'Mi smo prigrlili taj život i uživali smo na tom putu. I taj put je i mene i Janicu formirao kao ljude', na početku je rekao Ivica Kostelić. I njemu, a još više ocu Anti Kosteliću, jako teško pada kada su ga optuživali da je tiranin ili psihopat koji tjera svoju djecu da treniraju po neljudskim uvjetima.

Ivica kaže kako je imao privilegirano djetinjstvo. 'Uživao sam radeći ono što me veselilo i za razliku od svojih vršnjaka u to doba sam puno putovao, puno sam naučio o samom sbi. Na neki način sportaš kad je mlad ili dijete već ima ozbiljan program. Putujete mnogo mate vrhunski opremu i imate izgrađen odnos prema sportu. Skijanje je specifičan sport u koji relativno mlad moraš krenuti. To nosi i teže strane. Dijete se teže koncentira. Ponekad bi radije igrao nogomet nego išao na utrku. Međutim bio sam sretna što mogu raditi neke stvari koje moji vršnjaci ne mogu', kaže Ivica.

Iako su bili po 200 dana na snijegu, uspjeli su završiti i osnovnu i srednju školu. 'Majka je skupljala gradivo i držala kontakt s profesorima u školi', otkrio je. Janica i on učili su u kombijima, skijalištima. Naš ponajbolji sportaš je nakon toga diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu, a sada je na magisteriju.

'Drago mi je da e mogu posvetiti drugim interesima koji nisu vezani za skijanje. To su također izazovi', poručio je.

Prisjećajući se teškog razdoblja kada su mu puknuli križni ligamenti kazao je da je nakon tri operacije mislio da više nikad neće biti isti. To mu je bilo najteže razdoblje u životu.

'U jednom trenutku vi ste Supermen, a u drugom ste slomljeni. Ležite u krevetu i pišate kroz cjevčicu. To je ogromna razlika koja se dogodi trenutno. Kad ste sportaš živite sa svojim tijelom, pazite na njega i činite da glavni vaš alat tijelo i um surađuju i djeluju na najboljoj razini koju možete zamisliti. Iz toga možete izići ili jači ili slabiji, isti sigurno nećete. To je testiranje volje i vjere u svoje ciljeve. Motivaciju sam našao gledajući obične ljude u bolnici koji su bili u puno težem stanju, a lavovski se bore za svoj život', rekao je Ivica.

Deset mjeseci nakon operacije Ivica je pobijedio u Aspenu u Svjetskom kupu. Kazao je kako je to razdoblje njegove najveće posvećenosti treningu koju više nikad ni prije ni poslije nije uspio doseći. Nije mogao vjerovati da toliko ljubavi i energije koje je dao skijanju neće proizvesti rezultat koji je želio i znao da zaslužuje. Govoreći o svojoj potrebi da bude u netaknutoj prirodi i da iskušava svoje granice, Ivica se prisjetio 18-dnevne ekspedicije po Grenlandu.

'Ekspedicija je ispala poprilično ekstremna iako nije bila tako planirana. Njegov prijatelj je zbog smrzotina ostao bez dijela prsta. Volim izazivati samog sebe odnosno izvući najbolje od sebe i prolaziti te granice u kojima čovjek ispunjava svoj potencijal. Oduvijek mislim da čovjek može više od onog što svakodnevno daje', kazao je među ostalim Ivica Kostelić.