Elizabeth Alexandra Mary Windsor rođena je 21. travnja 1926. kao prvo dijete vojvode od Yorka, princa Alberta i vojvotkinje od Yorka, Elizabeth Bowes-Lyon, tijekom vladavine djeda po očevoj strani, kralja Georgea V. Njezina majka, najmlađa kći škotskog aristokrata Claudea Bowesa-Lyona, rodila ju je carskim rezom u kući svoga oca u Londonu, a krštena je 29. svibnja u privatnoj kapelici Buckinghamske palače, koja je danas srušena.

Sakrament krštenja dao joj je nadbiskup od Yorka, Cosmo Gordon Lang, i tada je dobila ime Elizabeth Alexandra Mary. Prvo ime bila je posveta njezinoj majci, drugo po očevoj baki Alexandri, koja je preminula šest mjeseci ranije, dok je treće dobila po očevoj majci Mary. No, od samog rođenja zvali su je kratko i jasno - Lilibet - ime koje je jedino sama znala izgovoriti u najranijoj dobi, a koji je godinama kasnije prisvojio i njezin suprug, princ Philip.

Zanimljivost vezana uz njezino rođenje je i ta da je, otkako je proglašena kraljicom, svoj rođendan slavila na sasvim drugi datum koji je povezan sa ceremonijom Trooping the Colour. Riječ je o svojedobno vojnoj vježbi, koja je, najvjerojatnije, započela još za vladavine Charlesa II. U to doba vojnici su morali znati boje svojih regimenti, kako bi ih tijekom borbi čim lakše pronašli. 1748. godine odlučeno je da upravo taj dan bude ujedno i rođendan službenog vladara. Ta deklaracija zapravo je značila da će svaki kralj ili kraljica, počevši od kralja Georgea II, slaviti na dan kada zapravo i nisu rođeni. Tijekom 19. stoljeća to se obilježavalo krajem svibnja, dok je u moderno doba prebačeno na subotu u lipnju.

U trenutku svog rođenja, Elizabeth od Yorka bila je tek treća u nasljeđu trona, odmah nakon strica Edwarda i oca Alberta, zbog čega nikome nije bilo ni na kraj pameti da će jednoga dana, i to u skorašnjoj budućnosti, zasjesti na tron i njime vladati toliko dugo da će postati najdugovječniji vladar. Naime, njezin stric Edward trebao je naslijediti oca i postati kralj, nakon čega je i sam trebao zasnovati obitelj i imati potomke koji će ga naslijediti. No, ljubav mu je pomrsila planove. Iako je proglašen kraljem 20. siječnja 1936., odmah nakon smrti kralja Georgea V, abdicirao je ni nepunu godinu kasnije - 11. prosinca 1936. i to zbog razvedene Amerikanke Wallis Simpson, koju obitelj nije željela u svojim redovima.

Budući da mu je kao kralju bilo zabranjeno je oženiti, odlučio se zbog ljubavi odreći krune, pa je na tron zasjeo njegov mlađi brat i uzeo kraljevsko ime George VI. Samim time pomakla se i crta za nasljeđe, a budući da on nije imao sinove, već dvije kćeri, Elizabetu i Margaret, upravo je ona bila zapisana kao iduća na tronu.

Elizabeta i njezina sestra, princeza Margaret, školovane su kod kuće i to pod nadzorom njihove majke, ali i guvernante Marion Crawford. Učile su o povijesti, književnosti i glazbi, ali i strane jezike. Upravo taj period njezina života postao je glavna okosnica knjige ‘The Little Princesses’ koju je 1950. objavila njihova guvernanta, a koja je otkrila Elizabetinu ljubav prema konjima i psima, ali i nevjerojatnu odgovornost koju je imala od najranije dobi.

Za samu ulogu kraljice pripremala se od svoje desete godine. Iako zbog svega toga nije bila sretna, prihvatila je svoju sudbinu i počela se pripremati za ulogu koju će od trenutka kada zasjedne na tron igrati cijeli život - do svoje smrti.

Kada je izbio Drugi svjetski rat, Elizabeta je imala tek 13 godina, pa su ona i njezina sestra na brzinu evakuirane iz Londona. Iako je plan bio da ih se prebaci u Kanadu, na inzistiranje njihove majke to se ipak nije dogodilo. A upravo ta njezina trinaesta godina života bila je sudbonosna i na ljubavnom planu, budući da je upravo tada upoznala princa Philipa, za kojeg se udala 20. studenog 1947. A prije udaje i braka, 1940. godine, priključila se vojsci gdje je radila kao vozač, ali i mehaničar. Do danas je ostala jedina žena iz kraljevske obitelji koja je prošla vojnu obuku.

Nakon prvog susreta sa pet godina starijim Philipom, s kojim je bila u rodu i to u trećem koljenu, počeli su se dopisivati, a na Božić 1943. on joj je i prvi puta bio pratnja na obiteljskoj proslavi u dvorcu Windsor. Ipak, njezina obitelj, točnije majka i baka, nikako nisu željele da se ona uda za Philipa, ponajviše jer je bio pravoslavac, a smetalo ih je i što su njegove sestre bile udane za naciste.

