Vidim, RTL-ovci su dobro naučili lekciju od prošle godine. Kada nastupi ljetna programska suša na domaćoj TV sceni pa počne sto devedeseta repriza 'Kapelskih Gruntovčana' ili već tako nekog nostalgičnog overdosea, oni lijepo u svoj program puknu novu sapunicu neočekivanog mjesta proizvodnje i – bum! Uspjeh zajamčen.

Prošloga su ljeta za medijski sapuničarski bum egzotičnog predznaka bili odgovorni Šeherezada i On(an)ur, a ove je godine glavni igrač ni manje ni više nego – KAMEN! Da, dobro ste pročitali. Kamen. To je, naime, ime glavnoga lika u bugarskoj seriji 'Staklen dom' koja se odnedavno prikazuje na RTL-u i tko zna, možda je sasvim uobičajeno ime u Bugarskoj. No iako se ne kužim u njihovu lokalnu etnologiju dublje od one male s 'Bugarskog idola' koja je mislila da se pjesma Mariah Carey zove Ken Lee, taj mi Kamen(ko) zvuči kao još jedan tipični telenovelaško-sapuničarski trik, u kojem se zanimljivost likova u nedostatku vremena i prostora za scenarističke vratolomije – postiže nadijevanjem neobičnih imena. Pa zato na kraju dobivamo dijaloge u kojima jedan lik drugome govori: 'O, Cirkonija, moraš se otresti misli o Jose Pedro Del Sarma Sangria Vegeta Los Lobosu! On te ne voli, već godinama je u braku s Valpurgom, a potajno je zaljubljen u Placentu.' Znate već o čemu pričam. Imena zbog kojih bi vam u svakoj poštenoj zemlji Centar za socijalni rad na licu mjesta oduzeo tek imenovano dijete. I odvalio vam šamar, čisto da zapamtite za ubuduće.

No da se izvučem iz digresije – ove su godine u sapuničarskoj egzotici na tapetu Bugari umjesto Turaka. RTL nam je, naime, servirao taj 'Staklen dom', koji na sva usta hvali zbog skupe i nabrijane produkcije, glumačkih imena iz sofijskog ekvivalenta HNK-u i inih trica i kučina, među kojima je najsmješnija ta što se sve to naziva 'obiteljskom dramskom serijom', premda je svakome tko je pogledao makar i deset sekundi te vrhunske produkcije jasno da se nalazimo duboko u teritoriju Cirkonije, Placente, Onura, Šeherezade, Marisol, Eden i Cruza. Čista sapunjara. Odmetnuti se sin vraća iz pečalbe u Amerikama, a kada svojim povratkom iznenadi oca na rođendanskoj proslavi, ovoga taman ubiju zli (a kakvi bi bili?) politički zlikovci. Sinka nesretnog osumnjiče za ubojstvo pa slijedom takvih događaja nastane krah, lom, šok i tragedija, a naš junak učini - što? Spetlja se s prvom ljepojkom s previše maskare koja mu se nađe pred prsima junačkim. Jer to i inače uvijek rade ljudi optuženi za ubojstvo, ne? I tako to obično bude u kvalitetnim dramama. Vjerojatno bi i Scorsese to tako to isfurao u 'Carstvu poroka' na HBO-u. Garant.

