Svoju scensku karijeru počela je kao pjevačica Stampeda, no ako netko misli da taj bend više ne postoji, to nije točno jer rade cijelo vrijeme. Ivanka Mazurkijević posljednjih desetak godina radi u kazalištu te stvara kazališnu i filmsku glazbu. Kroz godine 'Dizalice', 'Čarobne ploče' te suradnjom na desecima dječjih predstava poput 'Crtančice', 'Bemba i mina', 'Ježeve kućice', 'Krave Ružice', 'Kamenja', 'Knjige o džungli', 'Alise' i brojnih drugih, okružuje se najmlađima i uživa u njihovom društvu stvarajući, glumeći, autorski, glazbeno i voditeljski.

S Damirom Martinovićem Mrletom čini jedan od najkreativnijih parova na našoj sceni, a među ostalim snimili su dječji album imena 'Kišni razdraganci'. Uz veselu glazbenu priču, napravili su vizualno ostvarenje – istoimenu slikovnicu koja je nastajala u istoj priči o Kišnim razdragancima autorice Lane Letović Perčin.

Nakon više godina rada u kazalištu i dječjih predstava došli su na red slikovnica i CD s dječjim pjesmama. Tko je pisao tekstove pjesama i što vam je bila inspiracija?

Tekstove sam pisala ja. No imala sam pomagačicu - našu kćer Evu koja je prije nekoliko godina već napisala priču/slikovnicu o balonu. Odnosno opisala je fascinaciju balonom kao takvim. Nije igračka? Što je? Meni se to toliko svidjelo da smo Mrle i ja, uz pomoć dragih djevojčica iz riječkog zbora Kap, uglazbili tu pjesmu te još devet njih. Izmislila je i gospodina 'Čiču Miču' koji dolazi u svaku priču i donosi (većinom) sretan kraj. Tu sam ja napravila taj i sve ostale tekstove, no inspiraciju sam kompletno ukrala iz njihovih priča, tajni, lijepih igrica, piknika. Uz Evu imamo Rožu i Katu, koje su skupa prije četiri godine otpjevale 'Njama njam', pjesmicu koja je također na CD-u. Njihovi glasovi su se u međuvremenu promijenili, tako da nam je drago da imamo ovaj dokument vremena. 'Njama njam' je emisija koja još uvijek svako jutro ide na Drugom programu HRT-a. Ekipa poput Lede Festini Jensen i Jelene Milošević, s kojima sam radila 'Bemba' i 'Dizalicu', još je puna snage. Nadamo se i daljim izazovima. S Ledom smo radili Mrle i ja ovo ljeto predstavu za Lutkarsko kazalište u Zadru. Ako ste u prilici, pogledajte prekrasnu predstavu 'Bio jednom jedan...'

Kritičari su poručili da slikovnicu i CD treba uvrstiti u kurikul i školsku lektiru. Koliko vam znače takvi komentari?

Puno znače. Naravno, važno je tko kaže. I što. Radimo glazbu dug niz godina, zajedno i odvojeno, no za 'Kišne' smo izdvojili šest mjeseci skladanja, vježbanja sa zborom, a pisala sam pjesme cijelu zimu te gnjavila svoju i tuđu djecu 'bitnosti' pjesama. Gledali smo miču li nogicama te rastežu li im se lica u osmijeh. Sve je važno, no ovaj put nam je bilo čak i važnije - jer ovo su djeca. Stašniiii kritičari. Okrenu se na peti ako ne valja. Nema sažaljive poluglume. Na divnim kritikama smo zahvalni. Bilo je u mojoj karijeri svakakvih kritika, no moram priznati da mi samo ovakve gode.

Koja je bila vaša omiljena slikovnica, literatura, dječja pjesmica?

Kako sam odrasla, posvuda imam različite inpute. Njemačka, ljeta u Bosni i Turopolje. Pamtim Heidi, Kušana, Modru lastu, Ćopića, Mažuranićku, sve mi je bilo super. Naravno, danas imamo hrpu literature koju smo kupili za naše cure. Ima prekrasnih slikovnica u kojima sad ponovo uživam. Najšarenija je ona Lane Letović Perčin za 'Kišne razdragance'! Off course.

Kvalitetnog sadržaja za najmlađe je vrlo malo u današnje vrijeme u odnosu na vrijeme u kojem ste vi odrastali. Kako vi kao roditelj gledate na to?

Ne znam. Mi smo svaki dan ili u lijepim parkovima Velike Gorice ili uz riječko i opatijsko more. Imamo Tobogan u Rijeci koji vodi prekrasna Jelena Milić. To bi moglo biti svaki dan te se nadamo da će zaživjeti unutar projekta EPK Dječja kuća. Radim dosta u kazalištu i ima jako dobrih predstava, a u knjižarama hrpa lijepih knjiga. Muziku smo vam sad napravili i to je to. (smijeh) Naravno, društvo je siromašno, posla nema, dosta je ljudi otišlo, sustav je težak. Nije lako baviti se umjetnošću, no ima zemalja kojima ide još gore. S kim da se usporedimo? Ako s Europom, onda smo gadno prošli. Ako se pita izbjeglice, što smo donedavno i mi nosili kao sudbinu, mrvicu bolje.

