Simpatično mjesto Jablan u Gorskom kotaru idealno je za jesenski bike izlet. Zapanjuju šarene boje planine Bijele Kose, ovdašnjeg najvišeg vrha, s vrlo raznolikim krajolikom koji promatramo vrlo često prolazeći autocestom od Zagreba prema Rijeci i zavidno mu namigujemo. A zapravo i ne znamo da smo u Jablanu i to sedamsto metara nad morem. To je područje koje obiluje samoniklim biljem, medvjedima i velikim uzbrdicama, osjetit ćete ih svakako ako idete biciklom starom Karolinskom cestom od Vrbovskog prema Ravnoj Gori. O tome kako Jablan može biti i surov, govori zgodna priča o biciklistu koji je prošao skoro pola Europe i na kraju zapeo u mećavi u Jablanu krenuvši tog istog dana u kratkim rukavima iz Zagreba
Osim što ruše košnice i jedu jabuke iz vrtova u Jablanu, medvjedi su svakako znak da ste u području netaknute i divlje prirode. Raznolikog krajobraza, planinskih vrleti i naravno s puno bilja i plodova kojima se hrani. Osim kada navrati do kućnog praga, što se mnogim stanovnicima Gorskog kotara vrlo lako može desiti, pogotovo noću. Čim sam skrenuo s glavne prometnice i prošao preko nadvožnjaka autoceste, dočekalo me upozorenje o oprezu jer ulazim u područje medvjeda. Iako nisam posebno razrađivao što ću napraviti kada se to jednog dana ipak dogodi, a kako smo na biciklu dosta brzi i nečujni, to je lako moguće. Pamtim uopćeno pravilo da je sigurnosna zona za susret s medvjedom oko dvadeset metara, a imam li sreće da se radi o starijem i iskusnijem medvjedu, bliski susret mogao bi proći bez opasnosti i na šest metara. No susret, ako se desi, bit će iznenađenje i za mene, ali i za medvjeda.
Jablan administrativno pripada Gradu Vrbovskom koje je puno atrakcija i ima veliki turistički potencijal. Od doline Kupe, zatim Dobre, pa kanjona i rijeke Kamačnik, do visokih planina i prijevoja. Najveća prednost ovog kraja je relativno visoka nadmorska visina, Bijela Kosa je na 1298 metara nad morem i poznata po čistini u obliku srca na samom vrhu. Snijeg se na Bijeloj Kosi zadržava u pravilu čak sedam mjeseci u godini. Nije bez razloga ovdje planirano skijalište. Dapače, obavljeno je i niz pripremnih radova, prokrčena šuma, izgrađeno vodocrpilište i niz infrastrukturnih preduvjeta. No grad Vrbovsko još nije još uspio pronaći kvalitetno rješenje za završetak ski projekta Bijela Kosa.
Kod korita i jelena, koji su zaštitni znak Jablana, obavezan je foto point. Staro korito i jeleni zapnu za oko svakom prolazniku, pa i biciklistima koji se tu rado odmore zbog velikog uspona. Nedaleko od korita posjetio sam Dalibora i Suzanu, dobre duhove Jablana. Susretljivi domaćini poveli su me do obližnjeg sanjkališta, jezerca te proveli mjestom koje je dugo čak četiri kilometra. S obzirom na to da se ovdje živi za i s prirodom, nije me iznenadio predvečernji goranski meni - čips od kopriva, sirup od gloga te sir i vrhnje od još malobrojnih ovdašnjih kravica. Iako je nekada krava bilo više nego mještana, danas situacija nije čak ni obrnuta. Krava je preostalo, naime, još nekoliko. No zato bilja ima u izobilju. U proljeće majčina dušica, divlji vlasac, medvjeđi luk, kopriva i maslačak. Ljeti se beru kupine, maline, glog, šipak, gospina trava, divlji hren, a u jesen i borovica
Staza za bicikliste od Jablana prema Bijeloj Kosi označena je do samog podnožja. Idealna je za brdske bicikliste. Gotovo cijela je pod makadamom i po suhom vremenu je sjajna za vožnju. Ruta se može kombinirati i kao kružna od Vrbovskog prema Jablanu, Gluhoj Dragi i Bijeloj Kosi te natrag preko Gomirja za Kamačnik i Vrbovsko. Ruta je bez odlaska do podnožja Bijele Kose i odlaska pješice do vrha, duga oko 34 kilometra. S obilaskom Bijele Kose i pješačenjem ruta se produžuje za šest kilometara i za oko sat i pol vremena. Ukupna visinska razlika je oko tisuću metara. Staza prolazi kroz prirodne i povijesne atrakcije te gastro delicije u obnovljenom restoranu Kamačnik i obližnjem planinarskom domu. Najveća vrijednost staze je što ide po postojećim šumskim i lokalnim cestama s malo prometa te je namijenjena prvenstveno ljubiteljima prirode i brdskog biciklizma. Vidici i tišina očarat će sve posjetitelje.
Do Gorskog kotara imao sam priliku putovati automobilom Nissan Crossover Qashqai. Kažu da je to posve novi automobil, s novom tehnologijom i dizajnom. Posve se slažem da je upravljivost kretanja dovedena do maksimuma. Kako na modernim cestama, tako i na makadamu, i to bilo kakvom. I meni se učinilo da je to neka nova auto vizija. U njemu ćete se osjećati i u gradu i na planini apsolutno suvereno, ugodno i nenapadno. Vozite normalan, ne preveliki auto, koji je virtualni džip. I stvarni ako treba. Opcija s dizelskim motorom potrošnju čini uravnoteženom. Vrlo je brz i tih. Jednostavni su i lako upravljivi instrumenti, a vanjska kamera za parkiranje i NissanConnect su stalno u upotrebi. Nissan je ovime izbacio još jedan višestruko nagrađivani auto. Ono što se meni svidjelo je, naravno, vrlo lako, brzo i jednostavno spuštanje stražnjih sjedala kako bih mogao smjestiti svoj bicikl Anthem 3.
Super mi je bilo što u automobilu bez bike nosača nisam čuo bicikl za vrijeme vožnje i što sam ga besprijekorno smjestio otraga. Naravno da pritom ne cvile ni bajk ni išta u unutrašnjosti auta. Giant Anthem 3, lagani okvir sa skinutim kotačima, bio je kao stvoren za Qashqai. Nadam se da ću imati priliku probati i vožnju s bike nosačima. Što se tiče medvjeda, ovoga puta nisu se preplašili ni Qashqai, ni Anthem, ni ja...
