Ako se u domaćim okvirima može govoriti u terminima poput supergrupa, Parni valjak zasigurno spada u tu kategoriju. Bili su pokretač čitavog vala pop i rock grupa, a tijekom 43 godine karijere objavili su niz hitova koji će zlatnim slovima biti upisani u domaću glazbenu povijest. Ni danas, govori nam Hus dok se spremamo za razgovor, ne nedostaje im žara i entuzijazma. Fali mu možda jedino malo više druženja s kolegama glazbenicima, čega je nekad bilo puno više.

Kritika je već nahvalila vaš novi album. Kakva su vaša očekivanja?

Nama su očekivanja u principu isključivo okrenuta prema publici iako ne želim reći da mi nije drago da je kritika dobro prihvatila album. Možda mi je čak draže što su ga neki kolege pohvalile, ali načelno radim pjesme za sebe pa mi je onda užasno bitno kako bend reagira na njih jer je to prvi stupanj. Kad prođu kriterije u bendu, onda opet radimo za sebe da nam to bude gala. Što želimo? Da to ljudi prepoznaju i čuju naše stavove, poruku, emociju, da dožive album.

Vaši su albumi uvijek do perfekcije izbrušeni i glazbeno i produkcijski. Koliko vas opterećuje to da svaki put morate napraviti onaj koji će biti još bolji od prethodnog?

Pretpostavljam da nismo svjesni kolika je ta borba. Naravno da želiš ići korak dalje i potvrditi da ima razloga za to što se baviš time, tako da se sami sa sobom - borimo. Ne postavljamo pred sebe neki teret da trebamo zvučati kao ovi ili oni ili kao neki trend, jer uopće ne pratim trendove. Oni me ne zanimaju niti razmišljam o tome što je moderna produkcija ili nije. Razmišljam o pjesmama, a kad se one dogode, najčešće mi je u glavi kompletan sound - vidim binu i zvuk pjesme u dvorani. Uvijek pokušavamo biti bolji. Na novom albumu imamo neke pjesme koje su toliko sirove da su jedva izmiksane, a imamo i pjesama u koje se ozbiljan trud morao uložiti jer su zahtjevne. Svaka pjesma nudi razna čitanja. Dobar dio njih s vremenom smo mijenjali pa su one puno drukčije u živim izvedbama od onoga kako su snimljene. Doživljavam ih kao živi organizam koji evoluira. Ono što je snimljeno samo je trenutak, onda se to kasnije mijenja ovisno o raspoloženju, ali ono što je na albumu tadašnji je trenutak.

Svaki vaš koncert je drukčiji, iako iza sebe imate bogat repertoar. Koliko često prearanžirate pjesme da ne zvuče isto?

Rotiramo pjesme i svjesno ih mijenjamo. Čini mi se da ne valja kad nešto prijeđe u rutinu, automatizam, jer neka doza uzbuđenja i iznenađenje dobrodošli su i nama i publici. To znači da su u nekim trenucima neke pjesme fenomenalno izvedene, a nekad možda nisu. Ali nije to copy/paste, džuboks. Publika koja dolazi na koncerte zna da će čuti neko obavezno štivo, ali ne znaju kako će koncert izgledati.

Koliko je dugo nastajao novi album jer ste dosad objavili čak sedam singlova s njega? Kako sada, u odnosu na neka prošla vremena, izgleda snimanje albuma?

Nekada je priča bila drukčija. Ušao si u studio, snimio deset pjesama i to je bio album. Međutim ljudi su ih tada kupovali. Danas je to, nažalost, drukčiji način konzumacije glazbe. Išli smo logikom - idemo puštati singlove i onda ćemo u jednom trenutku završiti album. Koncept albuma postoji već dugo, iako su neke pjesme friško nastale. Uglavnom, dvije godine, možda i više, neke pjesme su ležale i čekale svoj trenutak ili bile objavljivane kao singlovi. Jednom je netko od velikih glazbenih igrača rekao: album je dobar onoliko koliko ima singlova. Uglavnom, na novom albumu svaka pjesma ima potencijal singla, a ono što je bitnije - to nije zbirka pjesama nego ima zajedničku priču.

Kako se snalazite s novim tehnologijama i platformama za promociju glazbe ili se ne zamarate time jer znate da se s obzirom na staž ne morate posebno promovirati?