Kako komentirate to što je hrpa knjiga iz našeg djetinjstva proglašena nepoželjnom u školskoj lektiri?

Ovo naše malo društvo prekrasnog krajolika ne može se nikako osloboditi neke vrste čizme. Sad smo se odlučili vratili u srednji vijek i slušati nesuvisle komentare zastarjelog klera. Bez kompasa, 'retorika Kuma 4'. No sustav tih koji nam pokušavaju prodati srednjovjekovni spis raspada se i mrvi upravo u njihovim rukama jer po naslovnicama svih novina i portala vrti se isključivo njihova ignorantska neukost. Ipak, ne treba kriviti njih. Treba kriviti nas, mlake intelektualce, razjedinjeni i korumpirani sindikat, HAZU, gomile beskičmenjaka. Zato kad jave dobre vijesti, poput toga da se dobro prodaje CD, u meni se rodi nova nada da ipak nije tako strašno kao što rekoh ranije.

Savršeno baratate njemačkim i engleskim, čak i talijanski govorite. Preveli ste knjigu o Metallici. Koliko vam je dugo trebalo za to?

A možda nije savršeno. No bez imalo straha prepustim se svojim prijateljicama poput Vlatke Lamot Lajsić, koja lektorira tekstove, pa se prepustim ekipi iz Bookmarka, koji također isprave sve što nisam znala o Metallici, a prepustim se i Evi i Roži u učenju talijanskog jer ga one govore bolje. Bitno je slušati i stalno učiti. Engleski i njemački sam puno slušala. Imamo sreće da, za razliku od nekih zemalja, ne sinkroniziramo filmove pa smo odlični u tim jezicima. To je dobro za dvije zadnje gospodarske grane koje imamo. Turizam i egzilizam. (smijeh)

Jeste li otprije poznavali njihov opus i je li vam sad bend bliži?

Poznam i volim. No sad sam puna informacija koje nisam znala. Fora im je abeceda i prepoznali su bitnost druženja s djecom da bi ovaj svijet možda skrenuo u smjeru koji mi predlažemo. A to su čistoća, entuzijazam...

Što ste zadnje pročitali od knjiga? Kupujete li ih ili posuđujete?

Imam sreće. Draga prijateljica Tatjana Gromača, koja nam je napisala kratki osvrt 'Sailora', albuma Mr.Lee&IvaneSky, a koji je također nedavno izašao, donosi mi mnoge relevantne naslove. Pristrano molim da čitate sve njene knjige, no super je i njezin suprug Radenko Valander. Uvijek čitam nekoliko knjiga, a zadnje Susan Sontag, 'R.U.R.' Karela Čapeka, 'Enciklopediju mrtvih' Danila Kiša, pjesme 'Glazbene vjetrenjače' Borne Šercara.

Bili ste s Knjazom u Finskoj, kasnije u Parizu. Često putujete. Čemu vas uče putovanja?

Uvijek me resetiraju. Malo možeš naučiti o nekom narodu i zemlji u tih nekoliko dana, no uvijek možeš puno o sebi i svom svijetu. Potrebno se maknuti da bismo znali gdje ustvari stojimo. Zato putujem. U posljednje vrijeme putujem tamo kamo nikad nisam bila jer to strašno usporava vrijeme. Kao da su čula izoštrenija zbog nepoznatog i na neki način dan traje stotinu godina. No Knjaz mi je vrhunski tip kojem ne znam reći ne. Uvalio me tamo, dragog Skoku još više, u takve probleme. No vidjet ćete i sami. Strašno.

Još uvijek živite na relaciji Rijeka - Velika Gorica?

Da, bez obzira što je Eva krenula u školu, bitna mi je Gorica, to jest Zagreb zbog posla. I puno prijatelja.

Na kojim glazbenim i drugim umjetničkim projektima trenutno radite, što novog spremate?

Radimo glazbu za komediju 'Po tamburi' Stanislava Tomića. U njoj sam čak s Mrletom imala cameo ulogicu te sam i doslovno dobila po tamburi. Promoviramo 'Kišne razdragance', upravo ih nudimo kao interaktivni tulum/koncert na kojem sviramo i zabavljamo djecu pa tko želi, neka nam se javi. Ujedno sviramo i promoviramo 'Sailora' benda Mr.Lee&IvaneSky. Zovite nas i za to. Radimo neka nova iznenađenja za djecu i odrasle, no da se ne ureknem. Stampedo također dolazi na red.

Uspijevate li elegantno rješavati roditeljstvo s obzirom na obaveze?

Ne znam baš da se uz mene može vezati riječ 'elegantno', no postala sam roditelj u odličnom trenutku za svoj slučaj. S djecom, svojom i tuđom, imam više zajedničkog nego s mojom generacijom. Neki dan bila sam na koncertu Chemicalsa i samo slušala o nekim godinama. Ajme. Život je prekratak da bih se bavila time. Starimo. To je privilegija.