Premda se Hrvatska televizija nije osobito iskazala živim praćenjem događaja vezanih uz presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu, jednom je stvari popravila dojam. Dvodijelni dokumentarni film Anke Bilić Keserovićnaslovljen nazivom Sanaderova stručnog rada o kazalištu, 'I ružičasto je crno', prikazan je u utorak i srijedu navečer na prvome programu te privukao veliku pozornost. Osim što je snimljen u najboljoj maniri BBC-jevskih dokumentarnih serijala o novijoj političkoj povijesti, u kojima je autorova intervencija jedva primjetna, a većinu priče iznose tzv. 'svjedoci vremena', pokazao je i da HTV ima jedan novi forte - svojevrsne 'interventne dokumentarce'

'I ružičasto je crno' djeluje, naime, kao kolektivna HDZ-ovska ispovjedaonica. Jedan po jedan, u kadru se izmjenjuju Sanaderovi najbliži suradnici i govore o svojim dogodovštinama uz nekada najmoćnijeg čovjeka u državi, a opći je ton njihovih priča veoma nalik ispovijedima nekadašnjih pripadnika kultova, poput onoga Jima Jonesa, skončanog tragedijom u Gvajani. Bez cinizma koji čovjek mora razviti živeći u Hrvatskoj, gledatelj bi im umalo povjerovao da su živjeli pod hipnozom snažnoga karizmatika i da nisu bili svjesni svega što dotični radi uz njihovu pomoć i/ili odobravanje.

Valja svakako pohvaliti autoricu dokumentarca, koja se, rekoh već, vrlo malo - ili bolje rečeno, jedva primjetno miješala u snimljeni materijal, nego ih je puštala da pričaju svoje priče, tek ih tu i tamo prekidajući kojim faktografskim komentarom ili arhivskom snimkom. Jedina zamjerka koja mi je upala u oči bila bi ta da se dokumentarac osvrće tek na naknadnu pamet samih Sanaderovih suradnika i nekih bliskih ljudi iz novina, ali ne i na HTV-ovu ulogu u njegovu karizmatskom hipnotiziranju svega postojećeg. Bilo bi zgodno, naime, vidjeti dokumentarac u kojemu bi HTV malo te ispovjedničke proze usmjerio i na sebe ili barem pustio koji isječak legendarnih ulizivačkih intervjua Branimira Bilića s Nekad Veličanstvenim.

Ipak, s obzirom na to kakvi su standardi donedavno vladali na HTV-u, ovaj je dokumentarac bez sumnje određeni pomak nabolje. Ako ništa drugo, kroz njega se pokazuje novi talent javne prisavske televizije da u izvanrednim situacijama snima 'interventne dokumentarce' ili, ako hoćete preciznije, dokumentarne filmove u kojima se razjašnjavanjem prošlosti 'čisti kuća' i priprema teren za neko novo, drugačije doba. Nadajmo se da će u tom novom dobu znati snimati takve kritičke sadržaje i o onima koje sud već nije potjerao u zatvor te o onima koji nam aktivno, a ne samo svojom sjenom, utječu na budućnost.