Mladi osječki noiseri Harvo Jay upali su nam u oko/uho u lipnju, kad su nastupili u Močvari ispred kanadskih Wolf Parade. Posjetitelji festivala SuperUho koji se od 6-8. kolovoza održava u Primoštenu moći će ih vidjeti opet. Tim povodom, predstavili smo njihov 'meth rock' i s Hrvojem Dešićem popričali o sadašnjosti i budućnosti benda
- 'Meth rock': možete li nam malo pobliže opisati vaš 'žanr'.
Nikad nismo znali a ni iskreno se htjeli odrediti žanrovski pa smo se počeli izgrugivat s tim i smišljat imena. Meth rock bi bio prvenstveno zbog nervoznih pjesama i izmjenjivanja tihih i glasnih dijelova, a i zbog tog što malo izgledamo ko đaneri (osim Šimuna).
- Dobri ste bili prije Wolf Paradea, jedino što vas je malo ljudi slušalo. Koliko vam je bitna reakcija i količina publike?
U većini slučajeva ćemo se potrudit odsvirat dobro svakako, bilo to ispred 5 ili 50 ljudi, ali reakcija publike je ta koja može pretvorit dobar koncert u party. Naravno da je hrpu lakše svirat kad ljudi reagiraju nakon pjesme umjesto slušat cvrčke u pauzama. Također je jako lijepo vidjeti ljude koji razumiju ono što sviraš ili su dovoljno otvorenog uma bar probat poslušat.
- Koliko vam je pomogla, a koliko odmogla ta famozna nagrada RockOff?
Dobili smo nekih par prilika na konto RockOff-a, ali smo ih odbili jer nismo htjeli pričati zbog i o tituli, već zbog nastupa, novih izdanja, spotova, bilo čega. U jednu ruku nas je malo bilo strah da ćemo zauvijek bit obilježeni kao 'pobjednici RockOffa' ali tko zna zna, skontat će mjuzu i to je to.
Još se nismo odlučili iskoristiti snimanje singlova i spota, iako planiramo uskoro i to će svakako pomoći jer nismo često u prilici snimati u profesionalnim studijima.
- Osijek je imao nekakvu isprekidanu tradiciju dobrih noise bendova, da ih sad ne nabrajam, znamo koji su. Kad jednom netko bude gledao s vremenskom distancom od jedno 50 godina, hoće li moći reći da je postojala nekakva 'scena' i osjećate li se vi dijelom toga?
Između tih bendova (prvenstveno Cog-a i Why Stakla) i nas je popriličan broj godina, ne možemo reći da smo ikad djelovali pod nekom zajedničkom scenom ali svakako još crpimo inspiraciju iz njihovih pjesama. Ne osjećamo se dijelom neke osječke scene jer je baš i nema, izuzev našeg društva koje čine ljudi koji sviraju u bendovima. Prije par godina se osjećao neki nalet novih bendova (u sklopu snimanja Bankine) i bile su naznake nekakve 'scene' ali se dobar broj bendova raspao kroz godinu dana.
- Osim što ste dosta neumorni po pitanju sviranja okolo, što radite i od čega živite?
Svi još studiramo. I osim tu i tamo nekih novaca od svirke i honorarnih poslova živimo na grbači milih nam roditelja.
- Čemu se najviše veselite na SuperUhu, u smislu sviranja, gledanja i svega drugog?
Teško se odlučit čemu se najviše veselimo. Možda što ćemo bit na istoj bini na kojoj je prošle godine Steve Albini pljuvao na mikrofon i nosio gitaru oko pasa, što ćemo svirat sa hrpu dobrih bendova, s novim članom benda (shoutout Juxu), 20 metara od plaže, na moru. Možda što ćemo svirat Superžuto i Božje uši na Superuhu.