S Anom Begić Tahiri razgovarali smo (i fotografirali je) na javnoj kostimiranoj probi predstave priređenoj za novinare sredinom prošlog tjedna. Dobro raspoložena i uvijek zanimljiva sugovornica raspričala se o svom poslu, ali i ponekim privatnim temama.

Kakva je vaša uloga u filmu 'Ufuraj se i pukni' i jeste li s likom koji glumite pronašli zajednički jezik te poneke sličnosti?

Premijera je prvo u Varaždinu, a onda naravno i u Zagrebu. Veliko mi je zadovoljstvo to što je Kerekesh Teatar odlučio ekranizirati jednu po jednu od svojih predstava, a kao prvijenac 'Ufuraj se i pukni', za koji su nadopisali još nekoliko uloga zbog proširenja radnje. Tako sam vrlo zahvalna što sam imala tri dana snimanja i veselim se tom filmu. Moja uloga je ona frizerke Manuele Ele E.E., kojoj, kako je Jan Kerekeš rekao, čak ni najbolji prijatelji ne idu na frizuru. To je ulogica, ali bilo je užitak raditi - kratko i slatko.

Osim te premijere, čeka vas još jedna, i to vikend premijera predstave Cabaret 'Preko veze' Ivana Lea Leme. U njoj imate posve drukčiju ulogu - ravnateljice.

U predstavi sam pedesetogodišnjakinja koja od šefice računovodstva preko ucjene postane ravnateljica. Vodila je papire, račune i zna sve zakulisne igre pa je time ucijenila bivšeg ravnatelja. Njezina najveća boljka je to što nikad nije imala muškarca i s time se bori. U alternaciji sam s jednom od najdražih glumica, iako sve žene u predstavi užasno volim, Jelenom Miholjević. U ovu ekipu sam došla skoro zadnja zbog ozljeda i nisam trebala biti dio projekta. Imala sam doslovno dva i pol tjedna da naučim tekst i sve polovim, da vidim dokle idu moje granice i skužila sam da nema granica i da čovjek može sve što hoće te da smo svojevrsne zvijeri. Hoće li me to kasnije koštati zdravlja ili nečeg drugog, ne znam. Ali čovjek na nekim stvarima nauči o sebi koliko zapravo daleko može ići, na što je sve spreman. Naravno da ne bih Moruzgvu pustila na cjedilu. Ecija je moja dugogodišnja prijateljica i s njom sam od početka u teatru, a ovo je sada velika koprodukcija s velikim kazalištem Kerempuh. Nisam jednostavno mogla reći ne, posebno zbog dream teama koji čine Mila Elegović, Ecija Ojdanić, Linda Begonja, Ana Maras Harmander, Mirela Videk, Jelena Miholjević i ja. Veselim se da vidim dokle skupa možemo ići. (smijeh)

Vaš lik, kažete, sklon je manipulacijama. Jeste li vi ikad u životu igrali na tu kartu?

Tko je bez grijeha, neka baci kamen prvi, što da vam kažem? (smijeh) Najviše gdje obični, ne ljudi na vlasti, žele iskopati veze je vjerojatno, kao i kod mene, izbjegavanje čekanja u redu u Heinzelovoj za registraciju. Kod nas se uvijek čeka u bilo kojoj instituciji pa uopće ne krivim nikoga tko na takve stvari dolazi preko veze i gdje netko ne šteti nikome. Recimo da mi se sredi prva zona parkinga u Zagrebu, tu bih besramno mogla 'pucati', a za sve drugo nikad nisam išla preko veze. Nikoga nisam ni za što molila, sve sam rješavala sama i zato idem sporo, ali sam još uvijek tu. Iza mene je skoro preko 15 godina karijere. Nije to puno, ali je moje. Uz zahvalu i podršku ljudi koji su uz mene, sve sam napravila sama samcata.

Koliko je slobode u biranju uloga, a koliko je to utrka za preživljavanje? Je li vam važna sigurnost?

Ima i jednog i drugog. Naravno da je nešto i utrka za preživljavanjem. Imam stalni angažman pa sam sretna i osigurana na taj način da imam plaću, ali isto tako volim kad me pozovu u nezavisna kazališta ili neku drugu kazališnu kuću da gostujem jer mi je to velika čast. Radila sam za sva kazališta osim za Komediju, jer ne pjevam dobro. Plešem okej, ali možda jednog dana... (smijeh) Želim biti dobrodošla u svakom teatru, ali uvijek se dogodi da ti je omjer pola pola - onoga što baš i nisi trebao raditi, onoga što ti se baš nije sviđalo, ali onda to sve nadoknadiš jednom koja te cijelu obuzme, koja ti je napeta i koja ti ostane u sjećanju. Vodim se onim pravilom da ono što ti u životu treba i doći će, tako da ne grabim, nego jednostavno - kad mi nešto dođe, dobrodošlo je jer iz svega učim. Svaka uloga te nečemu nauči i svaka suradnja, svaki redatelj, ansambl, ekipa... svugdje otvorim oči i upijam.

