'Volim Zagreb sa svim svojim lijepim i manje lijepim licima. Rodio sam se u njemu, školovao, dobio obitelj, ovdje su mi prijatelji, živim ga i on živi u meni. Bez obzira na sve mane i nedostatke, na ljude koji ga ne poštuju i ne pokušavaju razumjeti. Kad sam bio klinac, negdje sam pročitao da je Zagreb udobna fotelja s pogledom na Europu. Bilo je u tome puno istine. Danas se bori sa svojim identitetom i traži se. Fenomenalna pjesma (himna) 'Zagrebačkim ulicama' možda najbolje opisuje moj odnos prema Zagrebu.

Evo stihova Jadranka Črnka: 'Mome gradu iznad sebe darujem toplinu sjete / Kada vjetar s Medveščaka krošnje javora zaplete / Kada udari s Griča podne preko trga prema jugu / Golubovi kad polete prema nebu kao drugu / Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče / Njegova me radost blaži, njegova me rana peče / Od davnina ima razlog i za sunce i za ime / Svoju dušu dijelio je i ponosio se time / Mijenjali mu roditelje prema svadbenome redu / Da bi oženjeni vuci mogli bolje da ga jedu / Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče / Njegova me radost blaži, njegova me rana peče / Zato danas smiješimo se, ja u njemu i on u meni / Kad se djeca zaigraju, kad se Zrinjevac zazeleni / Ne treba mu zlatna kiša, neka ga samo jesen zlati / Kad ga očima zagrlim nek me čuva kao mati / Zagrebačkim ulicama cesta mog života teče / Njegova me radost blaži, njegova me rana peče.'

Meni su Zagreb ovi stihovi. Izdvojit ću samo tri mjesta koja mi prva padnu na pamet iako bih stranice mogao pisati o Zagrebu i njegovim kutcima.

Križanićeva ulica

Potez Križanićeva, gdje se nalaze četiri gimnazije, između ostalih i nekadašnja kultura, u koju sam išao i koja me prilično formirala i odredila. Nekad od ludila posla i gužve u neko gluho doba noći znam tamo stati, parkirati, sjesti na klupu i neki dobar mir dođe u mene i stvari nekako sjednu na svoje mjesto. I još nešto, a valjda je to zbog položaja, obično proljeće i jesen tamo najprije zamirišu i najave svoj dolazak.

Zrinjevac

Ima nekog neizgovorenog respekta prema prošlim vremenima dok hodaš tamo. Ima daha prošlosti, nekog iskonskog poštovanja i snage vremena koja su definirala našu sadašnjost. Osim toga, Zrinjevac je zauvijek kao identitet Zagreba ostao upisan i u kultnom Golikovom filmu 'Tko pjeva, zlo ne misli'. Danas me prilično iritira kad se neke pomodne i malo smislene stvari tamo događaju, a u pozadini im je isključivo profit s malo poštovanja prema prostoru i vremenu. Ali to su druge teme.

Savski nasip

Znam, zvučat će glupo, ali iskreno se nadam da će jednom neka vlast ili oni koji odlučuju napraviti neku smislenu ideju kako da se suživimo sa Savom kao dijelom Zagreba, i to važnim dijelom. I kao klinac, jer sam odrastao na Trnju, a i danas volim se prošetati i gledati Zagreb s nasipa.'