Biciklizam, čini se, nimalo ne zaostaje za autoindustrijom. Bicikl, ili kako bi moja čitateljica rekla, njegovo veličanstvo bicikl, osim što je u trendu, prati sve inovacije. Tako nemamo samo električni auto, već i e-bicikl, koji ima i svoj naziv – pedelec (pedal electric cycle). Namjena je ipak drugačija u pedaliranju, a i sustav kretanja je zamišljen na posve drugačiji način. Koliko imaš snage, toliko još dobiješ od svog bike elektromotora. Vrlo zanimljivo i korisno. Dakle ako ne pedaliraš, stojiš na mjestu. Tek kada voziš, naravno da uključiš i električni pogon, a pomoću senzora dobivaš taman toliko energije koliko si sam uložio. To će biti korisno onima koji idu na posao biciklom, a ne žele se baš preznojiti, nego samo malo rekreirati i 'probuditi' se na jutarnjoj hladnoći. No neće biti razočarani ni oni željni nečega više jer, osim za gradske bicikle, već su napravljeni i prvi brdski elektrobicikli koji pak pružaju poseban užitak s dodatnom snagom koja se onda kvalitetnije može rasporediti i pružiti vozaču više te biti novi bike izazov već ove sezone.

A da su elektrobicikli pronašli kupce, govori i podatak iz Njemačke, u kojoj je u prvih devet mjeseci prošle godine prodano 650 tisuća bicikala s elektromotorom, napominje mi Kristijan Keindl iz tvrtke Keindl sport. I za zapadnjake respektabilna brojka. No ni mi nimalo ne zaostajemo jer na zagrebačkim ulicama ih se sve više može vidjeti. Dakle idemo u prvu vožnju električnim hibridnim vozilom na dva kotača. Cube Suv Hybrid ili, možda da dodamo, urbani bicikl, s kojim se ugodno možemo voziti po gradu te asfaltom, ali makadamom i šumom. I to s Boschovim motorom 250 (Watt), što god to značilo. A po Unijinoj direktivi, to su elektromotori za pomoćnu snagu s maksimalnom brzinom kretanja od 25 km/h. Preko te brzine elektromotor se isključuje. A biciklist može voziti i brže, ali vlastitom snagom. U pitanju su pedeleci, tj. bicikli, a ne mopedi ili skuteri. Za pedelec nije potrebno imati vozačku dozvolu, nema troškova osiguranja, ni registracije i sl. Nije obavezna ni kaciga. Sveukupno to troškove prijevoza čini zanemarivim ili ih uopće nema.

Pripremajući me za start i prvu vožnju električnim biciklom, brifira me Robert i pojašnjava kako pedelec postepeno dodaje snagu i nije agresivan pri startu, u što se pri prvom krugu i sam uvjeravam. Isto je pri zaustavljanju, motor odmah prestaje s radom, što je važno, posebno zbog ravnoteže. Već prvi kilometri daju mi taj diskretni osjećaj guranja u leđa. 'Kako je ovo dobro', priznajem sam sebi. Odmah zovem ženu da imam rješenje za nju i prve bike korake. I meni će malo podrške dobro doći, baš danas kada sam malo umoran i pomalo rastresen. Da loš dan bolje počne i da prevladam još jednu naglu promjenu vremena. I baš danas puše vjetar u mene, ali danas imam i ja svoj vjetar u leđa. Možda je i to razlog da bicikl nisam ostavio doma. Zapravo sam mislio da su električni bicikli za one koji ne mogu voziti, tj. za starije ljude. Totalno pogrešno - pedalec je za sve.

Eco, tour, sport i turbo

To bi bile četiri brzine, malo laički, jer ipak je službeno na zadnjem mjenjaču deset brzina, a eco, tour, sport i turbo su opcije koje su na malom upravljačkom ciklo kompjutoru smještene na governalu. Tu se uključuje motor te prate ostale funkcije, inače zanimljive i potrebne biciklistima, o brzini kretanja, prijeđenoj kilometraži i sl. No ipak najvažnije da će kompjutor pokazati pri postojećem opterećenju koliko se još kilometara može prijeći koristeći elektromotor. I na samoj bateriji smještenoj na okviru može se očitati stanje baterije i na brzinomjeru. Vozeći se zagrebačkim ulicama, očitavam da koristeći ekoopciju mogu prijeći više nego dovoljno za jednodnevne planove, bilo da želimo doći do posla i natrag ili, kao ja, kada krenete na vožnju gradom. Inače, bicikl je težak 21,5 kg, malo teži nego što smo navikli, jer svi bicikli koji su na tržištu neke srednje klase ipak su sa svakom novom serijom lakši i lakši. Malo robusnije postolje, motor i baterija dosta su utjecali na težinu. No ipak tih dvadesetak kilograma težine nije prepreka za ugodnu vožnju, čak i bez upotrebe elektromotora. Međutim u samoj vožnji težinu posebno ne osjećam, sve je ravnomjerno raspoređeno, a i toliko sam hitriji i čvrst da mi to sve ulijeva strahopoštovanje prema biciklu, a ne sumnju u proizvod i tehnologiju.

