Ne postoji osoba u Hrvatskoj koja nije čula za jednu od najpoznatijih rečenica na našoj televiziji: 'Odabrao Đelo Hadžiselimović' koja je novinaru i uredniku obilježila karijeru.

'Ima jedna anegdota o engleskom vrtlaru kojega su pitali kako je ta engleska trava tako posebna i uspješna, a on je rekao – vrlo jednostavno, posadite i onda je 400 godina šišate. Otprilike – morate se nečime dugo baviti da biste onda mogli biti taj koji može reći – je, to je to. Kada poznajete ukus svoje publike, ako znate kome se obraćate i ako dovoljno dugo radite, a iza sebe imate dobre mentore onda bez problema možete to raditi. Ja sam radio 7 godina prije nego su me pustili da krenem samostalno raditi, a vidim danas da ljudi relativno brzo skaču i ne snađu se. Dobro su nas tesali i tek kada su oni ocijenili da si spreman su nas pustili same', kazao je Đelo Hadžiselimović u podcastu Skeep or Beep bravo! radija.

Prisjetio se svojih početaka do danas, a od tada malo je toga ostalo isto.

'Kada sam počeo raditi na televiziji još je bila crno-bijela, utorkom se nije emitirao program, bio je slobodan dan, nekih 1960-ih. U međuvremenu su se stvari promijenile. Osim toga bojim se da ljudi danas nekritički gledaju televiziju… Ja sam u tih 41 godinu rada na televiziji radio sve kvizove, Jadranske susrete, bio urednik i prvog i drugog programa HRT-a, bio urednik zabavnog programa, stranog, a sve po čemu me se sjećaju su dokumentarci. Na početku sam se čak pojavljivao na televiziji dok sam radio Nedjeljno popodne sa Sašom Zalepuginom…međutim vrlo brzo sam odlučio da ću biti iza kamere. Imao sam fantastičan status – ja sam bio jedan od najpoznatijih anonimaca u RH, svi su znali za mene, a nitko me nije znao i imao sam privatnost kakvu sam mogao poželjeti, nije bilo povlačenja za rukav', rekao je.

Na pitanje bi li nešto promijenili da može, izjavio je da ne bi ništa. 'Kad samja radio je postojao samo HRT i nisam mogao promijeniti, možda bih u ovoj situaciji otišao u neku drugu kuću i probao neki drugi posao, ali tada si mogao biti na HTV-u i ako nisi mogao biti tamo nisi imao kuda otići. Danas je to puno jednostavnije… Bila je smiješna situacija da je Nedjeljno popodne bilo ukinuto zato što je Saša Zalepugin postao prepopularan, ali to je bilo takvo vrijeme, nemoj se previše isticati...danas je to više u politici', smatra.

Politiku uspješno izbjegava. 'Pratim gradsku politiku i želim im sve najbolje, pustite ljude da rade, nešto će se i napraviti. Ja hoću da je grad lijep, čist uredan, uopće me ne zanima tko je na vlasti. Ne volim skrivanje, nego poštujem da se lupi šakom o stol, reci - hoću tako, to je Bandić radio i to mu priznajem', iskren je. Ne podržava štrajk u pravosuđu te se dalje suzdržao od komentara.

'Politiku držim dalje od sebe, pogotovo kada je pravosuđe u pitanju, ja ne smijem javno niti reći što mislim o njima. Kada bih ja rekao što ja mislim o našem pravosuđu ja bih kazneno mogao odgovarati, zato neću ništa reći', poručio je. Odrastao je u centru Zagreba, ali se zaljubio u selo i poljoprivredu i više gravitira prema moru.

'Uzgajam paprike, rajčice, sadim masline, lovim ribu… Mnogi koji su iz grada otišli su postali seljaci, a mnogi koji su došli u grad su ostali seljačine, velika je razlika…Ne fali mi Zagreb, zimi sam tu, dok krenu šparoge idem dole', priznaje. Tijekom karijere je putovao je po svijetu i družio se sa poznatim svjetskim osobama.

'Onim starijim Ronaldom, baš sam se družio s Juliom Iglesiasom, proveli smo nekoliko dana u njegovom društvu, jer smo ga snimali '91 kada je trebao doći u Zagreb, na kraju od svega nije bilo ništa, jer je buknuo rat, ali smo se mi lijepo družili. Jedan jako fini gospodin, a teme su bile – žene i vina uglavnom', otkrio je. U mirovini - uživa.

'Mirovina vam je praznik svakog dana. Ne trebate čekati vikend, mogu putovati utorkom, srijedom, ne moram po gužvama, ne morate ići na posao nego se posvetiti onome što volite, prijateljima, vrtu, da nešto radite, loviti ribu, to je predivno…samo daj Bože zdravlja da može čovjek što duže uživati u njoj.

Premda je zadovoljan, svjestan je da svi umirovljenici baš i nisu i to s razlogom. Kazao je da je prije 9 godina kad je otišao u mirovinu na račune i režije odlazila jedna trećina mirovine, a danas dvije trećine. 'Može se živjeti, ali moglo bi se i bolje. S obzirom na to da sam prije devet godina otišao u mirovinu, iznenadio sam se i jako me veseli da me se ljudi uopće još sjećaju kao i što sam radio. To me jako veseli i jako sam ponosan, očito što sam radio posao koji je ostavio nekog efekta', naglasio je.