Pripreme za devetu sezonu najpoznatijeg reality showa u Hrvatskoj traju od početka listopada. U novom 'Velikom bratu' vrijedit će poznata, već viđena pravila uz poneke izmjene oko načina nominacija i izbacivanja kandidata. Još prošlog rujna Antonija Blaće je uputila javni poziv svim zainteresiranima za prijavu u devetu sezonu i već je nakon prve objave te informacije na adresu RTL Televizije stiglo petstotinjak prijava.  

Možete li nam otkriti što nas očekuje u novoj sezoni? Hoće li biti nekih iznenađenja u odnosu na one prethodne?

Meni se čini da je svaka sezona dosad donosila nešto novo, a kako smo imali malu pauzu između sezona, stigli smo baš zakuhati priču. 

Je li vam nedostajao 'Big Brother' kao projekt jer prošlu sezonu niste vodili?

Da, on je moj dugogodišnji kompanjon. 

Što najviše volite u svom poslu?

Obožavam adrenalin emisija uživo, nenormalno radno vrijeme, činjenicu da nekoliko mjeseci radiš toliko da malo poludiš, ali onda imaš pauzu, a i ispucam si sve potrebe za šminkom, frizurom, dotjerivanjem i to u kombinacijama koje su pomno osmišljene za scenu. Obožavam kad nešto krene po zlu uživo, a ja dobijem uputu u uho da nas moram 'iščupati' i gledatelji ne primijete da se išta dogodilo. Jednostavno obožavam voditi emisije uživo. 

Biste li za sebe rekli da ste radoholičarka?

Nemam pojma, mislim da nisam radoholičarka. Kad treba - potegnem, mogu danima raditi s jako malo sna, ali znam ja i sjesti, leći i ne raditi ništa. 

Imate li još snova kada je o karijeri riječ? Što sanjate?

Kako ne? Već su me to pitali. Sanjam da Hrvatska pobijedi na Eurosongu i da onda vodim Eurosong iz Hrvatske. To mi je baš, baš veliki san. Ne znam koliko je ostvariv, RTL bi morao preuzeti prijenos. (smijeh) Svakako - velike studijske emisije uživo su moja velika ljubav. 

Gledali smo vas u različitim televizijskim projektima. Koji format vam je dosad najbolje legao?

Najdraži su mi 'X Factor' i 'Big Brother'. 'X Factor' jer je u pitanju bio baš megaspektakl, finale u areni, regionalni projekt s milijunima gledatelja, a 'Big Brother' jer je, a sad to sa sigurnošću mogu reći budući sam zbilja vodila razne formate, najzahtjevniji voditeljski i uvijek je velik izazov. 

Što većini prosječnih gledatelja znači televizija?

Prozor prema informacijama, zabavi, emocijama. Televizija se jako promijenila u zadnjih 10 godina, puno je interaktivnija, nema više emisije koju ne možete komentirati na službenoj stranici, a putem društvenih mreža možete čak biti i dio same emisije. Novo doba.

Što vi volite pogledati na televiziji? Pratite li rad svojih kolega s konkurentskih televizija?

Naravno da pratim. Pa to samo lud i pretjerano samouvjeren čovjek ne bi pratio svoje okruženje, novitete i na kraju krajeva i konkurenciju. Morate se stalno 'apdejtati'. 

Otkad ste jedna od najpoznatijih hrvatskih voditeljica, mediji i fanovi prate gotovo svaki vaš korak. Poželite li bar na određeno vrijeme ponovno postati anonimka i imati više privatnosti?

Ne, gotovo je. To se više ne može vratiti. Sretna sam samo što mi je lik privatni skoro isti onom javnom. Okej, naravno da ću objaviti na Instagramu dotjeranu fotku, ali ću objaviti i onu 'običnu'. Namjerno to radim jer ne želim biti opterećena time mogu li do trgovine raščupana. Mogu!

Navikli smo vas gledati veselu, uvijek nasmijanu, sve osvajate dobrim raspoloženjem. Kakvi ste kada tugujete i kome se tada obraćate?

Još najbolje da vam dođem voditi emisiju pa budem bezvoljna! (smijeh) Kad tugujem - samujem. Povučem se u svoja četiri zida, prožvačem temu, ne izlazim i jednostavno prođe. Hrvoje me izvuče u sekundi. 

Imate jedan od najskladnijih brakova na javnoj sceni. Ima li ljubav uistinu veze s godinama? Jesu li veze doista kvalitetnije u zrelijim godinama?

Jeste li vi to meni rekli da sam u zrelijim godinama? (smijeh) Osjećam se kao nekakav curetak pa mi je to teško uopće odgovoriti, pogotovo što nas dvoje živimo kao dva nomada. Mislim da kvaliteta veze ovisi isključivo o tome kakvi ste sami sa sobom. 

Može li čovjek učiti iz tuđih grešaka ili ih pak mora osjetiti na svojoj koži?

Nije mi to pošlo za rukom, nisam baš ni iz svojih puno naučila, neke uporno ponavljam, a svaki put kažem da neću više. No valjda sam to ja i što se čovjek prije pomiri s tim tko je zapravo - to je život lakši.

Što vas u teškim situacijama motivira da nastavite?

A što da napravim? Sjednem pod drvo i odustanem? Život ne pita, kako god se osjećali, novi dan dolazi, vrijeme ide, život vas sam natjera da se opet dignete i idete dalje. Objasniš sam sebi da si nebitan u odnosu na svemir, zahvališ što si dobio priliku biti rođen i onjušiti ovaj život te ideš dalje.