Mnogi ljubitelji kazališta, filma, književnosti ili izložbi već 15 godina svakodnevno prate aktualnosti koje priređuje ekipa sjajnih 'Vijesti iz kulture', kojoj se prije tri godine pridružila i Antonia Ćosić. Bilo da vodi njih ili kakav glazbeni festival, koncert Mije Dimšić, promociju knjige Tatjane Cameron Tajči, magistrica psihologije i mlada snaga HRT-a odrađuje sve s lakoćom. Profinjenost i impresivna dikcija njezini su prepoznatljivi aduti kojima osvaja brojne simpatije.

Idemo krenuti s 'laganijim' pitanjima. Kako se osjećate u posljednje vrijeme i kako uspijevate uvijek izgledati tako svježe, poletno, vedro?

Ovo pitanje odmah ću proslijediti divnim šminkericama i šminkerima HRT-a koji nas uređuju prije dolaska na male ekrane jer, usprkos vrućinama, tamnjenju, crvenilu i svim boljkama koje nosi ljeto, oni svaki put izvedu pravo malo čudo pa živi privid da izgledam svježe!

Vedra istinski jesam, nekad me kolege zezaju da sam kao lik iz 'Emily u Parizu', više po ponašanju nego po izgledu, jer uvijek imam neku ideju, predlažem da nešto preokrenemo, da smislimo novi koncept... Et voila!

Kako je izgledao vaš put u karijeri? Kako ste uopće počeli, zašto ovaj posao?

Kako sam počela? Uoči svetog Ante, 12. lipnja, kad sam se rodila i poremetila roditeljima planove za to koje ime će mi dati! Zašto novinarski posao? Jer živim u uvjerenju da može postojati divna simbioza mojih dviju ljubavi: psihologije i novinarstva.

Kakvo iskustvo vam je donio posao medijske koordinatorice nacionalnog Stožera u najgore vrijeme pandemije koronavirusa? Dobivali ste hrpu mailova, odradili 150 presica...

Bila sam tamo prvih šest mjeseci, kad je cijela nacija (a i Europa) otkrivala i dok su znanstvenici istraživali kakav je to 'virus iz Kine', u vrijeme paničnog kupovanja WC papira, u vrijeme straha i zabrinutosti. Tada je cijeli tim radio na transparentnom komuniciranju, brzom dijeljenju informacija i vraćanju sigurnosti. Sjećam se da je čak i The New York Times pohvalio Hrvatsku.

Nekako smo predviđali da će brži kraj pandemije donijeti olakšanje, a sporiji vjerojatno dovesti do iritacije, frustriranosti, čak i bijesa koji će se preliti na Stožer u nemogućnosti da se ljudi ljute na oku nevidljiv virus. Nažalost, kraj je bio sporiji. Uz zahvalu svima, od sestara, doktora, medicinara i znanstvenika do roditelja, učitelja, cijelog Stožera, cijele nacije, moram pohvaliti i kolege psihologe koji su radili i volontirali usred i nakon pandemije te još uvijek ulažu nevjerojatne napore da ljudima poboljšaju narušenu kvalitetu života.

Vaš dosadašnji 'životni opus' doista je velik. Od volontiranja s djecom u bolnicama i štićenicima u staračkom domu, razvijanja kutije 'Ku-kuc! Priča je unutra', do radija, televizije... Što vas je najviše oformilo, odnosno gdje ste pronašli onaj najbolji dio sebe? Ili da se drugačije izrazim - gdje ste najviše pronašli svrhu i ispunjenje?

Hvala na lijepim riječima i ohrabrenju, za početak! (smijeh) Definitivno pet godina volontiranja s djecom na onkologiji i hematologiji, što se s vremenom proširilo na Nazorovu i još tri zagrebačke bolnice. Tvrdim da je volontiranje jedinstven odnos u kojem imate prilike sudjelovati. Zamislite koliko različitih odnosa imate tijekom života, od roditelja ili skrbnika pa prve učiteljice, zatim prijatelja, dobrog i lošeg, preko usputne simpatije i ozbiljnog partnera do kolega i članova obitelji. U nekima dobivate, gubite, dajete ili uzimate... A onda svjesno odaberete ući u jednostran odnos u kojem imate mogućnost samo davati svoje vrijeme, trud i znanje. Nesebičnost je zagarantirano nepogrešiva formula kojom izvučeš najbolje iz sebe.