Elektromotori su i inače najbolji motori, i zbog malog ili nikakvog troška za održavanje. Motor je u centru bicikla, što je bitno zbog ukupne ravnoteže. Kočnice su hidraulične i bicikl se može svrstati u srednju klasu. Briga oko eventualne zamjene guma nema jer sve je kao i na svakom drugom biciklu. Stalno mi to ide po glavi - pametan motor, koliko snage dajem ja, on dodaje još toliko svoje snage. Iako sam premjestio u turbo način vožnje, bezbrižno stanem i krećem jer lagano i postepeno senzor motora odrađuje svoje, a kada se naglo zaustavljam, nema sile guranja, kako je na primjer bilo u nekim prvim rješenjima za elektrobicikle. Prešao sam brzinu od 25 km na sat i motor se sam isključio, više od toga nema vožnje uz pomoć zbog zakonskih rješenja i ograničenja koja su na snazi u zapadnoeuropskim zemljama: bicikli su tamo sastavni dio javnog prijevoza pa postoje ograničenja brzine za bicikliste i ove s dodanom vrijednošću.

Ono što će neke možda razočarati - ne može se voziti bez pedaliranja, a elektromotor neće raditi ako i ti ne voziš. Jednostavno. Jer ako želiš da te vozi netko drugi, onda je to moped, motor, auto, a ne bicikl. Još jedna važna napomena - kada je elektropogon isključen ili se baterija ispraznila, sustav pedaliranja je malo teži. No sve se da isplanirati - ako ste na duljem putu, za vrijeme nekog odmora, baterija se može napuniti ili dok ste na poslu dopunite bateriju. Ali ovaj model bicikla s baterijom omogućava bezbrižnu dnevnu vožnju. Punjač i nije težak, malo je veći od punjača za laptop, no ako se puni kod kuće, sve može dobro funkcionirati. Prva iskustva govore da se može voziti po ravnom i do šest sati uz ekopogon, a tri sata kada je u pitanju vožnja po brdima, po šumi i makadamu uz korištenje jačeg pogona. Kada se stavi u turbo mode, hoće i proklizati, pa to govori dovoljno o snazi motora. Baterija se relativno brzo puni i trošak punjenja gotovo je zanemariv.

Cijena pedaleca Cube Suv je oko 14 tisuća kuna u akcijskoj varijanti. Pedelec nije samo bicikl, već prijevoz i stvarna alternativa autu, autobusu, vlaku ili tramvaju. Vjerojatno se već isplati za godinu dana ako će biti korišten za odlazak na posao i rekreaciju, a auto će ostati u garaži. O zdravlju da i ne govorimo. Prednosti ovog bicikla su velike, a neka istraživanja su pokazala da vlasnici pedaleca 2-3 puta češće koriste bicikle od onih koji imaju obične bicikle. Pa je onda kupnja još isplativija. Cijena za klasu nižeg modela je oko šest tisuća kuna dok u brdskoj varijanti cijene idu i do 20 tisuća kuna.

Brz start najjači adut

Kako bih isprobao gradski brdski učinak, bar malo, krenuo sam Radićevom ulicom prema Gornjem gradu i moram priznati da sam se i sam iznenadio zbog lakoće svladavanja uspona - baš je bilo zgodno s brzinom od 20-ak km/h uspeti se gore. I još usput prestići dva biciklista koja su 'petljala' s brzinama kako si bi našli najbolji uzgon. Do tada sam ja već daleko odmaknuo. Sada već, kada sam prešao dvanaest kilometara s e-bikom, mogu sumirati da sam najviše u opciji tour, znači drugoj razini elektro podrške. To mi je nekako najbolje leglo, znači vožnja s malo adrenalina, a da pritom nimalo nisam ugrozio ni svoju ni sigurnost ostalih sudionika u prometu. Krećem se apsolutno brže, zapravo brže sam došao od točke A do točke B. Što znači da se pri vožnji klasičnim biciklom po gradu puno vremena gubi na zastajkivanja, pa kretanja, i na tome se očito utroši dosta vremena. Uz podršku se taj dio obavlja naprosto brže, nego da sam u ne znam kakvoj formi. Možda malo više mijenjam brzine i prebacivanje brzine se čuje više nego kod običnog bicikla. Ta maksimalna brzina od 25 km/h s podrškom je taman za po gradu i ravnom jer sam se uglavnom kretao koji kilometar manje. Kada sam prešao preko 25 km/h, elektro podrška se isključuje.

Kompjutor pokazuje da sam prešao ukupno petnaest kilometara i kada bih nastavio ovim tempom po gradu, mogao bih računati da će mi baterija potrajati sljedećih 60 kilometara. Što je u redu za obavljanje dnevnih planova, i poslovnih i onih rekreativnih. Uvijek ostaje opcija vožnje na vlastiti pogon ili punjenje baterije dok ne vozimo. U sljedećim blogovima svakako ću isplanirati dalju vožnju izvan grada i jednu brdsku. Više ću se držati asfalta i zbog karakteristika bicikla, pa i guma, no makadam i malo šume će dobro doći za ocjenu. Baš me zanimaju rezultati. Brdski e-bike ili bicikl XS klase vjerojatno biciklistima omogućuje da se pogon koristi na drugačiji način i za drugačiju namjenu. Sve sam bliži biciklistici Mariji Mrvoš iz Rijeke. Što je njenih 150 km dnevno naspram mojih barem toliko, doduše hibridnih kilometara. Marija ovo neće pročitati, ali će joj reći prijatelji. Moji su joj članci predugi. I meni su, pogotovo dok ih moram pisati. Ali doći će Marija na početno mjesto mog bloga. Ako me Rodeo team primi kao vozača e-bicikla. Sudeći po prvim reakcijama, 'pravi' biciklisti baš ne vole one bicikliste e predznakom e, no nisam ni ja, nisam ih ni gledao, ni njih, ni te bicikle - mislio sam to su neki drugi ljudi, koji više ne mogu ili su stari. Sve dok se nisam probao voziti na pedelacu.