Karizmatična osobnost, eklektičan stil, divan glas i lice koje se ne može - ne voljeti. Otkad se 2003. godine pojavila na sceni, Ida Prester svojim nekonvencionalnim pjesmama i glazbom privlači pozornost publike. Uvijek posebna i svoja, prepoznatljiva je širom regije premda je njezino stvaralaštvo daleko od estradnog miljea ili senzacionalističkih naslova. Ne skriva uzbuđenje zbog predstojećih zagrebačkih koncerata, ali i novog albuma što ga priprema.

Ispred vas je nastup u Zagrebu, jedan koncert u KSET-u već je rasprodan, drugi je u prodaji. Kako ste reagirali kad ste čuli da vam je koncert rasprodan?

Svakom izvođaču to je najbolja vijest koju može čuti. Pogotovo meni, iskreno, jer toliko dugo nismo svirali solo u Zagrebu da uopće nisam znala što očekivati. Ovaj koncert ima neku simboliku dobrodošlice - moj grad me grli i prima nazad. Jako mi to puno znači. Eto, baš me dirnulo, jer nije lak bio ovaj period proteklih godinu i pol. Ta dva koncerta simboliziraju mi kraj faze borbe i neizvjesnosti. Kreće moje doba, dosad je samo proba. Mislim da ćemo napraviti tulum za pamćenje, ljudi će izaći iz KSET-a sretni i širokog osmijeha. Sigurna sam u to.

Koliko je drugačije raditi na solo pjesmama od onoga što ste radili u Lollobrigidi?

Lollobrigida je nestašna pankerica, djevojčurak zafrkant. Kad sam skužila da to više nisam, odlučila sam da je s tim imenom zapravo gotovo. Lollobrigida mi je donijela sve što imam u životu, najljepše uspomene, prijatelje, pa i muža, onda i djecu, život u Beogradu. Bez Lolle sve bi bilo drugačije i na tom sam neizmjerno zahvalna. Ali vrijeme je za novu fazu, za nježniji, osobniji izraz. Samo slušam sebe, a glazba to prati.

Pjesme su vam jako osobne, privatne, doduše uvijek ste bili otvoreni po svim pitanjima. Kakav je osjećaj tako 'proliti dušu'?

Ekstrovert sam, pomalo i egzibicionist. Lakše mi je podijeliti svoje drame i probleme s ljudima, nego držati ih u sebi. Pogotovo kad se i oni prepoznaju u tome, kad osjećaju isto. Nemam problem s tim što su to nepoznati ljudi, ja ih doživljavam kao svoje prijatelje, takva sam odmalena. Introvertima je to nezamislivo, znam. I super je to što smo različiti. Svatko neka pronađe terapiju koja mu odgovara. Ja sam svoju odavno našla i već 18 godina 'prolijevam dušu' po kućama, festivalima i klubovima. (smijeh) Sva sreća pa je nešto duše još i ostalo...

Iza svih nas izazovno je razdoblje pandemije i potresa, ali vaša se obitelj usred svega toga još i selila - jeste li se sada smjestili? Opustili? Uhodali?

Pa, relativno, da. Još smo podstanari, sanjamo svoju gajbicu, ali ovdje nam je baza, sada je to definitivno. Nije bilo lako odlučiti, taman smo izgradili svoj svijet u Beogradu. Sad smo opet na početku, ali ne žalim ni sekunde. Zagreb je mjesto u kojem želim provesti sljedeći životni period, bar dok mladunci ne završe osnovnu.

Premda oduvijek paralelno imate televizijsku i glazbenu karijeru, ova glazbena kao da je konačno sazrela, narasla? Koji je razlog za to?

Jednostavno - ljudima u Hrvatskoj ova se moja nova faza više sviđa. Vidim to po svim reakcijama. Lollobrigida im je uvijek bila malo prečudna, prealternativna. I dalje je ovo što radim daleko od uobičajene radijske glazbe, ali je pjevnije, sporije, plesnije. Lolla ima te brze ritmove, distorzirane sinteve. Nije to za svakoga. A u međuvremenu se dogodio veliki come back synth popa i zvuka 80-ih, koji sam ja oduvijek obožavala i koristila u svojim pjesmama. Sad je taj zvuk u trendu. I treće - dogodila se korona. Sve ove nove pjesme napisala sam potaknuta koronom i općom atmosferom depre i anksioznosti. Jako me privatno dotukla pandemija, imali smo i bračnu krizu, puno toga ispričano je u tim novim pjesmama. Ljudi su se pronašli u tekstovima, svi smo proživljavali slične priče.

Balansirate između dvije karijere (i više njih), između dvije države, između intenzivnog poslovnog i privatnog života. Koliko je teško biti Ida Prester?

Nemam pojma, ne znam kako je to biti netko drugi. (smijeh) Trudim se raditi ono što volim i živim najbolje što znam. Koji put mi i uspije!