Prisutni su, naravno, i drugi momenti po kojima svaki gledatelj čiji IQ nadmašuje cijenu poriluka na tržnici – odmah prepozna sapunjaru/telenovelu. Kamen (u američkoj bi se varijanti sto posto zvao Stoun) je sav neki naočit, ali na onaj pomalo grub, ali i pomalo ranjen način zbog kojeg šiparice vrište u prvim redovima na koncertima, a ni mlađim penzionerkama nije lako. Čak malo baca na dr. Housea ilitiga Hugha Laurieja, ali nije niti toliko pametan niti toliko bezobrazan (a bogami ni toliko star). Obitelj o kojoj se govori je, naravno, bogata jer tako to uvijek ide u ozbiljnim dramskim serijama koje se, kako to najavljuje RTL-ov promotivni materijal, bave aktualnim problemima iz društva. Jer svi znamo da je u svakom društvu svima najbitnije i najaktualnije kako žive bogataši pa se i jedna ozbiljna obiteljska dramska serija mora pozabaviti tim gorućim problemom. Iz klišeja ih, priznajem, malo iskupljuje to što je riječ o tranzicijskim bogatašima tajkunskog tipa, što jest tema koja bi mogla biti društveno relevantna, pogotovo kada se u cijelu igru ubace političke spletke, što 'Staklen dom' bez sumnje ima u scenariju, ali ruku na srce, sve je to debelo razvodnjeno uobičajenim sapuničarskim intrigama s nevjerama, preljubima, zabranjenim ljubavima i obiteljskim disfunkcijama u light varijanti. Ne izostaju ni djevojke manekenskog izgleda, modni editorijali u kostimografiji i sve ostale površne idiotarije kojima se prava obiteljska dramska saga ne bi tako banalno i očito bavila pa cijela priča o ozbiljnoj seriji već na prvih par minuta gledanja pada u vodu. Drugim riječima - što god vam RTL-ovi promotivni materijali govorili - gledate sapunicu. Skupa je, lijepo je producirana, u njoj glume ugledni glumci 'ozbiljnog' kredibiliteta i životopisa, a simpatično je i to što govore jezikom za koji vam se na trenutke čini da ga razumijete. Ili da ste ga barem čuli u nekoj pjesmi Toše Proeskog. No po svemu ostalome, to je potpuno ista stvar kao i 'Vila Marija'.

Nemam ništa (efikasno) protiv sapunica i telenovela. Nisam obožavatelj niti pasionirani gledatelj, ali mislim da je ipak bolje da ljudi gledaju to nego reality serije jer

se u slučaju telenovela ipak bave nekakvim ljudskim dramama, zapletima i raspletima, ma koliko banalni bili, što je uvijek bolja i za mozgovni aparat inspirativnija aktivnost od pukog voajerskog promatranja nečijeg postojanja u zatvorenom prostoru. No sklonost domaćih stručnjaka za osmišljavanje TV programa da takve sapunice proglašavaju ozbiljnim i kvalitetnim serijama te da ih emitiraju u udarnim terminima i pretvaraju u fenomene opako mi nagriza ionako tanani živac. Svjetska televizijska dramska produkcija već je godinama na vrhuncu, što znači da internacionalnim eterom skakuće sva sila briljantnih serija koje nam domaće televizije ne pripuštaju ekranima ni za živu glavu ili se pomno brinu da ih emitiraju u doba kada sav pošten svijet spava poradi sutrašnjeg radnog vremena. Već sam ih stoput spominjala poimence, pa neću i ovom prilikom. No uvrštavanje jedne sapunice, ma koliko skupo bila producirana i ma koliko lijepo izgledala, među takve serije opasno degradira ukus publike i podcjenjuje inteligenciju onih među nama koji se više ili manje pokušavamo oduprijeti tome trendu. Da sam sklona teorijama zavjere, rekla bih da nam na taj način pokušavaju smanjiti očekivanja i naviknuti nas na gluplje i za otkup jeftinije sadržaje. No nisam sklona teorijama zavjere pa ću samo zaključiti da domaće televizije – u ovom slučaju RTL – veličanjem ovakvih sapunica idu linijom manjeg otpora. Umjesto da se potrude oko doista kvalitetnog sadržaja, misle da nam mogu podvaliti loše imitacije kvalitetnih serija tako što će na ono što emitiraju nalijepiti etiketu s natpisom 'evo dobre serije, evo ludila'! Ne bismo im to trebali dopuštati. A jedini način da to učinimo jest da jednostavno ugasimo televizor kada nam ih prikazuju.