Tijekom godina prijateljstvo Philipa i Elizabeth preraslo je u ljubav, no tek je 1947. godine on dobio kraljevo dopuštenje da zaprosi njegovu kćer. Prosidba se odigrala u Škotskoj, prstenom koji je sam dizajnirao, a te iste godine Philip Mountbatten postao je i službeni stanovnik Velike Britanije.

Elizabeta je naravno pristala na prosidbu, a večer uoči njihovog vjenčanja Philip je dobio nekoliko kraljevskih titula, među ostalima i onu vojvode od Edinburgha, kojom se koristio sve do svoje smrti. Ženidbom se odrekao prava na prijestolje u Grčkoj i Danskoj, prešao na anglikansku vjeru, a svadbena ceremonija održana je u Westminsterskoj opatiji. Za svoje vjenčanje, budući da je bilo ratno vrijeme, Elizabeta je morala materijal za vjenčanicu kupiti pomoću kupona koji su se dijelili za obroke.

Svoje prvo dijete, sina Charlesa, dobili su 1948. godine, a dvije godine kasnije i kćer Anne.

Takozvani 'normalni' život imali su tek tijekom kratkog boravka na Malti, gdje je Philip bio stacioniran s mornaricom, no sve se promijenilo smrću kralja Georgea VI, 6. veljače 1952. godine, kada je princeza Elizabeta doslovce preko noći postala kraljica.

Vijest o kraljevoj smrti zatekla ih je tijekom kraljevske turneje u Keniji, zbog čega su istog trena spakirali kofere i vratili se kući.

Philipova karijera u mornarici naglo je završila, budući da se morao prilagoditi novoj ulozi i svemu što ona nosi. Svemu se morala prilagoditi i sama Elizabeta, koja je nakon tri mjeseca žalovanja i selidbe iz kuće Clarence u Buckinghamsku palaču, započela sa ispunjavanjem svih svojih dužnosti. U prvoj dekadi svoje vladavine stvorila je bliski odnos s premijerom Winstonom Churchillom, prvim od 15 premijera s kojima je surađivala tijekom svoje vladavine, a na kritike javnosti pokušala je odgovoriti svojim potezima, među ostalim modernizacijom monarhije, u što je spadala i božićna čestitka iz njezinog doma, koja je prvi puta emitirana 1957. i nakon toga postala tradicijom.

Nakon punih deset godina, 1960. dobili su sina Andrewa, a četiri godine kasnije i Edwarda. Tijekom 74 godine braka, koliko su proveli zajedno do Philipove smrti u travnju 2021. godine, postojala su mnoga govorkanja o njegovoj nevjeri i aferama, ali i njegovom bijesu jer njihova djeca nisu mogla naslijediti njegovo prezime. Bračne trzavice dodatno su se pojačavale i zbog toga što je on cijeli život morao provesti u sjeni svoje supruge, što mu nije bilo niti najmanje drago.

Prve javne krize u naizgled skladnom obiteljskom životu cijele kraljevske obitelji dogodile su se 90-ih, kada je supruga njihova sina Andrewa, Sarah Ferguson, uhvaćena u preljubu, a potom je uslijedio i razvod princa Charlesa i Diane. Sve su to s godinama uspjeli izgladiti, a kraljica je dobro znala kako će ugoditi svom suprugu i nadomjestiti mu to što se zbog nje morao odreći vlastite karijere - u javnosti je sve bilo posloženo tako da je sama kraljica glavna, no u njihovu privatnu životu on je glava obitelji, nikada nije mario što će drugi reći te se unatoč mnogobrojnim gafovima nikada nije suzdržavao reći što misli.

U svom govoru, povodom godišnjice braka 1997. godine, održao je zdravicu, a tada je svojoj kraljici poručio: 'Mislim da je glavna lekcija koju smo naučili da je tolerancija jedan od bitnih sastojaka svakog sretnog braka... Možete mi vjerovati na riječ, kraljica ima tolerancije u izobilju.'

A ništa ljepše riječi nije štedjela ni kraljica 2002. godine, kada je izjavila:

'Ovom prilikom želim spomenuti da snagu, koja me vodi, vučem iz vlastite obitelji, a vojvoda od Edinburgha pri tome je imao neprocjenjiv doprinos u mom životu, tijekom svih ovih posljednjih pedeset godina.’

Njihova ljubavna priča završila je 9. travnja 2021. godine, u dvorcu Windsoru, gdje je Philip zauvijek sklopio oči, ostavivši kraljicu da dalje ide sama. Upravo se u dvorcu Philip posljednjih dana oporavljao, nakon što je puna četiri tjedna proveo po londonskim bolnicama, gdje mu je čak izvedena i operacija na srcu. Nažalost, njegov organizam bio je preslab za daljnju borbu.

Kraljica je bez ljubavi svog života uspjela živjeti tek nešto više od godine dana. Sada će napokon ponovno biti zajedno na nekom možda boljem i ljepšem mjestu, daleko od svih obaveza, protokola i procedura koje je sa sobom nosila kraljevska kruna.