Prema svemu sudeći, na temelju ugovora kojeg je 44-godišnja princeza Charlene sklopila sa 20 godina starijim princom Albertom, ona će na godišnjoj razini dobijati 12 milijuna eura, a dobila je i ono što je najviše željela - priliku da ne mora živjeti s njim u palači. Zauzvrat, ona će se pojavljivati na svim za monegaški dvor važnim događanjima, kako bi se, barem prividno, stekao dojam bračne sreće.

Nije trebalo dugo da krenu nagađanja što je dovelo do takvog psihičkog stanja najnesretnije princeze svijeta, a prst je ubrzo uperen prema njezinoj šogorici, Albertovoj sestri, princezi Caroline, koja je oduvijek smatrala da je ona trebala biti vladar. Zbog toga je dodatno zagorčavala Charlene život u Monacu, te se ona u toj kneževini nikada nije osjećala dobrodošlom.

Kako piše francuski 'Voici', Charlene više ne želi imati nikakve kontakte sa svojom šogoricom, koja se ufurala u ulogu šefice kneževske obitelji, a koja se već počela ponašati i prema njezinim sedmogodišnjim blizancima više kao majka nego kao teta.

Inače, otkako je 1982. preminula njihova majka, monegaška princeza Grace, Caroline se zapravo postavljala kao glava obitelji, a ponudila se čak da sa svojim tadašnjim suprugom, danas pokojnim Stefanom Casiraghijem, postane 'zamjenski kraljevski par', budući da je u to doba njezin brat, princ Albert partijao po svijetu i izigravao playboyja. No, Casiraghi je izgubio život 1990. u pomorskoj nesreći i ostavio nju kao udovicu.

Caroline je i dalje čvrsto stajala iza Alberta, ispravljajući sve njegove pogreške i radeći na imidžu monegaške kneževine, čekajući svoje mjesto u naslijeđu trona, gdje je bila odmah iza njega. No, kada je princeza Charlene 2014. rodila blizance - princa Jacquesa, koji je postao izravni Albertov nasljednik, i princezu Gabriellu, mjesto princeze Caroline dodatno se pomaklo, zbog čega ona nije krila nezadovoljstvo.

Ugovor koji je Charlene potpisala s Albertom navodno sadrži i klauzulu u kojoj se navodi da ukoliko Albert umre prije negoli njihov sin postane punoljetan, upravo će Caroline postati privremena vladarica Monaca, dok bi Charlene trebala na svojim leđima iznijeti tek pojedine sastanke.