'Moglo se još svašta osvojiti, ali ja sam zadovoljan svim što sam postigao. Nikada nisam osvojio zlatnu olimpijsku medalju, nikada nisam pobijedio u spustu, veleslalomu, tu sam bio drugi. Ali, jako sam zadovoljan svim što sam osvojio i ne mogu reći da imam osjećaj da mi te medalje nedostaju', rekao je naš najpoznatiji i najtrofejniji skijaš za Azru.

Ivica Kostelić pričao je i o trenerskim metodama svog oca koje se prepričavaju, a razbio je i mit o tome da je Ante Kostelić 'hladna osoba kojoj je najbitniji rezultat'.

'On je mekan čovjek. Veliki emotivac, premda je jako ozbiljan u gotovo svakoj stvari koju radi, posebno u treninzima, vjerovatno je ta ozbiljnost ostavila dojam hladnoće, ali vjerujte mi da nije', poručio je.

Sa sjetom je ponovo pričao o počecima svoje karijere, u kojoj nije bilo novca, ali je bilo volje da se trenira, premda su se noći nerijetko morale provesti u hladnim okolnim šumama i automobilima.

'Sigurno da je bilo zanimljivih situacija, pomagali su nam ljudi koje uopće ne poznajemo. Jednom je jedan čovjek uhvatio mene i tatu kako spavamo na parkingu u kombiju ispred hotela. Pitao nas je šta mi tu radimo, a mi smo rekli da nemamo novca i da spavamo ispred hotela. Ispostavilo se da je taj čovjek vlasnik jednog velikog lanaca hotela i dopustio nam je da spavamo u hotelu, jer je rekao da neće dozvoliti da ljudi pored njegovog hotela spavaju u kombiju. Bilo je mnogo dogodovština koje nisu za priču, posebno za medije, jer bi ljudi sigurno rekli da pretjerujemo i lažemo', kaže Ivica.

Uvijek je, ističe, želio veliku obitelj.

'Mislim da su djeca najveće bogatstvo koje imamo i najvrjednije što ostaje iza nas. Uvijek sam želio imati mnogo djece i to mi se ostvarilo', pohvalio se. Ljubav prema sportu bila presudna za vezu sa suprugom Elin.

'Prvi put smo se i sreli na skijalištu Hintertux u Austriji. Vjenčali smo se 2014., te smo uvijek priželjkivali veliku obitelj. Divna je kao supruga, iako su Hrvatska i Island mnogo različiti. Nisam bio toliko često kući da bih je naučio hrvatski, išla je u školu i s mojom mamom je isključivo pričala hrvatski jezik i odlično ga je naučila. Ja sam, ipak, daleko od toga da savršeno govorim islandski jezik, premda ga sve bolje razumijem, jer supruga s djecom razgovara na islandskom i stalno ga slušam', otkrio je.

Kako su on i sestra Janica vrlo povezani, ispričao je kako je biti ujak.

'To je nešto posebno, ujak je djetetu vrlo bliska osoba. Posebno jer smo Janica i ja vrlo bliski kao brat i sestra. Vrlo mi je drago što je postala majka, posebno jer je njen sin vršnjak moje djece. Veseli me što će odrastati zajedno i posebno mi je drago što sam se našao u toj ulozi', ponosan je Ivica. Dodaje kako je najveći blagoslov kad cijela obitelj sjedne za isti stol.

'Sloga je zaista u zajedništvu i povezanosti, te održavanju porodičnih veza', poručio je.