Svoje mjesto na filmskom nebu dobila je vrlo rano. Nakon što je sa samo 19 godina snimila film pionira francuskog novog vala Jean-Luca Godarda, dvije godine kasnije Juliette Binoche bila je uistinu zvijezda, isprva francuske kinematografije, a nije trebalo dugo da svojim talentom očara i Hollywood.

Prošla godina bila joj je uistinu radna, a veljaču 2024. obilježit će brojne promocije čak dva njezina projekta - filma ‘The Taste of Things’ te Appleove serije ‘The New Look’, u kojoj je utjelovila ni manje ni više nego Coco Chanel.

Ništa od nominacija

Zanimljivost vezana uz film je i ta da su čelnici filmske industrije u Francuskoj odlučili ove godine upravo njega prijaviti za Oscare u kategoriji najboljeg stranog ostvarenja, na opće čuđenje javnosti, jer su svi bili uvjereni da će ta čast pripasti filmu ‘Anatomija pada’.

Polagale su se velike nade i postojala su nadanja da će upravo taj film, prvi put nakon 30 godina, donijeti kući Oscara. No na kraju nije nominiran ni u jednoj kategoriji, dok je ‘Anatomija pada’ dobila čak pet nominacija, uključujući one za najboljeg redatelja i najbolji film.

No za Binoche su nominacije manje važne. Ono zbog čega je ona ponosna na samu sebe je to što je uspjela snimiti film s bivšim partnerom Benoîtom Magimelom, s kojim ima kćer Hanu (24), koja je također glumica i na snimanje svojih roditelja posebno je emotivno reagirala.

Gledajući svoje roditelje kako u filmu žive zajednički život, Hana se prvo, nakon što ga je pogledala, sakrila u kupaonici, a potom je plakala u majčinu krilu, šokirana zbog svih emocija koje je to izazvalo u njoj.

Kad jednom nekog voliš, voliš ga zauvijek

S bivšim partnerom posljednji put glumila je 1999. godine u filmu ‘Djeca svog stoljeća’, kada su se i zaljubili, a dva tjedna nakon završetka snimanja on se uselio u njezin dom. Živjeli su zajedno pet godina, dobili kćer, a onda je ljubavi došao kraj. Punih 20 godina od prekida komunicirali su samo kada je to bilo nužno, zbog kćeri, stoga je ovaj trenutak bio značajan za sve.

Baš poput filma ‘Čokolada’, koji je 2000. snimila s Johnnyjem Deppom i očarala sve, i ovoga je puta Binoche ‘u kuhinji’. Na komentar jednog novinara da je toliko očito da je Magimel (iako je on u drugom braku, op.a.) još uvijek zaljubljen u nju, ona odgovara:

‘Mislim da ljubav postoji jer kada nekog voliš jednom, voliš ga zauvijek, iako su se u međuvremenu dogodile oluje među vama. Osjećaj je dubok i to je puno više od zajedničkog života ili toga da budete zajedno. To je nešto puno dublje.’

Roditelji su je odbacili

Iako je, priznaje, danas opčinjena obiteljskim ritualima i zajedničkim obiteljskim ručkovima i večerama, priča je puno dublja jer takvo što nije imala kao dijete.

Binoche je rođena 9. ožujka 1964. u Parizu kao dijete glumca i redatelja Jean-Marie Binochea te glumice i učiteljice Monique Yvette Stalens. Roditelji su joj se razveli kada je imala samo četiri godine, pa su ona i sestra Marion poslane u internat. Tijekom tinejdžerskih godina školske praznike provodile bi s majčinom bakom i djedom, a roditelje nisu mjesecima viđale. Glumica nikada nije krila da je činjenica da su ih roditelji odbacili itekako utjecala na njezin život.

‘Moje je djetinjstvo obilježio razvod mojih roditelja, mnogi ekonomski problemi i povijesni događaji krajem 60-ih. Moji roditelji bili su politički involvirani i poslali su me u internat jer ih obiteljski život kao takav nije zanimao. Majka je došla po mene kada sam imala sedam godina, a to napuštanje za mene je zapravo bila rupa bez dna iz koje sam morala ponovno izgraditi svoj život. Nisam željela provoditi dane plačući ili osjećajući se kao žrtva, već sam iz tog iskustva naučila razumjeti ljudsku prirodu i zbog toga sam postala glumica. Možda da sam imala neko mirnije obiteljsko okruženje i ne bi bilo tako’, rekla je u jednom intervjuu.

