Zimska pedaliranja i lutanja nastavljam po samoborskom gorju. Ujedno bila je to prilika i da testiram stražnje auto nosače za bicikle. Do sada sam samo krovne bike nosače koristio za putovanja i odlazak na destinaciju. S godinama korištenja i sve boljom ponudom montaža nosača na auto sve je jednostavnija. Također stavljanje samih bicikala je olakšano, a cijeli postupak je postao brži i prilagođen je svim biciklistima. Mnogi misle kako bicikli na krovu auta izgledaju neobično, možda i ne sasvim sigurno. Tako sam ja mislio o stražnjim nosačima za prijevoz bicikala. Ah, te predodžbe.

Često su pogrešne. Prvo me iznenadila funkcionalnost same konstrukcije stražnjih nosača koja se osloni na leđa auta i zadnje staklo. Zatezačima se učvršćuje to postolje na koje se može staviti najviše tri bicikla. Sve to lakše je raditi ispred sebe i u razini tijela. Nego na primjer na krovu auta. Jedno volumenski i kompaktni auti postali su sve viši, pa je stavljanje bicikala postalo i nepraktično. Kod stražnjih nosača, bicikl točnije rama se stavlja na ispruženi dio nosača i s gumenim kopčama se pritegne. I postupak je gotov. Vrlo kratko i lagano. I za staviti i skinuti bicikl. Posebno zgodno kada se više puta u danu ponavlja postupak, radi odlaska na drugo mjesto ili nastavak puta.

Peruzzo stražnji nosači koje sam probao također su vrlo prilagodljivi i podesivi za sve vrste automobila. Zapravo to je najveća prednost stražnjih nosača. Što su univerzalni i mogu se koristiti za bilo koji auto. Također cijena koja je gotovo u pola niža od krovnih nosača. Naime za krov treba imati osnovne nosače koji su za svaki model auta drugačiji. Sami držači za bicikl su kompleksniji i sofisticirani, samim tim i skuplji. Ipak radi se o vožnji bicikala na krovu auta. Vratimo se stražnjim nosačima. U prvi mah mi je sve bilo neobično. Stalno sam tražio neki razlog da mi nešto neće odgovarati. Da dobro ne vidim u retrovizor. A zapravo sam promet i sve što se zbiva dobro vidio i bicikl koji je nepomično visio. Kako i treba. Bicikl Anthem 3 je dosta velik, no ipak je bio u gabaritima, da nije ni na jednu ni drugu stranu auta previše provirivao. Možda mi se učinilo da su ovakvi nosači i prilagodljiviji kod manjih auta.

Mazda 2 na koju sam postavio stražnje nosače još je izgledom pojačala svoj inače sportski i kompaktni duh. Ne kaže se bez razloga da najbolje stvari dolaze u manjim pakiranjima, malo se pohvalio Mazdin tim. S pravom, jer mali auto ima sve osobine velikog. Posebno u brzini i pokretljivosti. A opremljen i tehnologijom koji imaju svi Mazdini modeli stvarno je više od auta. Duša pokreta u plavoj boji tako je izgledala dizajnerski pogođena nova Mazda 2. Niska potrošnja goriva s dizelskim gorivom 3,4/100 km i ubrzanje 8,7 sekundi u opciji benzinskog motora su podaci koji sve govore. Idealna kombinacija štedljivosti, sportskog duha i spoja visoke razine tehnologije i naprednih mogućnosti. Mami poglede gdje se pojavi. U što sam se i sam uvjerio. S biciklom iza sebe doduše.