Davno kad smo razgovarale rekli ste da se ne volite gledati na ekranu. Je li se situacija promijenila u međuvremenu?

Nisam se već dugo vidjela, nema me baš često na ekranu, osim nekih reklama. Više se čujem nego što se vidim, zbog čega mi je kći jako sretna.

Baš sam vas htjela pitati kako vaša kći Lana reagira kad vas vidi na televiziji?

Budući da ne glumim u dječjim predstavama, bar sinkroniziram crtiće, pa je to veseli. Nemam sad televizijskih projekata. Dogodi se i takvo razdoblje života.

Gledatelji su vas zavoljeli zbog 'Bibina svijeta'. Jeste li se napokon uspjeli riješiti nadimka Biba?

Sve manje, ali kako se stalno reprizira, tako neke mlađe generacije to otkrivaju. Možda me odmah ne prepoznaju, ali kad me čuju, skuže me po glasu.

Biste li ulogu majke opisali najzahtjevnijom?

Da! (smijeh) Najljepša je, ali i najzahtjevnija.

Sa suprugom Danielom već ste 14 godina. Je li sve i dalje idilično?

Idilično je koliko želiš da ti bude idilično. To je na nama, naravno. Imamo uspona i padova i to je čisto normalno i zapravo najbolje funkcioniramo kad puno radimo i jedan i drugi (smijeh). Kad se vidimo, najbolje iskoristimo to zajedničko vrijeme. Nakon ove predstave mi se oslobađa dulji slobodan period koji zaista nisam imala dugo godina, tako da se sad trebam naviknuti na to. Morat ću si naći neku zanimaciju, naravno uz odrađivanje predstava navečer. Trenutno nisam u podjeli nekih novih predstava u nastajanju, tako da ću si za jutro morati naći, a što drugo nego vrijeme za vježbanje.

Kakav ste roditelj? U kojim situacijama ste liberalni, a u kojim konzervativni?

Liberalna sam što se tiče ocjena u školi. Ne maltretiram je oko toga i ne sjedim joj za vratom. Mora se sama snaći, jer i ja sam bila takav đak i nije loše ispalo. Ne želim joj stvarati pritisak. Izgleda da sam rodila pravu čagericu. Naime, jako je talentirana za ples, ide kod mame Larise Lipovac u Pinocchio i omogućim joj sve što je zanima. Konzervativna? Ne mogu reći da sam u bilo čemu konzervativna, osim što joj ne dam gledati televiziju do sumanutosti ili igrati igrice. Ali voli aktivnosti, dosta je sportski tip, tako da je više vani na rolanju ili na plesu nego što je ispred televizora ili s mobitelom u ruci.

Ulazite u 40-e. Što mislite - kakve će biti i što će vam donijeti?

Ne znam što su četrdesete i uopće nemam pojma što me tamo čeka. Kao Djevica u horoskopu, mislim da sam zaustavila godine na 33. Tako se i osjećam. Ne osjećam se kao da ću imati četrdeset i mislim da to neće biti puno drukčije od onoga kako se osjećam s 39, s time da, kažem, ne osjećam se kao da imam tih 39.

Što radite u slobodno vrijeme, kad ga nađete? Koliko često odete u kazalište pogledati kolege, što gledate na televiziji? Koji su vam hobiji, strasti?

Imala sam kratki period kad sam išla sve živo gledati. Sad mi je ostalo pogledati njih 10 i jedva čekam. Propustila sam divnih predstava svih naših kazališta. Neke predstave gledam i dvaput jer obožavam ići u kazalište. Na televiziji gledam HBO, Pickbox, Netflix, a zadnje što sam gledala je 'Uspjeh'. Hobiji? Mislim da ću upisati tečaj šivanja. Voljela bih sašiti haljinu po svojoj zamisli. Oduvijek sam voljela modu. Volim to što rade naši ljudi, a pratim i strane dizajnere. Voljela bih znati raditi nešto takvo. Imam šivaću mašinu od mame pa bih voljela imati i neko predznanje. Znam skinuti kroj iz Burde, recimo, ali ako to ode dalje, nitko sretniji od mene.

Je li vam gušt ići na razna događanja?

Idem koliko stignem, a naravno da volim vidjeti što rade naši dizajneri. Više-manje sam sa svima prijateljica. Dug niz godina većina njih surađuje s glumicama, što prije baš nije bio slučaj. Tako da smo uvijek otvoreni za suradnju - mi idemo na njihove revije, a oni podržavaju nas. Nismo baš u mogućnosti da si za svaku premijeru kupimo novu haljinu, iako bih voljela da jesmo i da možemo. Ako Kate Middleton može šest puta nositi istu haljinu, brate mili - mogu i ja!