Najgluplji savjet u karijeri

Ako su nešto njezini roditelji prenijeli na nju, onda je to ljubav prema glumi. Često su odlazili u kazalište i kod kuće čitali scenarije, a sve se pojačalo kada je krenula u školu, gdje joj je upravo majka bila učiteljica glume. Ona sama već je kao 15-godišnjakinja počela režirati predstave, a tri godine kasnije, kada joj je majka shvatila da sve to nije tek prolazni hir, upisala ju je na tečaj kod Vere Gregh, koja je postala njezina učiteljica glume, ali i osoba koja je najviše utjecala na nju. Kada priča o njoj, Binoche kaže da je Vera osoba koja ju je spriječila da ‘glumi’ i umjesto toga ju je natjerala da ‘rekreira svoj život’.

Kada se prisjeća svojih početaka, ne može ne spomenuti najgori savjet koji je dobila. Imala je tada tek 20 godina i dao joj ga je redatelj jednog od prvih filmova u kojima je imala glavnu ulogu. On joj je, kaže, rekao da se ne smije nikada promijeniti.

‘Mislim da je to bio najgluplji savjet ikada, jer svi se mi mijenjamo. To ne znači da gubiš svoje ja, dapače, mijenjaš i istražuješ svoju nutrinu, otkrivaš tko si zapravo. Potrebno je riskirati i ne uvijek biti tako savršen i ljubazan. Trebaš iskusiti život, napraviti pogreške i kroz sve to učiti i mijenjati se.’

Iskustvo koje je umalo imalo tragičan kraj

Takvo iskustvo iz kojeg je puno naučila dogodilo se 1991., kada je snimala film ‘Ljubavnici s Pont-Neufa’, a koji je režirao njezin tadašnji dečko Leos Carax. Bio je to, kaže, dugo i zahtjevno snimanje koje je potrajalo dvije i pol godine. Zbog ozljede ruke glumca moralo se i odgoditi, a i danas uz njegovo ime ne propušta se spomenuti da je to najskuplji francuski film svih vremena.

Malo je nedostajalo da to postane i posljednji film Binoche jer se tijekom snimanja gotovo dogodila tragedija. ‘Snimali smo u bazenu i oko struka sam imala utege od 14 kilograma. Imali smo dvojicu ronilaca koji su nam pomagali disati u slučaju da nam je bio potreban zrak. U jednom trenutku signalizirala sam im da mi je potrebna pomoć, no oni me nisu vidjeli. Nisam više imala zraka i morala sam isplivati, a na meni su bili utezi i odjeća. Borila sam se za život i uistinu sam mislila da je to moj kraj.’

U tom je trenutku, kaže, shvatila da joj je život važniji od bilo kakvog filma, bez obzira kako dobar on bio. Tada je i naučila reći 'ne', što kao mlađa glumica nije mogla ili jednostavno nije znala.

A onda je stigla uloga koja je promijenila sve - u ‘Engleskom pacijentu’ 1997. s Ralphom Fiennesom - koja joj je donijela Oscara za najbolju žensku sporednu ulogu. Tada je umjesto Hollywooda odabrala Francusku. ‘Željela sam snimiti film s Andréom Téchinéom. On je bio prva osoba koja mi je dala priliku kada sam imala 21. A i nije da sam dobila ne znam koliko ponuda iz Hollywooda…’

Tri odbijenice za Spielberga

Ono što je zanimljivo iz njezine biografije je i to da je čak tri puta odbila Stevena Spielberga. ‘Ponudio mi je ulogu u ‘Jurskom parku’, no ja sam tada već pristala snimiti ‘Blue’ s Krzysztofom Kieslowskim, a jako držim do svoje riječi. No s druge strane, uloge koje mi je Spielberg nudio i nisu mi bile pretjerano zanimljive. U filmu ‘Indiana Jones i posljednji križarski pohod’ trebala sam imati tek malu ulogu dok je u ‘Schindlerovoj listi’ želio da budem djevojka koju su prebili i ubili. U tom sam trenutku bila trudna i nisam željela takvo što snimati.’

Ono zbog čega je redatelji posebno vole i cijene je to što nikada nije glumila zvijezdu. Cijelu svoju karijeru konstantno je radila, tražeći nove projekte i ne čekajući da joj padnu s neba. ‘Nisam čekala da mi zazvoni telefon. Nisam nikada imala problem s tim da odem do nekog redatelja i iznesem mu svoje ideje.’

I dok su je u mladosti kritike mučile, smatra da su joj je zrelost donijela to da je naučila ne shvaćati sve osobno. ’Teško je u profesionalnom okruženju jer se osjećate javno eksponirani, no s obitelji je drugačije. Ponekad se zatvorim i ne želim odgovarati jer smatram da nije vrijedno borbe. No kada odgovorim, napravim to jer se osjećam na neki način snažnijom.'

Uloga Coco Chanel

U svakome od nas postoji taj osjećaj da ne želimo da nas se kritizira, no s druge strane to je i dobra stvar jer ti pokazuje gdje možeš napredovati. To je zapravo savršeno oruđe, no ovisi tko ti ga daje i je li taj koji ti nešto kaže rekao to iz ljubomore ili straha. Ako možete prepoznati da je to prava, istinita kritika koja će vas osvijestiti o tome gdje se možete poboljšati i transformirati, to je nevjerojatan alat.’

A njezina nevjerojatna transformacija dogodila se i za ulogu Coco Chanel u novoj seriji streaming servisa Apple+ pod nazivom ‘The New Look’. Kroz čak 10 jednosatnih epizoda opisuje se to vrijeme, a to je za nju bilo poprilično teško.

Naime dobro je poznato to da je Coco Chanel bila suradnica nacista te da je surađivala s Vichyjevim režimom kako bi osobno napredovala i uspjela. S druge strane, glumičini djed i baka po majčinoj strani završili su u Auschwitzu jer su kao poljski katolici i članovi otpora u svom domu skrivali Židove.

Na sreću, preživjeli su strahote, no za Binoche cijela priča nije bila ni najmanje lagana. Ipak, kaže, kao glumac ne možete prosuđivati svoj lik. ‘Morate ih razumjeti, dati im svoju ljudskost. Morate prepoznati da su njihove slabosti i snaga ponekad iste. Svi mi volimo stavljati ljude u crne ili bijele kutije, no zapravo svi mi osim vrlina imamo i mana, zar ne?’

Utjecaj streaming servisa

Ne treba sumnjati da će činjenica da se serija pušta na popularnom streaming servisu doprinijeti i njezinoj popularnost, baš kao i dobra priča. No to ne treba čuditi, jer upravo su streaming servisi trenutno najutjecajniji, s čime se slaže i glumica.

‘Svijet se mijenja. Streaming je ono što trenutno funkcionira… to je nešto u što producenti i bogataši žele investirati. Ne možemo se beskrajno opirati, već te promjene moramo prihvatiti i u njima sudjelovati izradom kvalitetnih projekata.’

Što se privatnog života tiče, Binoche se nikada nije udavala, a prije kćeri Hane, s profesionalnim roniocem Andréom Halleom dobila je sina Raphaëla. O svom životu samohrane majke je rekla: ‘Tijekom prve trudnoće nisam ništa snimala i svog sam sina dojila pet mjeseci. Još dok je bio u mojoj maternici, osjetila sam da moram usporiti jer me sve to umaralo, ali i zato što sam mislila da bi to bilo previše za bebu. Stalno sam osluškivala svoje tijelo. No u tom sam periodu naslikala puno slika i imala izložbu. Tijekom druge trudnoće snimila sam dva filma i morala skrivati trbuščić.’

O starenju

Pričajući o svojim ambicijama, prisjetila se i riječi koje joj je svojedobno rekao Paul Auster, a koje najbolje opisuju i nju samu: ‘Nije dobro imati puno ambicija, ali je dobro imati jednu veliku s velikim slovom A. To mi je ostalo u sjećanju jer ima smisla. Za vlastitu transformaciju morate biti ambiciozni, a za svoj život i način na koji ga odlučite živjeti odgovorni ste samo vi.’

Za samo nekoliko dana Binoche će proslaviti okrugli 60. rođendan. Njezina ljepota i dalje ostavlja bez riječi sve njezine štovatelje, baš kao i nevjerojatan talent, a ona sama ne zamara se godinama.

’Napuniti 60? To je otprilike isto kao kada navršiš 40. Osjećam se i dalje sposobnom riskirati jer me život obično nauči što mi je točno potrebno da bi se isplatilo. Ponekad se uhvatim kako pristanem na neki projekt, a onda se pitam kako ću to izvesti. Sve je to poput labirinta - samo moraš proći kroz ulaz i pronaći svoj put do cilja.’