Stjepan Vukadin spada među najbolje mlade chefove hrvatske gastroscene. Od ostalih članova žirija, Melkiora Bašića i Damira Tomljanovića, bez sumnje ima najzanimljiviju životnu priču. Naime odrastao je u velikoj obitelji od šestoro braće i sestara, a s 14 godina ušao u sjemenište s namjerom da bude svećenik, no ljubav prema kulinarstvu je prevagnula. Upisao je školu kuhanja, znanje je među ostalim stekao izvan granica Hrvatske, a rogoznički kuhar imao je priliku kuhati i za neka poznata imena glazbene scene, pa su tako njegove specijalitete probali Kemal Monteno, Dino Merlin, Tonči Huljić i mnogi drugi estradnjaci, ali i neka svjetska imena. Privatno svoj život dijeli sa suprugom Katom i sinom Gabrielom.

Jeste li prije pratili MasterChef?

Pa da, kad god sam stigao. Mislim da je MasterChef odličan format upravo iz razloga što iznjedri dobre kuhare. Poučan i edukativan, a i zanimljiv za ljubitelje kuhinje.

Za vašu ljubav prema kužinavanju zaslužni su baka i stric. Koje je bilo prvo jelo koje ste napravili?

Uvik sam se motao oko strica dok je sprema nešto na gradele, ispod peke, na kominu. I uz baku dok je bila uz špaher. Davno je to bilo, ali prvo jelo je bilo upravo uz baku. Dugo kuhana palenta. Pamtim to jer je tribalo mišati cilo vrime. Bol u rukama ostaje u sjećanju. (smijeh)

Prije kulinarske karijere bili ste u sjemeništu. Koliko ste bili ondje i kad se dogodio 'klik' da ste odlučili prebaciti se u kulinarske vode?

Po završetku osnovne škole odmah sam htio upisati kuharsku školu, međutim kako sam imao dobre ocjene u osnovnoj, roditelji i nisu bili za zanat. Upisujem tehničku školu i nakon pola godine osjetim poziv da postanem svećenik. Konstantno sam razmišljao o tome i morao sam otići. U sjemeništu sam bio do završetka godine i tu sam shvatio da svećenstvo ipak nije put koji mi je predodređen. Upisujem ugostiteljsku školu u Šibeniku, smjer kuhar, i tu sve kreće.

Možete li izdvojiti najbolje i najgore jelo koje ste kušali?

Najboljih je bilo dosta. Volim domaću spizu i svaki put se iznenadim okusima koja kriju naša tradicionalna jela mediteranske kuhinje. Najgore jelo što mi sada pada na pamet bilo je upravo u MasterChefu. Kombinacije okusa na tom pijatu jednostavno su bile nejestive. Pratite emisiju, vjerojatno ćete shvatiti o čemu se radi. (smijeh)

Postoje li svjetske kuhinje koje još niste otkrili i koja spiza vam najviše prija?

Definitivno bih volio posjetiti Japan i Meksiko. Do sada nisam imao priliku, ali smatram da imaju jako zanimljivu kuhinju i tehnike u kuhanju. Japan kao težnja perfekcionizmu me jako zanima. Spiza u kojoj uživam je upravo naša, mediteranska kuhinja. Tradicionalna jela kao buzara, brudet, soparnik, peka...

Hrvatska gastronomija u usporedbi sa svjetskom - koliko je popularna, što sve treba poboljšati?

Smatram da je naša gastronomija bogatstvo koje treba njegovati. Imamo dosta ozbiljnih restorana i kuhara koji znaju poštovati namirnicu i prezentirati je kako dolikuje. Uzet ću restoran Zrno Soli, u kojem radim, kao primjer i slušajući reakcije gostiju kad probaju naše okuse. Oduševljeni su općenito hranom u Hrvatskoj. Poboljšati bi zasigurno trebalo dobavljače namirnica. Nažalost, u tom sektoru malo kaskamo za ostatkom svijeta.

Tko je po vašem mišljenju najbolji hrvatski kuhar?

Ne mogu izdvojiti jednu osobu jer je svatko od kolega majstor u svom području. Ako moram istaknuti par imena, onda bi to bili Hrvoje Zirojević, Tom Gretić, Marko Gajski, Deni Sedoč, Rudolf Štefan...

Što najviše vole jesti vaši ukućani, supruga Katarina i sin Gabriel? Je li vam supruga najveći kritičar?

Gabi je još uvijek na kašicama za koje je zadužena supruga, Kate najviše voli manistru na pome i mlade fažolete s krumpirom. Draga je također u ugostiteljstvu tako da jako dobro zna kad je nešto dobro, a kad ne. Pa mislim da mi ona i je najveći kritičar kad su nova jela u nastajanju.

Kuhali ste za velika svjetska imena i ne volite to isticati, ali možete li izdvojiti bar nekog koji vas se dojmio?

Owen Wilson. Toliko drag, opušten, komunikativan. Nikada ne biste pomislili da je velika zvijezda.

Osim kuhinje, vaše druge dvije ljubavi su fotografija i ribolov. Koliko se stignete baviti time?

Kad god uhvatim vrimena, s kumovima idem na ribe. Odmorit malo mozak i dušu. Nažalost, u zadnje vrime ne stižem toliko zbog obaveza, ali trudim se i sebi dati malo odmora kad god je moguće. Fotografija je uvijek prisutna jer je aparat uvijek tu negdi. Od fotkanja hrane do spontanih trenutaka. Pokušavam zaustavit vrijeme tom fotografijom i uživam u tome.