Sisi je bez sumnje i danas dio pop kulture, a osim što je prikazana u Netflixovoj hit seriji, lik omiljene austrijske carice predstavljen je u filmu 'Corsage' (riječ je o filmu kojega uskoro možete pogledati na nadolazećom ZFF-u) s Vicky Krieps u naslovnoj ulozi, redateljice i scenaristice Marie Kreutzer.

Već dugo je nešto poput prepoznatljive austrijske turističke atrakcije pa ako vas put nanese u Beč, lik omiljene Sisi posvuda ćete vidjeti: na plakatima, čokoladnim slatkišima, bocama roséa…

Grčki antikviteti koje je skupljala nalaze se u Hermesvilli, na periferiji grada, dok su njezina kokainska šprica (da, kokain se u 19. stoljeću redovito koristio kao sedativ i antidepresiv!) i oprema za teretanu izloženi u Hofburgu, središnjoj rezidenciji monarhije u Beču.

Ta ostavština oslikava zanimljivu, no nepotpunu sliku o carici koja se povukla iz javnog života nedugo nakon što je ušla u njega, a većinu vremena provela je putujući svijetom kako bi izbjegla dvor. Imala je tetovažu na ramenu, pila je vino uz doručak i vježbala dva do tri puta dnevno na zidnim šipkama i karikama u svojim sobama. Ove ekscentričnosti, u kombinaciji s njezinim odbijanjem da se fotografira nakon ranih 30-ih, potaknule su stvaranje misterija oko nje.

Misterij oko carice

Sada, gotovo 125 godina nakon njezine smrti, stigla su dva nova projekta - Netflixova serija pod nazivom 'Carica' i film pod nazivom 'Corsage', koji je debitirao ove godine na Filmskom festivalu u Cannesu u svibnju, a u američka kina stiže u prosincu. Oni žele ponuditi novo viđenje života carice Elizabete Austrijske, Sisi.

'Odrastajući u Austriji, Sisi je bila glavni turistički magnet, osim Mozarta', rekla je Marie Kreutzer, autorica scenarija i redateljica 'Corsagea'. Unatoč tome, dodala je, Elizabeta, koja je bila udana za cara Franju Josipa I, uvelike je i danas misterij. 'Njezinu sliku možete ponovno zamisliti, reinterpretirati i 'ispuniti' vlastitom maštom jer imamo mnogo priča o njoj, ali ne znate jesu li istinite', rekla je Kreutzer.

Dok je bila živa, Elizabeta je stalno putovala, često u Mađarsku, Grčku i Englesku, a bečka javnost rijetko ju je viđala. Privatno je pisala poeziju, jahala i lovila, planinarila u Alpama, čitala Shakespearea, učila klasični i suvremeni grčki, kupala se u toplim kupkama u maslinovom ulju i nosila kožne maske punjene sirovom teletinom kao dio svoje rutine njege kože.

'Bila je vrlo usamljena', rekla je Michaela Lindinger, kustosica u bečkom muzeju koja je proučavala Sisi više od dva desetljeća i napisala knjigu 'Moje srce je od kamena: Mračna strana carice Elizabete', a ona je inspirirala 'Corsage'.

'Ljudi je nisu viđali, a ni ona nije željela biti viđena', kaže ona.

Predmet fascinacije

Ipak, bila je austrijska carica, a kasnije i ugarsko-hrvatska kraljica, pa se o njoj naveliko raspravljalo. 'Bez obzira na to koliko je bježala od pozornosti, u tome nije uspjela', rekla je Allison Pataki, autorica dva povijesna romana o njoj, 'The Accidental Empress' i 'Sisi: Empress on Her Own'. 'Gurnuta je u središte pozornosti kao vrlo mlada djevojka koju je odabrao car, velikim dijelom zbog njezine privlačne vanjštine i velike ljepote', ističe ona.

Nakon što je 1898. u Švicarskoj anarhist Luigi Lucheni ubio Sisi, postala je predmetom fascinacije diljem Habsburškog Carstva, a njezin se lik pojavio na prigodnim novčićima i slikama. U 1920-ima objavljena je serija romana o njoj, fokusirajući se na njezin ljubavni život.

Tijekom 1950-ih filmska trilogija 'Sissi', s legendarnom Romy Schneider u glavnoj ulozi, prikazivala je Elizabetu kao sretnu Disneyjevu princezu, odjevenu u bajkovite pastelne haljine, koju vole sva živa bića. Slatkasti filmovi, koji se svakog Božića pojavljuju na njemačkim i austrijskim TV ekranima, dio su Heimatfilma, žanra koji se pojavio na njemačkom govornom području nakon Drugog svjetskog rata i prikazuje prekrasne scene prirode na selu.

'Odrasla sam gledajući filmove Romy Schneider', rekla je Katharina Eyssen, glavna autorica serije 'Carica', koja dolazi iz Bavarske na jugu Njemačke. U tim filmovima Elizabeta je bila 'samo djevojka dobrog srca koja ne proživljava nikakve unutarnje drame', dodaje.

'Carica' i 'Corsage'

Sisi, koju u Netflixovoj seriji glumi sjajna Devrim Lingnau, puno je žešća i izravnija nego bajkovita verzija Romy Schneider.

