'Ne osjećam se kao diva. Ja sam sebi uvijek ista, ona koju vidim prvu ujutro u ogledalu kad se probudim. A to baš i nije neka scena, moram priznati. Kako godine prolaze, tako mi dođe da pozdravim tu ženu u ogledalu. Hoću reći, ne možeš izaći iz sebe. Ti si koji jesi i preko toga ne možeš', izjavila je Doris Dragović u HRT-ovoj emisiji 'U svom filmu', koju uređuje i vodi Tončica Čeljuska.

Pjevačica je u nastavku razgovora dodala: 'Svi smo mi naplavine rijeke života. Život nas obilježi i dobrim i lošim. Ja volim ožiljke – oni svjedoče o bogatstvu, a ne o oštećenosti. Ti nas ožiljci oblikuju, daju nam ideju kako drugi put riješiti neku situaciju.' 

Doris je priznala da je na početku karijere bila puna nesigurnosti i strahova. 'Od osobe pune straha i nesigurnosti polako sam se mijenjala prateći tuđe refleksije. No danas sam sasvim drukčija jer znam da je jedino mjerilo svega isključivo u samome sebi.' Prisjetila se i početka karijere, kada ju je Tedi Spalato nagovorio da s njim ode na audiciju za pjevačicu grupe More, suradnje sa Zrinkom Tutićem i nastupa na Eurosongu.  

'Nekoliko godina nakon Eurosonga, devedesetih, približavamo se periodu koji nosimo u ružnom sjećaju, a govorim o ratu. Ja sam se devedesetih udala, rodila Bornu. Izazovi i huk rata su više potencirali to da se vežem uz obitelj i da nekako pokušamo preživjeti svi skupa. Nije bilo lako ni lijepo, a tada mi nije bilo u glavi prostora za pjesmu', rekla je Doris. 

Legendarna pjevačica otkrila je da je koncerti sve više iscrpljuju. 'Koncerti me iscrpljuju jer je davanje veliko, a moje zalihe nisu velike, pa se onda nekako ispušem. Zna biti svega – i viroza, i temperatura, i pada imuniteta, pa boli ovo, boli ono, ali ništa zato', poručila je.

Na pitanje kako se nosi sa starenjem i s vremenom koje prolazi, odgovorila je da voli svoje godine. 'Lijepo se nosim s time. Volim to što imam 56 godina, to je moj nakit, moj ukras, nešto što je trebalo doživjeti i proživjeti. Ja sam zahvalna na svakome ožiljku, sve nas to oblikuje, sve je to naše bogatstvo. Ne razmišljam o starenju, razmišljam o skupljanju, koliko mnogo toga imam. Kako mnogo emocija, događaja. Doživjeti to toliko je bogatstvo, a u isto vrijeme toliko rijetko. Kada stanem pred tisuću ljudi, moja je namjera obratiti se svakomu od njih', izjavila je Doris Dragović.

Otvoreno je progovorila i o duhovnosti i vjeri. 'Vjernik sam. Kad kažem vjernik, to predmnijeva riječ vjera. Međutim, ja sam doista imala vrlo konkretnu Božju podršku u trenutcima kad mi je znalo biti teško, kada sam znala biti izrazito neodlučna, jer neodlučnost je također velika težina, i to smo svi iskusili. Tada sam znala zavapiti: 'Bože, daj pomozi, riješi, šapni.' I znao je šapnuti. Znao me podržati, dati rješenje', ističe Doris.