Rijetko se vijesti iz kulture probiju na početak informativnih emisija pored svega što se događa. Mnogi je nažalost ne razumiju te kulturu i sve što je vezano uz nju smatraju dosadnim. Što treba mijenjati da bi postala više prihvaćena?

Jedan šarmantni dječak je u anketi za HRT rekao, na pitanje kako se izliječiti od svega što se događa u svijetu, da umjetnost liječi i da svatko treba naći način da se izrazi i uroni u umjetnost. Ipak, neće te slika nahraniti, treba ti hrana na stolu i normalno je da su u prvim minutama teme gospodarstva, politike, financija ili obrazovanja. Takav redoslijed ima smisao i logiku.

Nakon egzistencijalnih tema idu one koje će unaprijediti vještinu življenja i začiniti nekad dosadnu monotoniju. Jer umjetnost je živa, strastvena, tužna, eksplozivna, ona provocira, propituje, smiruje i – kako je rekao dječak – liječi. Onaj kome je dosadna samo još nije našao kutak umjetnosti za sebe.

A kako približiti kulturu mladima, kako ih zainteresirati za kulturne teme? Kako se po vama mogu privući mlađi naraštaji na kulturna događanja?

Odgoj i obrazovanje. Kao i sve drugo. Nisu djeca kriva zato što im se nešto nije svidjelo, odgovornost je odraslih da im približe sadržaj. U azijskim zemljama algoritmi društvenih mreža, prvenstveno najpopularnijeg TikToka, podešeni su tako da djecu potiču na što uspješnije savladavanje znanstvenih zadataka. Nisu djeca namjestila algoritam, odrasli su to napravili.

Također, u Hrvatskoj je očito problem standarda, jer mnogi roditelji imaju želju voditi djecu u kazalište, kino ili na koncerte, ali im je prevelik izdatak priuštiti si večer u gradu za tri, četiri ili više osoba. Najjasnija potvrda su redovi koji se stvore u Noći muzeja, kazališta ili čitanja, kad je taj sadržaj besplatan.

'Vijesti iz kulture' jedna su od konstanti HRT-ova programa. Jeste li zadovoljni gledanošću i reakcijama publike?

Grozno sam samokritična i trudim se raditi na tome. Za mene reći da sam zadovoljna povlači preispitivanje svake greške, omaške ili gafa koji su se potkrali u mom radu u medijima od 2014. do danas. Možemo radije reći da uvijek treba biti bolji te gledati što već sutra ponuditi gledateljima da ih se zainteresira.

Opće je poznato da se, otkad nas gutaju društvene mreže, sve manje uživa u književnosti. Za one koji su možda odustali od knjige, imate li neki prijedlog, savjet kako se vratiti čitanju?

Baš pogađate u sridu danas! Ovih dana se pitam je li ovaj moj današnji mozak isti onaj mozak koji je svake subote posuđivao tri, četiri knjige u knjižnici, a (pripremite se, koji sam štreber bila!) jedne sam godine bila ono dijete koje počasno ide na Interliber jer je posudilo najviše knjiga u godini. Ne bi to bilo moguće bez divnih sestrični koje su radile tamo pa bi i na svoje ime posudile nešto za mene. Tako sam odrastala okružena knjigama. E da mi je sad taj elan...

Jedina odluka koju sam donijela 1. siječnja je čitati jednu knjigu mjesečno. Ne ide mi idealno jer tek sad prelazim na petu, ali u moju obranu, zadnja mi je bila 'Sedam sestara' Lucinde Riley. Kad bacite pogled na nju, vidjet ćete da je ogrooomna, dovoljna za dva mjeseca!

Pročitala sam da imate visoku otpornost na stres, što vam zna pomoći u poslu. Kako ste stekli svoj obrambeni štit i koliko je tome kumovala vaša struka?

