Od uspješne manekenske karijere do dasaka koje život znače - takav je put prešla Splićanka koja je znala da očito pripada svjetlima pozornice. Gluma ju je, izjavila je, pročistila od svih loših navika i ljudi, a nedavno je briljirala u predstavi 'Teške ljubavi' koja je premijerno izvedena na 66. Splitskom ljetu. U pandemijskim mjesecima ima puno posla, a priznaje da bi na filmu bih voljela igrati nekog ubojicu
Anu Gruicu Uglešić trenutno najviše veseli rad na predstavi 'Men’ se čin’ da je meni najgore' za koju scenarij i režiju potpisuje Arijana Čulina, a koja će premijerno biti izvedena 19. rujna u sklopu Teatra pod zvijezdama na splitskoj tvrđavi Gripe.
'Neizmjerno mi je drago da nas je Arijana prepoznala kao pravu ekipu kad je krenula raditi obnovu kultne predstave ‘Šta svaka žena triba znat o onim stvarima’. Međutim, shvatila je da je njezin stari tekst ‘pregazilo vrijeme’ i u samo deset dana napisala je potpuno novu predstavu. Vjerujem da ćemo imati hit', pohvalila se glumica za Arteist.
Na pitanje je li očekivala toliku medijsku pažnju zbog uloge u predstavi 'Teške ljubavi', kaže:
'Ne zanima me medijska pažnja sama po sebi, ali u svrhu marketinga predstave ili projekta kojeg radim apsolutno sam za. I to znam dobro raditi – koristiti medije za promociju svojih projekata, koje, nažalost, da nema tog mog načina, koji može biti kriv ili ispravan za nekog, nitko nikad ne bi spomenuo osim u nekoliko šturih crtica. O medijima razmišljam kad sam gotova s vlastitim kreativnim dijelom posla i kad osjetim da sam pripremni dio do same premijere odradila korektno i konkretno', rekla je glumica.
vezane vijesti
Progovorila je o 'šikaniranju' glumaca koji nisu završili zagrebačku Akademiju te je li embargo na glumce koji su se školovali u Splitu, Osijeku, pa i Sarajevu još na snazi.
'Ne bih se složila da postoji potpuni embargo, ali da postoji diskriminacija, to ne mogu poreći. Evo pogledajte seriju 'Novine', puna je glumaca sa svih strana i gradova, to mi se čini fer pristup. Postoje lobiji u filmskoj i televizijskoj industriji. S druge strane, nije za ne razumjeti. Producenti i redatelji uzimaju provjerene ekipe, ljude s kojima su radili, u koje mogu vjerovati i s kojima se mogu i privatno družiti. Ništa što Hrvatska već ne pozna kao obrazac ponašanja. Zamjerila bih govor u predstavama i televiziji. Zagrebački naglasak je nešto što je sasvim prihvatljivo i cool, dok je dalmatinski nešto što se smatra greškom', smatra Ana.
Pričala je i o predrasudama. 'Privatno više ne rješavam predrasude. Fućka mi se za njih. Možeš biti nevin kao Isus na križu, kako se kaže u narodu, a uvijek će biti onih koji će te pljunuti i onih koji će te proglasiti svecem. Veliki broj kolega na sceni kreće od nule. Ja prvo moram maknuti predrasudu da bih došla na nulu. To je dupli posao. Ali to je tako', ističe glumica.
Kad je riječ o ulogama najviše je prisutna u teatru, a nešto manje na filmu i televiziji. Evo što je rekla jesu li ti ta 'tržišta' manje zanimljiva ili se na njih teže na probiti. 'Ma kakvi manje meni zanimljiva. Ja nisam njima. Ili sam im prezanimljiva. To je jednostavno tako. Od lobija, predrasuda, zemljopisnih koordinata, manjka ženskih uloga općenito, mog fokusa na druge životne prioritete, do koječega kao faktora koji utječu na tu priču. Jednostavno se nije dogodilo. Možda i neće i nemam problem s tim. A možda će netko jednom imati muda i angažirati me. Tko zna', poručila je.
Za kulturnu scenu je izjavila da je poražavajuća te da su kultura i umjetnost ogledalo društva u kojem se nalaze. U kazalištu bi voljela odigrati konkretnu ulogu tragetkinje, jer smatra da ima tu mentalnu i fizičku snagu, a na filmu bi voljela igrati ubojicu.
