Baš dobro što je Papa malo svratio do Hrvatske. Prvo i prvo, katolici su konačno došli na svoje i dobili priliku da se malo javno raduju svojoj vjeri i velikodostojnicima, koje inače, jadne, svi stalno guraju u zapećak. Drugo i drugo – i vjerojatno još važnije - Branimir Bilić, koji se u zadnje vrijeme malo previše osuvremenio i glumi BBC sa svojim panel-diskusijama, obrazovanim gostima, ovo-ono – konačno je opet dobio nadahnuće da jednom od svojih 'Pulsova Hrvatske' nadjene metafizički naslov kakav svi znamo i volimo još iz dobrih, starih vremena 'Lica nacije'. Znate već na kakve naslove mislim. Na one koji počinju s kamo ide…, kamo dalje…, što učiniti u teškim vremenima… i hoće li Hrvatska… Jučer je baš u igri bio ovaj zadnji: Hoće li Hrvatska poslušati Papine poruke i krenuti putem izlaska iz socijalne, moralne i duhovne krize? Dobar je Brane, dobar. Da ga nema, trebalo bi ga izmisliti.

Naravno, cijela je emisija tekla po uobičajenoj jednadžbi beskompromisnog novinarskog profesionalizma a la Brane Tužno Oko, gdje se u studio obavezno pozivaju ljudi koji zagovaraju jednu (da ne kažem službenu, odnosno prihvatljivu) stranu priče, ali i jedan-dva koji se s njima ne slažu pa ih onda oni prvi mogu sa zgražanjem poučiti koliko su u krivu. I voditelj ih ima priliku prekinuti onom uobičajenom objektivno-nepristranom novinarskom replikom koja poziva na daljnju polemiku: 'Dobro, nemojte sada tako…'.

Jučerašnja je emisija, međutim, po nekoliko čistih dragulja za zbirku televizijskih trenutaka godine, bila nešto zanimljivija od ostalih. I pritom čak ni ne mislim na predigru, u kojoj su desetak minuta prije no što je Branimirko počeo sa svojim papanijama, voditelji 'TV Bingo showa' ushićeno objavili da je neki veliki zgoditak dobio gledatelj iz Marije Bistrice te tako dali ton čitavoj večeri. Više ciljam na trenutak u kojem je jedan od Brankecovih gostiju, čija je zadaća inače bila da čvrsto brani liniju voditeljeve Vjere i Stava, već na početku uspio ispaliti da bi cijela emisija bila puno bolja da su se svi okupili i punih sedamdeset pet minuta njezina trajanja – šutjeli. Evo, ja sam se odmah oduševila. Mislim, inače imam problema s uživljavanjem u filozofiju koju ponedjeljkom navečer s televerzuma proklamiraju Bilićevi miljenici, ali ovaj put potpisujem čovjeka odavde do Vatikana.

Drugi zanimljiv moment 'Pulsa Hrvatske' isto je bio vezan uz tu filozofiju šutnje, jer se cijelu emisiju veličala dosad nepoznata, ali za Benediktova posjeta ponovno otkrivena sposobnost hrvatske mladeži da jednom konačno, na barem dvije minute, začepi. To se teolozima, velikim domaćim katoličkim intelektualcima i Branimiru Biliću kao njihovu medijskom meceni najviše dopalo. I takav je duh voditelju emisije dao dodatno nadahnuće da sličnu poruku uputi i mladome uredniku portala Križ života, Hrvoju Crikvencu, koji se dva-tri puta tijekom emisije usudio primijetiti da nisu baš svi (mladi) katolici i kršćani u Hrvatskoj oduševljeni prevelikom pompom, bogatstvom i institucionalnošću pape, biskupa & co. Jest, Brane mu nije na to otvoreno rekao: Zar nisi čuo što su rekli stariji i pametniji od tebe? Mlad si, dakle – ljepši si kad šutiš!, ali je pustio s lanca one poslušne goste da momku cca deset minuta objašnjavaju da je u krivu kao i mnogi heretici iz prošlosti. Samo sam čekala kada će ga netko podsjetiti što se s takvim hereticima radilo u stara, dobra vremena.

Treći moment beskompromisnog profesionalnog novinarstva iz sinoćnjeg 'Pulsa Hrvatske' bio je sam početak emisije, za koji je Brankec dao složiti jedan doista dirljiv videospot s hajlajtovima Papina posjeta Rvackoj. Čisto remek-djelo. Malo vidiš Papu kako izlazi iz aviona, malo kako se smiješi raspjevanoj mladeži na Trgu, malo kako predvodi večernju misu u Katedrali, malo kako leti avionom, malo kako jezdi po hipodromu, a u pozadini gudi ona romantična popevka domaćeg katoličkog band-aida, u kojoj se kaže da je toga dana kad je Bendži pristigao u hrvatski zrači prostor sunce izašlo samo porad' njega. Iako je kišilo ko u Brestu toga dana. E, ako na taj izraz beziznimne i nepristrane novinarske profesionalnosti svima pred ekranom nije kanula suza, ja stvarno ne znam na što će. Možda tek na Branetov odlazak u penziju. Nekima od tuge, a nekima…

Posebna poruka svim vjernicima: autorica ovoga članka, iako samoizopćenica iz Katoličke crkve, nema ništa protiv vjere, vjernika ni mladih koji se okupljaju da bi si pjevušili o ljubavi, bratstvu i Kristu, pa lijepo moli sve uvrijeđene katolike da njezine riječi ne shvaćaju kao poruku protiv takvih aktivnosti i uvjerenja. One pak agresivne molim da spreme mačete u korice i malo zašute. Vidite da vas Brane Bilić i ini katolički autoriteti najviše vole takve!