Radnja serije započinje u trenucima u kojima mlada Elizabeta upozna budućeg supruga (i prvog rođaka) na proslavi njegova rođendana u austrijskom Bad Ischlu. Očekivalo se da će Franjo Josip zaprositi njezinu stariju sestru, vojvotkinju Helenu, ali se predomislio kad je vidio Sisi.

U biografijama, koje je Eyssen čitala dok je razrađivala seriju, Sisi je prikazana kao 'teška, krhka, gotovo bipolarna, melankolična'. Ali Eyssen nije u potpunosti prihvatila ovu perspektivu. 'Morala je postojati kreativna i strastvena snaga, inače ne bi preživjela toliko dugo', uvjerena je.

Velik dio onoga što se zna o caričinu osobnom životu potječe iz njezinih pjesama, kao i pisama i pisanih sjećanja njezine djece, dvorskih dama i učitelja grčkog. 'Sisi je i danas mit. Osim toga, bila su to neka druga vremena, nije bilo medija kao danas. Ima vrlo malo njezinih fotografija', objašnjava ona.

Već u 30-ima carica Sisi odbila je fotografirati se, a zadnji put je pozirala pred fotografskim aparatom u dobi od 42 godine. 'Njezine fotografije i slike koje su kasnije datirane ili su retuširane ili kompozitne. Željela je ostati u sjećanju naroda kao vječno mlada kraljica', kaže Lindinger.

'Corsage' ide dalje od serije niz mračne staze lika, nudeći svojevrstan punk-gothic portret carice u 40. godini kao duboko uznemirene duše koja žudi za slobodom u zagušljivoj atmosferi habsburškog dvora. Puši, opsjednuta je tjelovježbom i morem te se svakodnevno važe (sve je to istina, tvrde povjesničari).

Naziv filma na njemačkom prevodi se kao 'korzet', jer je poznato to da je carica cijeli život zadržala struk od 50 centimetara. Kreutzer i Vicky Krieps, koja glumi Sisi, odlučile su da, radi autentičnosti, glumica tijekom snimanja nosi korzet poput Sisina.

'To je zapravo pravi instrument za mučenje. Ne možete disati, ne možete osjećati', kaže Krieps, dodajući da je skoro odustala od snimanja jer ju je korzet 'činio jadnom'. Kreutzer je također primijetila promjenu na glumici, s kojom je radila na drugom filmu nekoliko godina ranije, a koja je započela tijekom jedne od prvih prilagodbi.

'Postala je pomalo nestrpljiva prema ženama iz tima, i onima koje su je okruživale i pomagale joj na setu. Sada znam da se zbog fizičke napetosti i boli osjećala loše i ponašala se drugačije nego što je poznajem. Bilo je to kao da se uvukla u tuđu kožu', prisjeća se redateljica Kreutzer.

Budući da je i sama odrastala na filmovima Romy Schneider, glumica Krieps rekla je da je kao tinejdžerica osjećala da u carici postoji nešto mračnije što nitko nije znao te se počela povezivati ​​s osjećajem zarobljenosti za koju je vjerovala da ju je Elizabeta osjećala tijekom života.

Nakon što je Krieps prošla kroz pubertet rekla je da svoje tijelo počela povezivati sa seksualnošću, no kad je postala majka, doživljavala ga je kao nešto poput zatvora dok je društvo od nje očekivalo da bude potpuno drugačija osoba.

Počela je shvaćati Elizabetine borbe sa svojim tijelom i ulogama koje su joj dodijeljene, dodajući da je to 'pojačana verzija nečega što proživljava svaka žena', rekla je.

Posljednje caričine godine

Posljednje godine Sisina života ostale su uglavnom neistražene u popularnoj kulturi, dodaje redateljica.

Nakon što se Elizabetin jedini sin, prijestolonasljednik Rudolf, ubio 1889., njezina dugogodišnja depresija postala je dublja i trajnija. Dok je plovila na svojoj jahti Miramar, sjedila bi na palubi čak i po lošem vremenu, a njezin uvijek prisutan crni čipkasti suncobran bio joj je jedina obrana od kiše i valova, prema knjizi 'Sisi: Myth and Truth' Katrin Unterreiner. Jednom se za vrijeme jake oluje vezala za stolicu iznad palube. Njezin učitelj grčkog Constantinu Christomanosu otkrio je da je jednom rekla: 'Ponašam se kao Odisej jer me valovi mame.'

Cijeloga života borila se protiv sputavajuće uloge carice. Iz njezinih pjesama, intelektualnih potraga i putovanja, čini se kao da je Elizabeta uvijek gledala negdje drugdje, zamišljajući se bilo gdje osim tamo gdje je bila. U jednoj pjesmi iz 1880. dala je naslutiti o čemu je možda razmišljala na palubi Miramara: 'Ja sam galeb bez kopna/Ni jednu luku ne zovem svojim domom. /Nisam vezan ni za jedno mjesto, /Letim od vala do vala'.

Vjerojatno bi se osjećala ugodnije u današnjem društvu nego u Beču 19. stoljeća.

'Njezina primarna uloga, očekivanja koja su se postavljala pred nju bila su imati sinove, proizvesti nasljednike. Ali Sisi je bila puno ispred svog vremena želeći više za sebe kao ženu, individuu, suprugu i vođu', zaključuje američka spisateljica Pataki.