Ne treba olako uzimati stvari. Mi imamo neke kredite, ali svaka pjesma, svaki album i koncert su, kao što sam malo prije rekao - borba. Ništa ne ide samo po sebi. Nama je vjerojatno lakše s obzirom na to da imamo trade mark pa će radiopostaje pustiti u eter pjesmu koja će doći do publike, a ona će proći ili neće. Nekom mladom izvođaču to je puno teže. Tu smo u prednosti, ali nema čistog automatizma. Ako ne ponudimo nešto dobro i ljudi to ne prepoznaju, to ništa ne znači. Velika je stvar, zvučat će možda neskromno, ali je objektivna činjenica, to da ima vrlo malo bendova koji toliko dugo traju, a da u ovom 'poznom trenutku' karijere imaju toliko uspješnih singlova. Pogledajte Stonese, kad su oni napravili autorski singl? Non-stop su na turneji, rasprodani su. Mi ne želimo živjeti od nostalgije i pjesama koje su se dogodile nekada i koje ljudi žele čuti - aktivni smo, stvaramo i želimo da nas se percipira kao bend koji u ovom trenutku ima nešto reći. Imamo mladu publiku koja voli stare pjesme, ali uredno pjevaju nove. Kod stare publike pak neki prate i ovo novo, a neki se drže onog starog. Jer ljudi se u nekim godinama drže vremena u kojima im je bilo ugodno. Ne možemo nekome tko je upoznao suprugu na našem koncertu, dok je Aki pjevao 'Stranicu dnevnika', ponuditi jaču laganicu od te.

Neki vaši vršnjaci kažu da ih umaraju putovanja na koncerte i medijsko eksponiranje. Kakva je situacija s vama? Godine čine svoje, koliko možete izdržati u ovom ritmu?

Moraš odraditi ono što se mora. Kad je o meni riječ, osim sviranja pjesama i snimanja ništa ne bih radio. Idu mi na živce snimanja spotova, fotografiranje... Naravno da je to nužno, ali prioritet su mi dobra pjesma i svirka. Nisu mi mrske ni društvene mreže za koje ste me maloprije pitali. Imamo svoju službenu stranicu na kojoj nas prati preko 400 tisuća ljudi, što je velika stvar, ali, recimo, Aki i ja nemamo svoj profil. To jednostavno nismo mi. Ta komunikacija virtualnog svijeta me ne zanima.

Koliko često imate probe? Jesu li vam uopće potrebne jer konstantno svirate i trebate li vježbati poslije toliko godina?

Stalno imamo probe. Ako se intenzivno svira, onda nema potrebe za tim, ali ako imamo tri dana prazna, nećemo maltretirati tehničare da nam slože opremu pa da odradimo jednu probu. Ali ako imamo slobodnih deset dana, oprema je nakon zadnje svirke obavezno postavljena i imamo probe. To nam je posao. Nije posao glazbenika sadržan u tome što se vidi na bini dva, tri sata, koliko traje naš koncert. Nekad, kad dulje nemamo probe, netko od nas pita: 'Kad ćemo na probu, dosadno nam je.' (smijeh) Sretna je okolnost da smo rano postali dovoljno uspješni da danas živimo od toga. Onog trenutka kad ne moraš raditi ništa drugo da bi plaćao račune, svu energiju i vrijeme možeš usmjeriti na glazbu. To je ključna stvar da rasterećeno i maksimalno možeš biti posvećen poslu.

Nekad je, čini mi se, bilo više druženja s kolegama. Imate li i vi takav dojam?

Neću griješiti dušu pa tvrditi da toga nema, ali to ne vidim. Kod nas, ako gledamo generacijski, toga zaista nema. Nema neke nove Zvečke gdje se glazbenici, umjetnici druže i razmjenjuju iskustva, savjete i energiju. Možda mladi bendovi imaju neko svoje mjesto za koje mi 'matori' ne znamo. Generalno imam dojam da komunikacija unutar branše nije onakva kakva je nekad bila. Nekako su svi zatvoreni u svoje čahure i bore se za egzistenciju. Recimo, Coki iz Jinxa i ja se relativno često sretnemo na Britancu pa popijemo kavu, ali ne mogu reći da ima više glazbenika s kojima komuniciram na taj način. Volio bih to jer mislim da je razmjena iskustva u oba smjera itekako poželjna. Mislim da kao doajen s dosta iskustva imam što ponuditi mladima, ali nisam primijetio da ih to zanima.

Baš sam vas htjela pitati zovu li vas mladi bendovi, glazbenici i pitaju za poneki savjet, da im pomognete oko pjesama, albuma?

Ne. Okej, mogu nagađati o razlozima, možda misle da sam nepristupačan ili vjeruju da nemaju čuti nešto pametno. Ja još uvijek imam običaj preslušati albume domaćih izvođača, vidjeti gdje se kreću. Preslušao sam recimo 'Nuspojave' jer me zanimalo što je to novog Bare napravio, onda uvijek preslušam Hladno pivo, a mislim da imam sve albume Jinxa. Tu je TBF, Dubioza mi je mrak bend. Mene to veseli, volim to poslušati. Nisam siguran kako je s ostalima, prate li oni nekog drugog da bi u krajnjoj liniji sebe smjestili u neki kontekst.