Taj sam rezultat dobila na psihološkim testiranjima jer mi, psiholozi, sve testove prvo isprobamo na sebi. Dijelom sam rođena takva, dijelom su me oblikovala iskustva poput volontiranja s djecom, za koju sam statistički znala da neće sva preživjeti dugotrajnu kemoterapiju i ostale terapije. Nakon toga, možda se i iživciram na semaforu, ali neće mi to pokvariti dan.

Odlična je metoda 'pet godina', kojom se predlaže da u trenutku u kojem se osjećate kao na dnu života - stanete i zapitate se: 'Hoće li mi ovo biti važno za pet godina?' Prema odgovoru prosudite koliko ćete se baviti tom temom.

Što je za vas pojam ljepote u smislu žene koja drži do sebe?

Puno faktora... Oduvijek me fasciniraju žene kojima je ugodno u njihovoj koži. Neke odlično nose ekstravaganciju, neke smiruju sve svojom skromnosti, neke odišu profinjenošću koja se ne da kupiti ni prodati, a neke osvajaju humorom i odabranim taktom prema svakom pojedincu. Nema jedne ljepote. Po meni, žena koja je prihvatila sebe takvu kakva jest zrači tako da nitko ne može narušiti njezin sjaj. Hoće li netko otići u zaklon ili se žaliti da previše sjaji, to je do okoline. Ona sja i dalje. Uostalom, nek' stave naočale.

Po vašem mišljenju, što se u Hrvatskoj ne oprašta? Uspjeh? Ljepota i kvaliteta?

Kako kod koga, ali fenomen koji me više brine je selektivna ljubomora. Kad osoba postigne određeni uspjeh, dio okoline brzinom svjetlosti razvije osjećaj ljubomore, ali nisam još primijetila da su ti pojedinci zaključili: 'Eh, da je meni toliko prekovremenih', 'Da je meni da ne spavam nekoliko noći', 'Da mi je da uložim sve što imam u svoju ideju'. Ne, ne.

Zaključak je isključivo: 'Da je meni taj uspjeh!' Taj svjetlucavi trenutak s reflektorima, čestitkama i ovacijama. Svi bi htjeli taj jedan dan, tu nagradu, priznanje koje se pamti. Ali bi li isti ti zaželjeli dugogodišnji trnovit put do toga, odricanje, moljenje, sklapanje kraja s krajem? Trud i zalaganje, znoj i suze nemaju moć izazvati ljubomoru.

Tko ili što vas baš uvijek inspirira ili motivira – bez obzira bio u pitanju posao ili neke privatne želje i ambicije?

Kad netko strastveno živi svoj smisao. Ima ljudi koji su shvatili čemu žele posvetiti život i onda su u to bezrezervno skočili. Na glavu. S trostrukim saltom. I plivaju! Čak i kad ih zahvati oluja pa se skoro utope, oni nastavljaju dalje. Svijet je možda na početku rekao da su ludi, ali oni su se nasmiješili i odmahnuli rukom.

Što je za vas sreća?

Mir.

Kad idete na odmor, gdje ćete se ove godine odmarati i kako izgledaju vaši trenuci za opuštanje? Postoji li u vašem slučaju kakva guilty pleasure serija, film kojem se uvijek vraćate?

Kad se opuštam, onda se opuštam. Treba mi da budem nepomični kit na plaži dva tjedna i želim to. Ali često sam okružena ljudima koji vole aktivni turizam i ne daju mi da ležim s knjigom dok su oni na planini, biciklima, brdu, brodovima ili vise s čempresa.

Filmovi koje mogu pogledati 27.384 puta su 'Prljavi ples', 'Rat dugmadi' (original, engleska verzija), 'Bridget Jones', 'Upoznajte Joea Blacka', 'Beskrajan dan' i 'Zgodna žena'. Mogu ja s njima govoriti i replike, nema problema, samo nek' su mi kokice i čokolada pri ruci, jer spajanje nespojivih okusa moja je tajna vještina.