Bernardica Juretić Rožman potječe iz tradicionalne katoličke obitelj i kaže da je imala sreću odrastati u tradicionalnoj obitelji koja joj je usadila prave životne vrijednosti. Prvo radno iskustvo bilo joj je u Bavarskoj, došla je raditi u dom za starije i nemoćne bez znanja Njemačkog jezika, a nakon toga je poslana na studij u Italiju. Studirala je na salezijanskom sveučilištu (Universita' Pontificia Salesiana).

'Uvijek sam bila živa i vesela i moji su mislili da samostan nije za mene, da ću se osjećati sputano. Oni su mislili valjda da se časne sestre ne smiju, ne šale, da su uvijek ozbiljne. Kad sam vidjela da ne prihvaćaju moju ideju odlaska u samostan, jednostavno sam otišla. Nakon par dana sam došla doma po osobne stvari. Mama nije bila doma, otac je bio i razgovarao je sa sestrama koje su došle sa mnom i plakao je, a teta se malo ljutila pa me malo hvalila. I tako… Zapravo je to očekivana reakcija kad ljudi nemaju dovoljno informacija ili prosuđuju na temelju predrasuda', ispričala je za Story.

Na pitanje o životu unutar samostanskih zidina koji se naizgled čini dosadnim i monotonim kaže: 'Biti u službi Onoga koji je za tebe dao svoj život i još k tome te odabrao za Svoju zaručnicu, ne može nikada biti niti monotono niti dosadno. Zar je mladom zaljubljenom paru dosadno kad su jedno s drugim? A Božja ljubav je neusporedivo veća. Isto tako i Njegova milost'.

Kazala je da nikada nije bila političar niti se osjećala kao političar. 'U ured za droge sam došla kao osoba koja ima iskustva u borbi protiv ovisnosti. Isto tako sam prihvatila biti ministrica jer mi resor nije bio nepoznat i smatrala sam da imam i znanja i snage i volje. No, u politici treba i politička volja. Nažalost, naša je vlada prekratko trajala. No, uvjerena sam da smo ostali bar do pola mandata, da bismo napravili puno dobrih stvari. Inače za sebe mogu reći da sam vrlo direktna, da ne volim govoriti u rukavicama, da ne volim teoretiziranja, nego konkretne ciljeve i zadatke kao i konkretne odgovornosti. No, očito to nije uvijek dobro u politici', objasnila je.

Prije dvije godine dobila je dijagnozu karcinoma debelog crijeva. 'U svakoj poteškoći ključna je podrška obitelji. Kad sam saznala dijagnozu, prepustila sam se u Božje ruke. Znala sam da će biti što treba biti , a ja ću prihvatiti to što bude', rekla je. Danas se osjećam dobro. 'Najteže mi je bilo prvih mjesec dana dok si nisam mogla sama obuti čarape ili nakon tuširanja obrisati tabane. Ali brzo to prođe i zahvalni ste Bogu da je sve iza vas', iskrena je.

Veliki životni oslonac joj je suprug Vlado. 'Lijepo je kad čovjek nije sam i kad se ima na koga osloniti. Svako od nas ima svoje obaveze, a kad imamo slobodnog vremena šećemo, odemo do Zagorja ili negdje na put, provedemo vrijeme s obitelji', otkrila je. S voljenim muškarcem redovito odlazi na misu gdje, kaže, crpe snagu za svakodnevni život.