Pjevač Jacques Huodek na svoju je stranicu Facebooka stavio dirljivu objavu svog omiljenog sjećanja na Olivera Dragojevića
Prenosimo lijepu objavu Jacquesa Houdeka u cijelosti:
'Bože, kakav je to prekrasan rođendan bio! 14. travnja 2015. godine, u velikoj dvorani V. Lisinskog, sa svima vama, najdraži moji, i s Oliverom koji je stigao kao iznenađenje... Izveli smo 'Tko sam ja da ti sudim?' i 'Galeb i ja'. NEOPISIVO. NEZABORAVNO.
Bogu hvala da imam ovu prekrasnu uspomenu za cijeli život! Ovo je jedini put da smo pjevali skupa. Kad se samo sjetim, čitavih mjesec dana sam skupljao hrabrosti da ga pozovem. Realno, nije bilo osnove za strah, znali smo se, on je doista uvijek bio pristupačan, srdačan, no ipak... Kad imaš takvo strahopoštovanje prema legendi, naprosto je teško racionalno razmišljati...
I onda, kad je već bilo 'pet do 12' konačno sam okrenuo njegov broj, a Oli se javio s broda. Odmah sam se ispričao, rekao da nije hitno, možemo se čuti i kad pristane... Kaže on - mali, ne p...., kaži - kako si, šta triba? I tu ja krenem redom, od Poncija Pilata - te da imam koncert, te mi je rođendan, a eto najveća mi je želja da mi on dođe... Govori Oli, kratko i jasno - kad je koncert? Dolazim. Šta ćemo pivat? ‘Oćemo li jednu moju, jednu tvoju? Da jednu moju - odgovaram ja... (pitam se jesam li dostojan?)... Kaže Oli - imaš ti lipih pisama...
vezane vijesti
Sve u svemu, za čas smo sve dogovorili. Bez ikakve filozofije. I tako je uvijek s najvećima!
Stigao je na probu, nenametljivo, tiho... A, eto, našao mene u elementu, 'do grla' u tonskoj probi i brušenju posljednjih sitnica. Trenutno me smirio, sjeo uz klavir i probali smo.
Osobitu je pažnju obratio na dvoglas koji sam pripremio, a njegov širom razvučeni osmijeh bio je jasan znak da sam položio. Nema gore stvari za glazbenika od krivo postavljenog dvoglasja, krivo postavljene harmonizacije, osobito za čovjeka koji tako dobro poznaje klavijaturu, harmoniju... Bio je to trenutak prave glazbene suradnje i nadopune, a kad su nam se glasovi spojili, treperio sam. Nadam se samo da sam mu u tom pozitivnom ludilu pred sam koncert posvetio dovoljno pažnje i emocije...
Čekajući svoj red, cijelu večer je u garderobi uz klavir neumorno zabavljao moje Vojsiće, njih deset, koji su također bili gosti na koncertu. Pjevali su s njim, pjevali su njemu, ispunjavao im je želje... Svi oni imaju nezaboravnu uspomenu na tako bliskog i neposrednog, velikog Olivera... pa zar to nije sve što mladi pjevač može sanjati?
Pitao sam ga kasnije ima li neki savjet za mene. 'Ti sada ništa ne trebaš brinut'. Samo snimaj lipe pisme i nema brige za tebe. Samo guštaj.' Hoću, Oli. Hvala Ti na svemu', napisao je Jacques Houdek na svojoj stranici Facebooka.
