji mogu prema planinarsko-turističkoj karti na terenu obići mnoštvo puteva i staza, poput poučnog ekološkog puta Dr. fra Jure Radić, poučne staze Putovima drevne Berulije, botničkog vrta Kotišina itd, a više o posjetu možete saznati na web stranici www.pp-biokovo.hr