Leonard, Sheldon, Raj i Harold sigurno nisu prva, a nitko sigurno nikada nije ni pomislio da će biti zadnja ekipa genijalnih geekova na televiziji. Uzme li se u obzir planetarni financijski uspjeh 'Teorije velikog praska', bilo je samo pitanje vremena kada će netko drugi istaknuti kandidaturu za upad na top listu najzapaženijih TV-ubernerdova. Ovoga je tjedna to učinio HBO, ali u prilično drugačijem formatu od spomenute četvorke iz prve rečenice. 'Silicijska dolina' serija je koja, doduše, govori o grupici društveno nevještih iako IQ-em nadmoćnih kompjuteraša, ali za razliku od BBT-a, nije klasičan sitcom u kojem publika urla od cereka zato što se Sheldon ponaša kao bogomoljka iz druge galaksije. HBO je, iskreno rečeno, u zadnjih nekoliko sezona sa svojim polusatnim humorističnim serijama opasno rastezao koncept komedije, što je u praksi ponekad značilo da ono što su nazivali komedijom nije bilo smiješno ni pijanim fanovima serije 'Lud, zbunjen, normalan', no sudeći po prvoj epizodi 'Silicijske doline' - ovaj su put angažirali nekoga tko ipak ima barem malo smisla za humor.

Taj netko je Mike Judge, čovjek koji stoji iza prilično uspješnih naslova, kao što su Beavis i Butt-head, King of the Hill, Idiocracy i za ovu seriju vjerojatno najindikativniji Office Space, a u 'Silicijskoj dolini' predstavlja nam mladog kompjuteraša Richarda, koji s još nekolicinom frendova i kolega živi u takozvanom 'inkubatoru', odnosno rezidenciji za obećavajuće inovatore koju je osnovao izvjesni Erlich. Erlich je relativno benigni šupak koji se u nježnoj dobi obogatio prodajući svoje dot-com čedo pa sada pametuje mlađim i siromašnijim kolegama u zamjenu za smještaj usred basnoslovno skupe Silicijske doline, polažući usput pravo na 10 posto svega što ovi smisle dok mu žive pod krovom. Pičvajz u prvoj epizodi nastaje kada Richardovi poslodavci u fiktivnom hi-tech mastodontu Hooliju shvate da je mladić smislio nevjerojatno dobar algoritam kompresije fajlova i počnu ga cimati da im proda svoju umotvorinu. Mladac umalo pristaje, ali onda mu ulijeće ekscentrični financijski špekulant specijaliziran za računalne investicije, koji mu nudi nešto manje novca, ali i mogućnost da zadrži vlasništvo nad patentom i vlastitom tvrtkom...

Izuzetno pametan i doista duhovit Mike Judge na trenutke - pa i češće - u ovoj seriji prelazi u društvenu satiru uranjajući u čudnovatu supkulturu bogate gikčadi iz legendarne doline koju očito dobro poznaje, ali svoje poznavanje dobro balansira s komunikativnošću pa publici ipak ne servira preinterne fore. Većina će gledatelja, naime, shvatiti njegov 'ključ', što je važno jer inače i opet nikome ništa ne bi bilo smiješno. U tvrtki Hooli, prepunoj šarenih điđa poput bicikala za pet osoba na kojima, kako kaže jedan iz inkubatorske ekipe, 'idioti iz marketinga opet održavaju sastanak' - gotovo će svaki gledatelj prepoznati Google. Shvatit će i prečac kojim je markirana razlika između Richarda i Erlicha: obojica štuju legendarnog Stevea, samo što Erlich pritom misli na Jobsa, a Richard Wozniaka jer Jobsa smatra pozerom koji nije u životu napisao ni redak kôda. Zanimljivi su i trenuci u kojima se prokazuje pomalo divlji kapitalistički entuzijazam Doline, zbog kojega liječnik pred kojim Richard proživljava ozbiljan napadaj panike mladiću, umjesto da mu pomogne, pokušava prodati aplikaciju koja prepoznaje pati li pacijent od anksioznosti ili ga je puknuo srčani udar.

Čitava je prva epizoda - a pretpostavljam da će tako biti i dalje - ispresijecana takvim slatkim ficlekima koji mlade protagoniste kao da smještaju u srce suvremene varijante podivljale zlatne groznice, svojevrsnog divljeg zapada na kojemu, primjerice, ne vrijede američkim ustavom zajamčena prava na privatnost, nego te bogati investitori mogu pratiti putem GPS-a i nazvati te na mobitel točno u trenutku kada se spremaš sklopiti posao s nekim drugim. A kada već spominjem tu situaciju, spomenut ću i to da je jedan od najupečatljivijih likova u prvoj epizodi bez sumnje upravo Peter Gregory, ekscentrični hi-tech milijarder koji vozi čudnovato vozilo za samo jednu osobu te drži pompozne TED talkove na kojima svoje komplekse zbog nezavršenog fakulteta prodaje kao životnu i socijalnu filozofiju. Glumac koji ga je izvrsno portretirao u prvoj sezoni ove serije - Christopher Evan Welch - nažalost nije doživio uprizorenje svoje uloge na malim ekranima jer je preminuo krajem prošle godine, no bilo bi divno kada bi, unatoč tom golemom gubitku za seriju, Mike Judge ipak uspio progurati 'Silicijsku dolinu' do novih sezona. Vjerna geekovska publika diljem planeta sigurno će stati na njegovu stranu, ali nastave li se sljedeće epizode u istome tonu kao i prva, mogli bi im se pridružiti i oni koji ne pripadaju tom neobičnom svijetu.