Hloverka Novak Srzić, žena koju je iz svakodnevice koja nas okružuje teže iskorijeniti nego ambroziju, od prije tri tjedna radi za emisiju 'Pola ure kulture'. Od samoga mi početka potez kojim je prebačena u tu emisiju nije bio skroz jasan, pa sam si ga u privatnim promišljanjima objasnila pukom činjenicom da su je nekamo morali smjestiti, te je iz nekog (čini se suludog) razloga zaključeno da će u emisiji iz kulture napraviti 'najmanje štete'. Ako je tome bilo tako (a možda i nije), loše je zaključeno. Premda je dosad radila priloge koji su ipak imali neke veze s kulturom (i pritom konstantno navlačila vodu na mlin svojih omiljenih, političkih tema), njezin sinoćnji doprinos polusatnom HTV-ovskom kulturiranju bio je tek spomenik lošem nadrealizmu i prekrasna ilustracija onoga što se događa kada osobi koja je navikla na televiziji raditi štogod joj padne na pamet - omogućiš da to radi i na području u koje se kuži k'o Marica u krivi... dovršite sami.

O čemu je to Hloverka sinoć divanila u PUK i kakve je veze imalo s kulturom? Prvo drugi dio pitanja - uglavnom nikakve. Poslalo ju je na onaj rovinjski Weekend media festival na kojemu je pola Hrvatske prošli tjedan slavilo fantastično stanje u domaćim medijima, a ona se tamo uhvatila dvije, kako je sama rekla - legende balkanskog TV novinarstva. Te su legende Goran Milić, trenutačno tata-mata na regionalnoj Al-Jazeeri te Aleksandar Tijanić, direktor radiotelevizije Srbije. O tome koliko su ta dvojica doista legende postoje razne teorije i ja se sada neću upuštati ni u jednu, no po kriteriju svi me znaju u mom zavičaju i govorim esperanto k'o da sam živio tamo, fakat jesu, a ostalo ću prepustiti legendolozima. Sam odabir sugovornika, međutim, i nije toliko problematičan. Milić, Tijanić... ajd'dobro. Problematično je ono o čemu je Hlo s njima razgovarala, odnosno način na koji je to odlučila uklopiti u emisiju o kulturi

Onima koji nisu gledali emisiju teško je prepričati prilog. Svačega je tu bilo. I prisjećanja na Yutel i prijevoda srpskih narodnjaka na hrvatski te obratno (ako niste znali, naši kuruzari, ako je vjerovati Tijanićevoj analizi, pjevaju o papi tamo gdje srpski pjevaju o pravoslavlju, što mogu jedino komentirati internetskom kraticom WTF???), a našla se i koja prigodna o kulturnom miru (NE i primirju, reče Tijanić, i postade legenda iz rubrike ne znam što pričam, ali sam mnogo efektan) između Hrvata i Srba. Milić se prisjetio toga kako su mu Hrvati u doba Yutela gorko predbacivali jugoslavenstvo, a sada mu ti isti Hrvati, kada se vrate iz Beograda, govore kako su se super proveli (kao da je činjenica da naš čojuk, s koje god strane Drine potjecao, najviše od svega voli popit, pojest, zapjevat pokazatelj ičega kulturnog ili nekulturnog u svemiru), a mrmorio je i još nešto, ali bilo je toliko nepovezano da je možda fakat rekao na esperantu. Ili sam ja na trenutak od silne napetosti zaspala. Ni u jednom trenutku nije bilo jasno o kakvome točno kulturnom odnosu ta dvojica govore, a nekako se činilo da i ne misle da moraju objasniti jer je cijela priča izgledala kao da ih je Hlo skupila na hodniku, stavila pred kamere i rekla: 'Pričaj, brate, štogod hoćeš, već ću ja to u montaži sredit!'

I sredila je, majkemi. Priču o kulturi i medijima uspjela je pretvoriti u svoju bolesnu nostalgiju za (ne baš sasvim postojećim) vremenima kada, kako reče, Hrvatima Yutel nije bio simpatičan jer je Milić gledatelje pozdravljao s 'Dobra večer, Jugoslavijo', dok je ONA (očito prava tema priloga) na HTV-u u Vijestima na drugom pričala o stvarima koje 'kolege na prvom programu nisu smjele pričati' (ma, hajde? zar misli da svi kolektivno patimo od amnezije?) i govorila: 'Zbogom, Jugoslavijo!' Hlo Revolucionarka-Smrzlić time se valjda htjela kritički osvrnuti na one koji razne režime glatko preživljavaju i one koji im se protive, zaboravljajući pritom da se svi stariji od predškolske dobi u Hrvatskoj vrlo dobro sjećaju kako je upravo ona jedna od glavnih članica prve, a ne druge skupine. Ambrozija, rekoh već. Uspješno je bujala pod svim troslovnim kraticama koje su vedrile i oblačile Ovim Prostorima, bile one CKH, HDZ ili HTV.

O kulturi, da sumiram, nije bilo nijedne smislene riječi. Nije je zapravo bilo i ni o čemu drugome, ali s obzirom da je prilog emitiran u kulturnjačkoj emisiji, nerazumno sam očekivala barem neku tangentu. Bojim se, međutim, da će nekakav takav ton prevladavati i u budućim Hloverkinim 'kulturnjačkim' prilozima. Njihova se jedina vrijednost i televizičnost sastoji u tome što ih je napravila Hloverka Novak Srzić, pri čemu gledatelji vjerojatno misle 'ajd da vidimo što će ova sada istrkeljat'. Ona sama, pak, očigledno misli da je autor s jakim 'osobnim štihom', potpuno nesvjesna činjenice da je tek freak show čiju konačnu propast pratimo u stvarnom vremenu.