Slatina se blogeru tportala u sezoni kiselih krastavaca, osim po krastavcima koji odavde i potječu, predstavila kao mjesto fantastičnih ljepota i kulture, nestvarnih brežuljaka i jezera i zato idemo na bicikl i na upoznavanje te slavonske krasotice koja se skrila između Drave i divljine obližnjeg Papuka
Dok sam savladavao te posljednje obronke Papuka, žureći prema Slatini, razmišljao kako samo osim oznake SL i krastavaca iz Slatine, više o ovom kraju ništa ni ne znam. Točnije nemam predodžbu osima da je to Slavonija s vjerojatno beskrajnim ravnicama. Čak sam i prema kiselim krastavcima bio sumnjičav jer danas smo izloženi reklami proizvoda domaćeg porijekla, no ovi jesu odavde, uvjerih se pri prvom obilasku zelenih slatinskih prostranstava po kojima osim mene na biciklu zuje još samo kombajni koje su nakon repice upravo krenuli na pšenicu.
Kada sam negdje krajičkom oka vidio natpis 'Slatina kao druga strana očekivanja' još nisam bio vjerovao da je to baš tako i da ću ovdje poželjeti doći na aktivni odmor, te da avantura počinje baš ovdje. Obožavam destinacije koje na jednostavnom i malom okruženju pružaju toliko raznolikosti. No, da bi se u par minuta od centra grada mogao naći u zelenim stepama kao da sam u Škotskoj. Te niske trave samo su veselo lepršale među kotačima napetih biciklista koji su vozili kao da im je zadnje pedaliranje. Bogme i pošteni bregi su tu, sve još okruženo šumama tople zelene boje. Dok vrijedni ljudi rade u svojim vinogradima kojih ovdje ima puno, mi smo baš smo prvu dionicu odrapili po sredini jednog. Malo prije zajedno s biciklistima BK Slatina, mojim domaćinima, već sam bio na koti iznad grada odakle puca pogled sve do Mađarske, a iza nas osebujan je pustolovni raj, osjećam već taj adrenalinski takt.
Makadam samo pršti pod gumama, dobro su ovi zapeli po ruti 'Slatinski vidikovac', već sam u mislima na ruti 'Ne dirajte mi ravnicu'. No kako volim prvo teži bike dan, pa onda lakši… idemo na ovu vožnju po obroncima Papuka koji više liči Velebitu bar s bicikla i po težini. Navraćamo do najviše točke iznad Slatine gdje je smještena i drvena piramida i bilo je pravo zadovoljstvo ovdje napraviti foto pauzu i okrjepu se, bar meni, da dođem malo do zraka, na već zavidnih 249 metara nadmorske visine. A ovdje ga ima u izobilju i previše. Inače spustovi, kao i usponi su kratki, pa to daje draž vožnji, a i mogu je svladati svi rekreativci. Rutu još obilježava dinamična vožnja koju upravo omogućuje skladni teren i dobra podloga. Kombinacija finog makadama, lijepih šumskih cesta i proplanaka. Sljedeća stanka je bila prije single track koji svi obožavaju pogotovo kada je spust u pitanju, pa smo s lijepo opustili i ohladili u dubokoj hladovini.
Jezero Javorica, kao i obližnje jezero Slanac koje već izgleda kao malo Panonsko more, baš su ono što ruti daje i cijelom bike izletu notu lagane i opuštajuće vožnje po bijeloj cesti kako biciklisti ju često od milja zovu. Javorica ima lijepu plavu boju i zelenkaste obalne listove koje se guraju uz obalu, a i rascvjetali lopoči žele se pokazati. Svi bi danas htjeli biti fensi, ne samo mi. Inače oba jezera su akumulacijska i služe skupljanju velike količine vode koja dolazi s Papuka i kako bi se spriječile moguće bujice i poplave. U projektima Slatine planira se rekreacijska zona i bike staza i šetnica oko jezera Javorica, a oko jezera Slanac već postoji cesta duga 8 kilometara. To su već lijepe zone za bicikliranje, uz na primjer dolazak iz Slatine našim putem i povratak preko izletišta Bunarić do povratka na polazište nakupiti će se i tridesetak kilometara.
Slatinčani obožavaju mali nogomet, vidio sam to i svoje perspektive gledatelja, simpatični stadion 'Staroškolsko' povrh grada zasigurno bi bili odlično onda i urediti, zajedno stopiti s okolišem kojem već sada mogu zavidjeti mnogi srednje veliki gradovi. A da je tako za sve je zapravo zaslužna Sekvoja (Sequoia), drvo kojim se mnogi ponose u svijetu, evo ima ga i Slatina. Ovaj div visok je 33 metra i star oko 133 godine. Projekt 'Epicentar Seqouia Slatina' je impresivan i upravo je namjera bila turizam postaviti u Slatini kao gospodarsku djelatnost. Posjetiteljski i interpretacijski centar dobar su mamac za povećanje broja posjetitelja kulturne baštine, ali i očuvanja prirode. Krajolik, suvenirnica, niz sadržaja od ugostiteljstva, restorana i hostela, do ugode boravka uz Sekvoju dali su novu dimenziju Slatini. I biciklisti su dobrodošli i za njih je predviđeno nekoliko lijepo uređenih mjesta za parking.
Damir Veger, predsjednik BK Slatina i Krunoslav, Dario, David, Boris i Damir, bili su mi odlična potpora, ali i vodiči i promotori svog kraja. Rado ću posjetiti i rujansko izdanje njihovog 'XCM Maratona Javorica' koji vrijedno pripremaju i voziti će se u duljini od tridesetak i više kilometara zavisno o kategoriji u nedjelju 11. rujna. Direktor slatinske Turističke zajednice Jurica Bosak na vrlo osebujan način mi priča o Slatini kao poželjnom mjestu za odmor u Hrvatskoj i kaže da Slatina sigurno zaslužuje doći na top listu najboljih kontinentalnih destinacija. Na osnovu onog što smo prošli biciklirajući Slatina je definitivno najbolje sačuvana tajna koju sam uspio pronaći i otkriti. Cikloturizam danas kao vodeća turistička grana i ovdje ima svoje mjesto, čak i drvo. Vozeći se po Slatini zamijetio sam spomen ploču na kući gdje se rodio Viktor Žmegač. Ako se i živima ponosi Slatina, onda to dovoljno govori i o Slatinčanima, a i našem svjetski poznatom akademiku Žmegaču