Damir Kedžo tjednima uvježbava scenski nastup, a kostim u kojem će se predstaviti dizajnirala je Matija Vuica. Kako je sam pjevač najavio, to će biti njegov najveći scenski iskorak u dosadašnjoj karijeri, što scenskim pokretom, što kostimom.

Čim se doznalo da opet idete na Doru, ali i kad se čulo vašu pjesmu, počeli ste sloviti za favorita Dore. Koliko vam to stvara pritisak, teret, a koliko daje vjetar u leđa?

Na početku mi je stvaralo, no onda sam se ‘rekalibrirao’ i posvetio kreativi i slaganju priče - od kostima, scenskog nastupa… Drago mi je da postoji interes za pjesmu, pa i da se oko nje podigla medijska prašina. Zamisli da radiš nešto i nitko ne reagira, ni negativno ni pozitivno!? Radoholičar sam i priznajem da volim rokove, volim biti u pokretu, ali trudim se da u svemu pronađem balans.

Je li vam naštetilo to što su vašu pjesmu nazvali 'plagijatom' Rag’n’Bone Mana?

Nimalo. Zapravo se dogodio super moment u kojem se pokazalo koliko me moja publika cijeni, ali i koliko sam dobio novih slušatelja. Na sceni sam jako dugo i ovo nisu prvi, a vjerujem ni zadnji medijski natpisi o meni. Odabrao sam ovaj posao, poziv i znam što on nosi sa sobom. Kad si javna osoba, trebaš biti spreman na sve, ali se i istrenirati da znaš što te pogađa. Mene pogađa nepravda, a ne medijski natpisi o meni ili mom radu.

Koje su pjesme iz prijašnjih izdanja natjecanja vaši favoriti s Dore?

Od malih nogu pratio sam Doru i uvijek navodim Doris Dragović kao omiljeni nastup. Jako volim i Danijelu Martinović. Vjerojatno je do toga da nam se neka sjećanja jednostavno usijeku u pamćenje u djetinjstvu i na nas ostave jak dojam.

Volite li pratiti Eurosong? Imate li neku omiljenu pjesmu s tog natjecanja?

Pratim i Eurosong. Najčešće se s prijateljima okupim i onda imamo interno glasanje. Loreen izdvajam kao jedan od najdražih nastupa i pjesama. Volim kad se izvođači potrude oko scenskih nastupa, da sve ima priču. Smatram da je bitan cijeli taj paket.

Što mislite, koji je razlog za to da Hrvatska posljednjih godina ima loš plasman na Eurosongu?

Vjerujem da je sve ciklus. To se događa u sportu, pa i u glazbi. Nekad su fanovi sporta bili jako frustrirani jer su se nogometnoj reprezentaciji zaredali loši rezultati. Rukometna reprezentacija na ovogodišnjem prvenstvu nije briljirala… Kada djeluješ na tako visokim razinama kao što su svjetska prvenstva ili Eurosong, na plasman utječe jako puno faktora. Jedan od njih je treća strana, a to je publika. Najvažnije je da izvođač zna da je uložio svoj maksimum jer je jedino njegova izvedba u njegovoj kontroli, sve ostalo su faktori - ponekad i sreća.

Što za vas znači to natjecanje, veliku zabavu ili show za promoviranje sebe kao izvođača i stjecanje fanova diljem svijeta?

Za mene osobno Eurosong znači ostvarenje sna i pokazatelj da nisam odustao od sebe, od glazbe. Vjerujem da moja generacija to duguje gledanju televizije i maštanju da će jednog dana ‘biti tamo’, što god to nekome značilo. Meni je to glazba i ako je to velika pozornica Eurosonga, neka bude Eurosong. Svi imamo ciljeve za koje na početku mislimo da su iracionalni ili neostvarivi, no na kraju dana sve je moguće i čak ako se ne ostvare, na tom putu jako puno naučimo. Svaki proces rasta i učenja mora biti zabavan jer ako nema tog elementa, uz ulaganje vremena, truda i novca, nije potpun.

Je li vam se ovaj put lakše pripremiti za nastup s obzirom na prethodno iskustvo?

Puno je lakše, no zahtjevnije po pitanju onoga što očekujem od samog sebe. Mirniji sam jer sam već prošao kroz taj proces, znam kako izgleda. No ne mogu reći da neću imati tremu pred izlazak na pozornicu. To je posve ljudski. Ove godine sa svojim timom želim napraviti kreativni iskorak i potruditi se dati publici najbolji nastup.

Imate zavidnu karijeru iza sebe i iza svake vaše pjesme stoji mukotrpan rad na svim nivoima. Odakle crpite kreativnu energiju i inspiraciju?

Najviše inspiracije dobijem na putovanjima jer se odmaknem od svakodnevice. Volim putovati, upoznavati nove kulture i ljude… Također, u svom mikrosvijetu volim biti okružen kreativcima koji daju maksimum od sebe. Najviše me opuštaju šetnja sa psom i druženje s prijateljima.

Kako je ovo izazovno vrijeme kroz koje prolazimo utjecalo na vaše kreativne procese, ali i na vas osobno?

Uspio sam pronaći vrijeme za rad na sebi, na preispitivanje što za mene funkcionira, a što ne. Priznajem da mi je razdoblje pandemije jako teško palo jer sam odjednom morao prestati raditi ono što volim, koncerata nije bilo, razdoblje je bilo poprilično neizvjesno… Sve to utječe na mentalno zdravlje i u tom periodu sam si odlučio priznati da nisam dobro, da bih trebao usporiti. Čovjek u takvim trenucima preispita i sebe i svoje prioritete. Odmaknuo sam se od svega, preselio u Omišalj i imam osjećaj da sam time okrenuo novu stranicu.

Na što ste najviše ponosni u dosadašnjem životu?

Ponosan sam na to što sam unatoč svemu uspio ostati normalan, ako se to može tako reći. Javni posao i medijska izloženost utječu na sve segmente života, a neizmjerno sam sretan i zahvalan na ljudima koje imam oko sebe i koji me čine boljom osobom - obitelji i prijateljima.

S obzirom na posao koji vodite i ubrzan tempo života, kako se opuštate, koji su vaši self care rituali?

Pokušavam se maksimalno isključiti, putovati kad god stignem… Volim otići u teretanu i redovito treniram da se održim u fizičkoj i psihičkoj formi. Ovaj posao zahtijeva ispušne ventile pa se trudim biti discipliniran prema sebi.

Što vas čeka nakon Dore?

Postoje planovi i smjernice za ovu godinu, prvenstveno želim nastaviti raditi ovim tempom. Želim i dva dana slobodno da se naspavam. U planu je snimanje trećeg studijskog albuma koji je trebao biti prije izdan, kao i novi singl, ali je posvećenost Dori jednostavno bila prioritet. Veselim se dužim, sunčanijim danima i koncertima te druženju s publikom.