Buga Marija Šimić diplomirana solo pjevačica i glumica te kći našeg poznatog glumačkog para Vitomire Lončar i Ivice Šimića. Glumom se bavi od malih nogu, a prije dvije godine proglašena je i najboljom opernom pjevačicom na '2nd Silk Road & Young Dreams' natjecanju u Beijingu u Kini te je nedavno na dodjeli Nagrada hrvatskog glumišta ponijela nagradu za najbolje žensko glumačko ostvarenje u predstavi za djecu i mlade 'Sunce djever i Neva Nevičica' Kazališta Mala scena. Na Instagramu je opisala dijagnozu koju je dobila prije nekoliko dana
'Bok, ja sam Buga i imam ADHD. Prije par dana dobila sam službenu dijagnozu. F 90.0.. Tko bi tako malo znakova može donijeti toliko olakšanja. 'Dijagnoza' zvuči strašno i kao nešto čemu se ne bi trebao veseliti. Pa ipak - kad sam pročitala službeno da je to to - odahnula sam i nasmijala se', piše Buga Marija Šimić. Sad joj se, kaže, objasnilo puno stvari i može se prestati kriviti za puno stvari.
vezane vijesti
'A najbolje od svega - sad napokon mogu naučiti i shvatiti kako moj mozak funkcionira i to primijeniti, što znači da će se kvaliteta mog života, posla, odnosa - podići na novu razinu. Dijagnoza što se tiče mentalnog zdravlja nije strašna niti te zatvara u kutije. Dijagnoza je ta koja daje slobodu. Jer kad znaš što ti je - onda možeš nešto i poduzeti. Možeš naučiti to navigirati, a onda se otvara jedan cijeli novi svijet. Obožavam svoju glavu. Zbog nje su nastale predivne predstave, divni projekti, zbog nje je moj život šaren, nasmijan, lud i divan! Ali zbog nje je nastalo i puno nesporazuma, neugodnih situacija, nepročitanih mailova, neplaćenih računa, neodgovorenih poruka i poziva', objašnjava.
Buga u nastavku navodi da je 'njezina glava jednostavno drugačija'. 'Malo dopamin trči po njoj drugačije. To je sve. Ali taj "to je sve" kad znaš da je to - to, otvara vrata. Daje olakšanje, objašnjava, usmjerava. Dijagnoza kad dođe do mentalnog zdravlja nije izlika. Ne znači da sad mogu reći - a imam ADHD pa ne mogu. Dapače. Dijagnoza je odgovornost prema sebi i drugima. