Jedan od najiščekivanijih filmova na ovogodišnjem festivalu u Puli bio je 'Agape' redatelja Branka Schmidta. Još tijekom snimanja zaintrigirao je javnost zbog provokativne teme - pedofilije u Crkvi. Svećenika koji se upleće u ljubavni trokut s dvojicom krizmanika - jednim zaljubljenim u njega i drugim za kojim on izgubi glavu - igra Goran Bogdan. 

Uskoro u distribuciju kreće film 'Agape' Branka Schmidta. Kako ste pristupili ulozi svećenika pedofila, spremali se za nju, što vas je u njoj najviše zaintrigiralo?

Mislim da svaki glumac voli takve tajanstvene, onkraj tamne po moodu uloge jer su zanimljivije od prozaičnih, svijetlih. Kako sam se pripremao? Nisam ništa pretpostavljao, vidio sam gdje će to otići. Nakon što sam pročitao scenarij zaintrigiralo me kako negativnom liku dati dimenziju čovječnosti. Puno sam radio s Brankom na scenariju, bilo je predivno surađivati s njim. Samo rad s njim je bio ogromna priprema za ulogu. Pristupio sam liku bez osuđivanja, kao kroz neko promišljanje. Mislim da u životu treba o svemu promišljati. Ne bi trebale postojati teme koje zaslužuju osudu a priori. Sve je podložno ispitivanju, vaganju nečega. Zanimalo me što se takvoj osobi u glavi događa.

Koliko vam je bilo teško glumiti takav lik i je li vam to bila najzahtjevnija uloga do sada?

Svaka trenutačna uloga je najzahtjevnija. Sigurno je bila teška i zanimljiva.

Dolazite, kao većina Hrvata, iz katoličke obitelji. Što mislite kakve će biti reakcije publike?

Neka budu kakve hoće. Ovaj film nije provokativan ni po čemu. Neka onaj tko će suditi, prvo pogleda film. Mislim da kad ljudi pogledaju film, neće biti osuda. Svi mi, ja prvi jer sam vjernik, osuđujemo takvo što, ali film nije čin, film je nešto drugo.

Izjavili ste da prihvaćate svaku ulogu ako vam se svidi scenarij i ako imate vremena za snimanje. Na što, primjerice, nikad ne biste pristali kad je riječ o ulogama?

Loš film, loš scenarij.

Vaš najgledaniji film je komedija 'Sonja i bik', a nakon toga ste imali još jednu ulogu komediji, u 'Majstorima'. Jeste li se bojali da će vas 'gurnuti u ladicu' kao glumca idealnog za komedije?

Bojim se svega. Ne fali mi strahova, tako da sam se bojao. Bojim se sa svakim novim filmom kako će ispasti. Nekada se dogodi da krajnji proizvod ispadne puno bolji od onoga čemu ste se nadali, čak nekada kad se čini da je tijek procesa naporan i mučan, ne mora značiti da na kraju to neće biti dobro. A može i obrnuto. Sad mi čak iskreno i nedostaje uloga poput one u filmu 'Sonja i bik'.

Kakav je bio osjećaj kad vam je agentica iz Londona javila da ste dobili ulogu ukrajinskog kriminalca Yurija Gurke u 'Fargu' i što pamtite s tog snimanja?

Nije bilo sretnijeg čovjeka od mene. Osjećao sam se kao da sam dobio glavni zgoditak na lutriji. Neću pamtiti ništa posebno, pamtit ću snimanje kao takvo.

Na snimanju ste se zbližili sa stranim kolegama, glumcima, jeste li s nekim i dalje u kontaktu?

Jesmo, zbližili smo se, stalno smo bili zajedno, i kad nismo snimali. Kad smo se razilazili, bili smo tužni kao da smo si najrođeniji. Bio sam im u posjetu nedavno, tako da smo se nastavili družiti.

Odnose li se producenti bolje prema velikim zvijezdama nego ostalim članovima ekipe? Jeste li se osjećali 'zanemarenim' u odnosu na njih?

Nisam se osjećao isključenim ili zapostavljenim, ako na to mislite. I kod nas se to isto događa kad netko novi dođe. I ja bih, recimo, Mikija Manojlovića gledao bolje nego studenta s prve godine. Nije to ništa loše, to je normalna stvar.

U čemu je, osim, naravno, u budžetu, razlika između domaće i strane produkcije?

Jasno je da su produkcijski uvjeti u stranim produkcijama bolji. Tamo se pazi na svaki zarez, na svaku sitnicu. Ljudi ulažu svoj novac, veći je rizik, pa je samim time i pristup drukčiji. Nekako su posvećeniji, ponizniji. Kod nas film ne donosi dobit, on je neko državno kulturno dobro koje opstaje zbog održanja kulturne svijesti. U svakom slučaju, meni je to super iskustvo i sjajna suradnja s ljudima od kojih sam puno naučio.

Po čemu najviše pamtite svoje djetinjstvo u Širokom Brijegu?

Bio sam mali i sve mi je bilo slađe, bezbrižnije. Sretan sam što sam odrastajući u ratno vrijeme, bio zaštićen ljubavlju obitelji i prijatelja. 

Imate tri brata i dvije sestre koji su mlađi od vas. Je li netko od njih krenuo vašim stopama?

Braća i sestre mogu krenuti samo svojim stopama, ne može nitko krenuti mojim stopama. I da jesu, to bi opet bile samo njihove stope i njihov put.

U rodnom gradu pokrenuli ste West Herzegowina Fest - festival filma, glazbe i književnosti. Kako ste došli na ideju za to i jeste li se nadali da će postati jedan od cjenjenijih festivala?

Uvijek sam se nadao da će to postati nešto bitno. I sad se trudim da bude još veći, bolji, bitniji, da bude zanimljiviji publici. Hoću da postane najbolji što može i da počne generirati sam sebe, da ga dovedem do svrsishodnosti, da okuplja oko sebe mlade i bude im motivacija da stvaraju. To mi je bio cilj od prvog dana. Hoću da on bude platforma, mjesto gdje će se objavljivati nove pjesme, pisati kratke priče, romani. Htio bih jednog dana izdavati u sklopu tog festivala.

Kako to sve stignete?

Znam ljude koji znaju ljude (smije se).

Stižete li uz to i svirati sa svojim bendom Luni Megumi?

Ništa od toga. Dio benda je malo trudan i tek rodio pa čekamo da stasaju ta djeca.

Kakvu glazbu slušate, na kakve koncerte volite otići?

Svašta slušam. Nedavno sam bio na koncertu Nicka Cavea u Beogradu. To mi je jedan od omiljenih koncerata, a gledao sam ga već četiri puta. Neka moja pripadnost je bila rokerska, a sada, da budem iskren, mogu slušati klasiku i etno, hip hop. Proširio mi se glazbeni ukus za puni krug.

Od studija ste, rekli ste, zaljubljeni u književnost, to vam je najbolji način relaksacije. Stižete li čitati i što vam je trenutno 'na repertoaru'?

Čitam svašta i to nekoliko knjiga paralelno. Stižem čitati, a trenutno čitam knjigu 'Prije pada' Noaha Hawleya, scenarista 'Farga'. 

Prije nego što ste upisali Akademiju, stekli ste diplomu Ekonomskog fakulteta. Pomaže li vam možda poznavanje ekonomije da bolje raspolažete novcem?

Kamo sreće da je tako!

Smeta li vam što je vaš privatni život često u javnosti ili ste se već navikli na to?

Ma, boli me k...

Što danas znate o ljubavi, odnosima, vezama, a niste prije 10 godina?

Manje znam nego prije.

Uz vaše ime nerijetko stoji i epitet 'seks simbol'. Koliko vam to godi / imponira ili vas iritira?

I za to me boli k...

Koje projekte trenutno pripremate, na čemu radite?

Ove godine festivalu 'Sa(n)jam knjige u Istri' zemlja gost partner je Hercegovina pa će West Herzegowina Fest ostvariti s njima suradnju.