'Žene povjerljivo!' - sam naslov sugerira da je riječ o emisiji za žene, no hoće li biti ponešto i za muške gledatelje?

Svaki muškarac koji drži do sebe neće propustiti nijednu našu emisiju. Znamo na kome počiva ovaj, naoko, muški svijet i ako si žele dobro, neće mijenjati program. A mi smo uvijek spremne pomoći potrebitima.

Emisiju rade većinom žene, imate, čini se, samo jednog 'mušketira'. Slučajno ili namjerno?

Ma, naš Noa je s nama samo zbog kvote. Mi smo pokazatelj da uvijek može biti lošije, naša muška kvota je još niža od onih ženskih u politici, visokim upravljačkim strukturama… Držimo ga u stalnom strahu pa nek vidi kako je to.

Kakve sve teme možemo očekivati u emisiji?

Uglavnom su to teme koje nas zanimaju, one kojima je bremenita naša svakodnevica, ali pokazat ćemo da se i s njima nosimo s osmijehom i ne posustajemo. Što bi rekli na starohrvatskom – We shall never surrender.

Zašto je lijepo biti žena?

Kad bih znala kako je to biti muškarac, možda bih vam lakše odgovorila. Iz ove se kože ne može pa njegujem svoju tanku kožu i to predivno biće koje štiti od surove, ženama nesklone svakodnevice. I naša emisija 'Žene, povjerljivo!' jedan je oblik njege i ugađanja. Naučile smo se brinuti za sebe i oslanjati na vlastite snage. Nije samo lijepo biti žena, već je to i najpametniji izbor.

Kojoj se ženi divite?

Znam da je kliše, ali to je moja majka, ne zato što je moja, već zato što je najbolja, jedina. Tako topla i sjajna, tako velika i žuta… ona je moje sunce. I nikad neću biti kao moja majka jer je to preteško, prezahtjevno, a ja se previše volim.

Radite na Hrvatskoj televiziji više od 25 godina tijekom kojih ste vodili neke od najgledanijih emisija. Jeste li zadovoljni statusom koji imate nakon svih tih godina rada na HTV-u?

Želite li da budem iskrena ili pristojna? Dakle, baš je super! Vjerujem da me očekuje samo dobro i da ću biti adekvatno nagrađena.

U čemu još uživate osim u svom poslu?

U svakodnevici koju sam si u stanju prilagoditi i uljepšati. Moja emocionalna baza su moja mati, mlađa sestra, sin i pas. Ne nužno tim redoslijedom, ali oni me usrećuju. Uživam i u trenucima dokolice kad spremačica i kućanica Daniela otkaže poslušnost gospođi Danieli.

Kako izgleda vaš idealan dan?

Ako baš inzistiramo na idealnom, onda ga nema bez sunca, moje sestre i njezine obitelj. I zajedno se uputimo na Sljeme, pojedemo nešto i vratim se doma bez krpelja. Moj mlađi sin, njemački špic Roki je preživio jednog. Stručno sam mu ga odstranila, ipak sam ja nadriliječnica, a Lovro je skoro pao u nesvijest.

Što je od vas naslijedio sin Lovro?

Fizičku ljepotu, pamet, šarm. Ako mu nešto i nedostaje, to sigurno nije zbog mene. Vedra je i topla osoba, Bože, opet kao da sebe opisujem. Nadam se da će biti i vrijedan i organiziran na mamu. Dobro, sad smo već na području znanstvene fantastike, ali nada zadnja umire.

Lovro je tinejdžer. Kakvi ste vi bili u njegovim godinama?

Odgovorna, savjesna, radoznala, društvena i za razliku od njega, haha, starci su mi jako išli na živce. Ali predanim radom dobro sam ih odgojila i poslije sam bila zadovoljna njima. Uloženi trud višestruko mi se vratio. Jako ih volim.

Držite li se tradicionalnog i patrijarhalnog modela odgoja ili na moderan način promatrate roditeljstvo?

Nisam sigurna što je jedan, a što drugi obrazac, ali vrlo često, jer mi se žuri i nemam živaca natezati se, napravim ono što trebam sama pa će jednog dana biti – brigo moja prijeđi na drugoga ili na drugu. I onda će mi ta sirotica zamjerati, s pravom. I ponekad mislim da je roditeljstvo stvarno precijenjeno. Valjda zato što bolujemo od puberteta.

Pravi ste primjer žene kojoj su godine samo brojka na papiru. Kako vam to uspijeva?

Živim život bez stresa! Sve mi ide kao po loju! Ma, fizički izgled nikad nije bio moja komparativna prednost pa i promjene nisu tako važne i uočljive. Još uvijek me veseli posao koji je i svojevrsna igra i stalni poticaj i iskušenje. I u kombinaciji s genima imamo to što imamo – mladoliku čangrizavicu.

Jeste li ikada posumnjali u sebe i svoje životne izbore?

O, sebe često i iscrpno ispitujem i vjerujte mi, nije to baš uvijek lako i ugodno. I moje odluke su takve kakve su, odabrala Daniela Trbović. Sad je kasno da se kajem…

Što je najbolje u godinama u kojima ste sada?

Zadovoljnija sam sobom, mirnija, svjesnija sebe i svojih potreba, sebičnija sam - što je za moj slučaj kompliment.

Što pomislite kad gledate svoje stare fotografije?

Kako lijepe, guste obrve i kako smiješna frizura.

Zanimljivo je koliko vaša sestra i vi sličite. Kako se vas dvije slažete i koliko se razlikujete po temperamentu?

Kad se nakon četiri godine mojeg povlaštenog statusa u obitelji, jer bila sam presretna, voljena jedinica, pojavila ONA, mojoj tuzi nije bilo kraja. Godinama mi je išla na živce, a onda je došla k sebi, napredovala, valjda, i ja sam je objeručke prigrlila. Danas nije samo moja mlađa sestra, već i moja najbolja, odana prijateljica. Ona je moja unaprijeđena verzija,  moja voljena sestra Nataša je Daniela 2.0.