Zabranjene teme, tabui - seksualni i socijalni - pitanja nadzora i represije - za Borghesiju su prostor inspiracije i trajnog interesa. Više od tri desetljeća, Borghesia uzima to oružje na nekoliko frontova: od kritike države, rigidnih zakona, fašizma i rastućeg nacionalizma, pa sve do oslobođenja seksualnosti, borbe protiv konvencija i osnaživanja LGBT prava

Na krov MSU-a u subotu, 22. lipnja stiže Borghesia, kultni slovenski electro rock sastav osnovan 1982. godine u Ljubljani na temeljima kazališne grupe Theatre FV- 112/15 - čiji je polivalentni diskurs uključivao i ne-glazbene izražajne oblike - između ostalog i video-art te fotografiju. Neovisno o mediju, kontinuiran i dosljedan, visoko prepoznatljivi estetski prosede provlačio se kroz sve radove grupe.

Zabranjene teme, tabui - seksualni i socijalni - pitanja nadzora i represije - za Borghesiju su prostor inspiracije i trajnog interesa. Nakon objavljivanja albuma 'Pro Choice' 1995. godine, napravili su dugogodišnju diskografsku pauzu, ali - na veliku sreću svoje publike - bend se iznova okupio 2009. godine, kada je izišla i kompilacija '20th Century – Selected Works'.

Njihova glazba osamdesetih godina nastala je kao politički underground, dok je danas njihovo stvaralaštvo fokusirano na globalne društvene probleme, te profit kao osnovni problem današnjice, kojem konfrontiraju ljudsko u čovjeku - u njegovom najelementarnijem smislu.

Borghesia je tijekom vremena mijenjala svoj format i oblik, a najviše od svega ljudstvo. Ono što je od nje ostalo, danas nije skupina koja na lovorikama stare slave emulira poznate ideje i oprobane formule, nego svakim sljedećim izdanjem mijenja zvuk i stil, odbijajući se uklopiti u očekivano.

Ono što joj je jedinstveno, jest mogućnost glazbe - alternativne, elektronske ili naprosto plesne – da svojim umjetničkim oblikom protestira, angažira se, izaziva reakcije i kontroverze, bude politična i kritična, no nikad predvidljiva. Borghesia nije 'muzika za dokolicu i dekoraciju dosade', nego moćno brechtovsko oružje koje, poput knjige, valja uzeti u svoje ruke.

Više od tri desetljeća, Borghesia uzima to oružje na nekoliko frontova: od kritike države, rigidnih zakona, fašizma i rastućeg nacionalizma, pa sve do oslobođenja seksualnosti, borbe protiv konvencija i osnaživanja LGBT prava. Pjevali su 'mi se fukamo', zabranjivao ih je MTV, semplirali su Slobodana Miloševića, a na koncertima koketirali s pornografijom i queer umjetnošću Tom Of Finlanda. Jer 'i privatno je političko', kako je glasila krilatica prvog vala feminizma, gotovo jednako kao i nacionalni interesi, ekonomija, curenje dokumenata i nasrtaji konzumerizma. Žižek, Assange, Cicciolina, Kosovel, Duchamp i mnogi drugi bili su i još uvijek jesu u centru inspiracija jedne od nažalost posljednjih aktivističkih glazbenih skupina kakva je Borghesia.