Možda da malo sjednem na bicikl. Ili kako sam dobio prijedlog preko Facebooka, da probam staviti Mazdu 2 na bicikl, malo za promjenu. Pošalica me nadahnula, možda ovo pročita Mazdin dizajnerski hvaljeni tim i smisli neku novu dobru ideju. Na Japetić sam krenuo iz Svete Jane kraj Jastrebarskog. Obično se parkira kod poznatog Šumskog dvora, no zbog zimskih uvjeta i dosta leda na cesti koja prvo ide uz potok, auto sam parkirao negdje kod vodozaštitnog područja gdje i počinje uspon. Prvo lagan, postupno se povećava, ali dolaskom na prve vrhove pogledi prema Žumberku ostavljaju bez daha. Ako ne od pedaliranja, onda od boja i bezbroj sada bijelih proplanaka. Tih devet kilometara pokazalo se taman. Cesta je prekrivena snijegom, ne prevelikim, lagano utabanim. Idealno za gume da dobro primaju. To što su mi bile slabije napumpane pokazalo se dobrim jer je bicikl još bolje uhvatio podlogu. Gume na Giant Athemu 3 baš su kao za snijeg. Ali i moderniji hod bajka dao je svoj obol snježnoj brdskoj vožnji. Sve po malo utjecalo je na to da je dolazak na cilj bio uspješan. Naravno, uz dobru koncepciju i vožnju vozača, Japetić više nije bio tako daleko.

Uskoro sam sreo i prvi automobil s izletnicima koji su također krenuli prema Žitnici, kako još nazivaju Japetić. Prepoznatljiva livada ispred planinarskog doma vidljiva je izdaleka, a pogledi sežu prema Zagrebu, Posavini, Karlovcu, Kleku i bosanskim planinama. Na zapadu za dobre vidljivosti vidi se Triglav i Alpe. Stigli su i biciklisti koji su krenuli malo dužim putem iz Samobora i također imali lijepu, ali i dulju zimsku vožnju. Imali smo sreću da se sunčani dan pretvorio iz debelog minusa u raj na planini za sve. Temperatura na suncu sezala se do petnaestak stupnjeva iznad nule, službeno su bila samo tri celzijevca. No poučen iskustvima zimske vožnje, ne zadržavam se dugo i nastojim da me ne ponese zadovoljstvo, ljepota prirode, dobra ekipa ili sl. Spuštanje zimi baš nije ugodno. Pa makar bilo i nekoliko kilometara. Na vrhu je lijepo, no obično slijedi vožnja u hladu i sve dalje od sunca. Po kanjonu ili kroz šumu. Hladna i prema kraju dana i sve teža, bez obzira na to što se radi vrlo često samo o spuštanju ili ravnoj relaciji.

Na Japetiću sam ovaj put imao ipak poseban razlog boraviti malo dulje. Turistička zajednica Zagrebačke županije postavila je dvanaest cikloturističkih servisnih stanica na mnogim lokacijama pa tako i na Japetiću. Uz parking bicikala svaka lokacija ima i popularni Bike self service box. Uz alat koji je često potreban biciklistima, ovdje je i pumpa za bicikle. I što je vrlo važno, tu je i stalak za bicikl. Na njega se objesi bajk i vrlo lagano se može pregledati i vidjeti dobro svaki detalj. Alat je dostupan tako da je lako upravljiv za korištenje i potpuno ispunjava namjenu. Takve servisne stanice poveća će ukupnu cikloturističku ponudu županije.

Turističke zajednice gradova i općine Krašić, Pisarovina i Brdovec sami su odlučili gdje će postaviti cikloservise. Turistička zajednica Jastrebarskog tako je odlučila da se ova stanica postavi izvan područja naselja gotovo na planinskom vrhu. To je i cilj ovakve ponude za bicikliste - da se priručni alat, pumpa i sl. nađu i na lokacijama gdje je pomoć za popravak teže pronaći. Često to može biti i manji kvar koji se lako otkloni alatom. Oni koji kreću prema Japetiću biciklom sada će se sigurnije osjećati jer znaju da mogu eventualni kvar ili puknuće gume bezbrižno otkloniti. Ostale servisne stanice u županiji postavljene su na frekventnija mjesta na kojima se kreću biciklisti pa će biti dostupni i turistima na dva kotača, ali i drugima koji se voze na posao ili u školu.