Obično bi prije kad biste objavili album glazbenici rekli - bolje da ove godine ne objavljujemo, Valjak će ionako pokupiti sve Porine. Što su vam uopće značili Porini i nagrade?

Teško mi je o tome govoriti jer ne bih htio da me se krivo shvati. Mislim da je ozbiljno sazrijevanje potrebno da bi čovjek eliminirao sitne ljudske slabosti, ljubomore, zavisti i glasati po savjesti. Moraš poslušati o čemu se radi i donijeti neki zaključak, a ne glasati a priori. Što to znači da je neki veliki bend objavio album? I on može fulati. Recimo, ja nisam sretan sa svim našim albumima.

Kako to mislite?

Kad prođe neko vrijeme, shvatiš da si to mogao i bolje. Novi album je dosta dugo sazrijevao i malo-pomalo izlazio, tako da smo kriterij vremena mogli uzeti u obzir. No da se vratim na Porin, lijepo je to kad dobiješ strukovnu potvrdu, ali definitivno to nije presudno ni na koji način. Niti ti karijera ide bolje jer si dobio Porin niti će ići lošije ako ga ne dobiješ. Kriterij publike je najvažniji.

Kome prvome pustite svoje pjesme prije nego ih pustite ostatku benda?

Puštao sam klincima dok su živjeli s nama. Sada ovisi o tome kako radim. Ako skladam na akustičnoj gitari, onda nekad znam zamoliti suprugu Viki: 'Daj dođi čuti nešto što sam zgodno napravio.' A kad snimam, onda najčešće snimam sam jer imam neki priručni studio. Kad dobijem neku ideju zvuka, groovea, pjesme, onda to pustim bendu. Nađemo se kod mene i to preslušavamo.

Puno vremena provodite skupa. Svađate li se s ostatkom benda?

Kako ne? Pogotovo nakon svirke. Nisu to neke svađe da se posvađamo i ne razgovaramo. To je diskusija koja nekad zna biti u ozbiljnim decibelima, ali to je konstruktivna varijanta, nije nikad neko zlo. Kad završi koncert, nekad u garderobi ludujemo zbog nekih stvari koje smo zeznuli, a nitko živ osim nas to ne zna. (smijeh) Kad smo radili Arenu, što je ozbiljan domet nakon toliko godina, rekao sam da moramo maštati o sljedećoj rasprodanoj Areni ili nečem većem. Ako mislimo da ne možemo, znači da smo se pomirili sa stagnacijom, a to ne želim. Želim entuzijazam, da nađemo u sebi ono što ćemo ponuditi publici da ponovo požele doći na naš koncert. Kad misliš da ne možeš bolje, gotovo je.

Kako je Aki? Čini se kao da se potpuno vratio u formu.

Aki je dobar. Na bini je super, mogu čak reći da se energetski potpuno vratio. Vježba, radi na sebi. Nije pretjerano discipliniran u dnevnom režimu, ali veseli ga biti na pozornici jer je realiziran kad je na bini. Dobio je 'žuti karton' i nadam se da će više paziti. Malo je bilo previše rock'n'rolla. (smijeh)

Svi ste u bendu, rekla bih, u jako dobroj formi. Slažete li se s tvrdnjom da glazbenici nikad ne stare jer ih glazba čini mlađima?

Odavno sam rekao da je baviti se glazbom produženo djetinjstvo. Mi smo si svi, baveći se glazbom, ustvari ozbiljno produljili djetinjstvo. To su dječački snovi - svirati u bendu. I mislim da je ispunjenost bitna, ako imaš svrhu u životu i ako si stalno postavljaš ciljeve i motive. Motivacija je jako važna. Da se uvijek probudiš sa svrhom, a ne da ustaneš i ne znaš što bi sam sa sobom ili ideš odrađivati nešto što te hrani, ali to ne voliš. A svi mi jako volimo svoj posao.

Znam da se volite opustiti čitajući. Kakvu literaturu najviše volite?

Čitam sve! Ali ne čitam onoliko koliko bih htio. Najviše čitam ljeti i zimi, recimo kad sam na skijanju pročitam nekoliko knjiga. Imam tu sreću da sam si ispunio dječački san da imam brod i izolaciju ljeti pa mogu čitati. U Zagrebu ne stignem. Kad idemo na svirke, ne palim televizor u hotelu, nego poslije svirke čitam koliko izdržim. Može to biti ozbiljna literatura ili krimići. Recimo, Kristijan Novak me razvalio. Obožavam i Jergovića. Drago mi je da ima domaće literature koja je apsolutno vrh.