Ponekad je zbilja dirljivo po kojem se kriteriju biraju gosti za 'Temu dana' na HTV-u, pa je tako jučer, tik prije Dnevnika i časak pred odlazak u zatvor, pred prisavskim kamerama nastupio Radimir Čačić. Sve u maniri superjunaka i megaface, iznio je svoja zapažanja o izbornim rezultatima, uspjesima i neuspjesima aktualne Vlade te više-manje izrijekom & švarcenegerovski poručio: AJL BI BAK
To što je pola gostovanja u 'Temi dana' razmatrao izborne rezultate svoje stranke i saveza još me i ne bi previše iznenadilo. Vrag zna da se danas svatko s malo zvučnijim imenom i otvorenim računom kod lokalnog frizera smatra političkim analitičarom vrijednim popovanja po nacionalnim TV valovima, a Radimir Čačić u tome je čak i imao nekog osobnog političkog interesa pa se barem nije pravio da je objektivan. No svi znamo da nije zbog toga pozvan u emisiju. Pozvan je onamo jer je jučer u svim medijima objavljeno kako je sam zahtijevao da što prije ode u zatvor pa da i to konačno odradi. Valjda su onda HTV-ovci zaključili da zaslužuje jedno 'oproštajno-pozdravno' gostovanje. Nije baš potpuno jasno zbog čega to zaslužuje, ali dobro. Čudesni su putevi medijskih ukazanja u Hrvatskoj 2013. godine.
Ono što je, međutim, bilo još čudesnije od HTV-ovske motivacije da Čačića počasti takvom oproštaljkom bio je sam nastup dotičnog, koji i opet, kao i svaki put dosad, nije pokazao ni trunke kajanja ili nedajbože osjećaja krivnje zbog onoga što ga je dotjeralo pred zatvorska vrata, nego se ponašao kao da, štajaznam, ide na par mjeseci fizikalne terapije ili seminar duhovne obnove pa koristi zadnju priliku da rezimira svoja dosadašnja postignuća prije no što nam se vrati u poboljšanoj, verziji 2.0, kada ćemo svi mi još vidjeti za što je sve sposoban. Analizirao je poteze Vlade, komentirao Linića, projekte koje je započeo a koji neće ili hoće biti ostvareni, bilo je tu nešto i o gromobranima te ostalom oruđu... Da čovjek ne povjeruje vlastitim očima i ušima. Kompletan dojam odlaska u toplice podebljan je i pričom o tome kako u zatvoru planira čitati i baviti se tjelovježbom jer, zaboga, čemu bi drugome odlazak u zatvor uopće služio. Očito, čini se, ne tome da razmisliš o djelu zbog kojega si ondje završio.
Možda sam u krivu, ne znam, ali zbog čitavog tog performansa - u kojemu ga voditeljica Sanja Mikleušević Pavić nije mogla (htjela? uspjela?) zaustaviti - već mi se u glavi jasno iskristalizirala slika Čačićevih nastupa na televiziji nakon povratka iz zatvora. Već sam ga vidjela kako po medijima nastupa poput rock-zvijezde poslije uspješne rehabilitacije u klinici Betty Ford. Sabran, staložen, vrijedan i smjeran baca se na posao s novim žarom, a novinari hvale jednu dodatnu dimenziju zrelosti u njegovu radu. Zatvor mu je očito godio, govore. Uostalom, svakome se od nas to može dogoditi. Samo što svatko od nas ne bi gostovao na televiziji.