Često naglašavate da je ono što ljudi vide na Instagramu sasvim drugačije od onoga što je stvarno. Koliko su prema vašem iskustvu ljudi u zabludi i misle da su vaš život samo osmijesi, skakanje po lokvicama, stageu i puse sa suprugom? I koliko je to zapravo loše? Ili dobro?

Ljudi moraju biti svjesni toga da su društvene mreže frizirani prikazi života. Mi veliki, koji se već godinama služimo društvenim mrežama, dobro to znamo, ali brinu me klinci koji ni ne znaju za svijet bez filtara i Photoshopa. Mene prate uglavnom 30+ ljudi, pa im ne trebam puno objašnjavati, znaju oni da ne možeš skakati po lokvicama ako nisi Peppa Pig. Jako se trudim postavljati što realnije situacije, ali ne mogu baš snimati svađu s mužem ili Rijeve tantrume. Kad je požar, onda se gasi, nitko ne vadi telefone. Stalno ponavljam to u postovima i nadam se da je svima jasno. Jako mi je važno da ljudi nemaju nerealna očekivanja od vlastitog života zbog sretnih i šarenih postova na Instagramu.

Svestrani ste, ali što biste rekli da je vaša najveća strast?

Volim život, to je moja najveća strast. Svjesna sam toga koliko kratko traje, koliko malo vremena imamo. Pa hajde da ostavimo malo ljubavi i dobre vibre iza sebe, to je sve što možemo. Kroz muziku, poruke, statuse, čak i luckaste modne kombinacije - trudim se širiti toplinu. U jednom komentaru meni nepoznate djevojke prije nekoliko godina pročitala sam nešto najljepše o sebi, zapamtila sam i to me vodi od tada. Ida - to je cura koja se nikad nije bojala biti sretna.

Priznajte nam, imate li nekad dosadan dan ili vam je stvarno život uvijek 100 na sat i uvijek se nešto zanimljivo događa?

Obožavam dosadne dane! To znači da je dan za odmor, pa ostajem doma i slušam muziku dok se djeca igraju. Pa gdje ćeš veće idile?! Poanta je u tome kako sam sebi 'prevodiš' život. Zabava i veselje su svugdje. Neki dan bio je baš takav, Rio je bio šmrkav pa smo ostali doma. Gledali smo njihove omiljene youtubere, otpakirali smo neke zaostale pakete, napravili su mi kaos u kući kinetičkim pijeskom... ljudima koji me prate na kraju to izgleda kao cijeli film, smiju se, prepoznaju neke svoje situacije, komentiraju poklone koji su nam stigli. Cijeli dan ispadne zabavan, odgovorim na 1000 poruka, a zapravo je - ništa. Dosadan dan u kući s djecom. (smijeh)

Kako se suprug navikao na život u Zagrebu, koji mu je najveći izazov?

Zagreb je puno manje intenzivan od Beograda, manji je, čišći, ušuškaniji. Pravo mjesto za obiteljski život, tek zadnjih godina shvatila sam to i naučila cijeniti. S druge strane puno je tiši, sporiji, uspavaniji. Vani je navikao na gužvu i nervozu Beograda, što mu nedostaje kad dođe ovdje. Ali mislim da je pravi balans za nas život između ta dva grada. Zagrebački mir i red i beogradsko uzbuđenje i zabava. Idealan spoj, sve u odgovarajućim dozama.

Što nam možete najaviti za KSET, kakav repertoar? Goste? Neka druga iznenađenja? Imate li tremu?

Imam velike leptiriće u trbuhu, kao pred prvi dejt. Znaš ono kad si jako sretan, ali ti tijelo malo bridi i frka te. Ali nema što, lijepo se odjeneš, opereš zube i odeš u avanturu. Znam da će to biti čarobna večer, dugo smo je čekali. Baš se dajem na pozornici, skačem u publiku, plešem s njima, izvodim ih na stage. Bit će diiivnooo. Pjevat ćemo uglas sve nove pjesme koje ste zavoljeli - 'Dodir', 'Minuta', 'Kvar', 'Sad'... Ali i stare Lolline hitove - 'Volim te', 'Sutra', 'Bivša cura'.

Kakvi su vam glazbeni planovi, ali i oni na drugim područjima, privatni? Ostajete li u Zagrebu?

Ovdje smo. Gradimo svoj mali svijet, a ima još puno peripetija, prepreka i nivoa igrice. Ali veselimo se svemu što dolazi. Volim Zagreb, on nam je baza, ovdje su mi poslovi, a i mladunci su se savršeno uklopili. A Beograd je naš drugi dom u koji odlazimo za sve praznike, ondje su nam drugi dio obitelji i prijatelji. Lagano pripremam album za proljeće, planiram festivale i putovanja. Što bi moj muž hipohondar rekao - sve je super, samo da je zdravlja. Smijem mu se, ali stvarno, samo je to bitno, sve ostalo već je u nama.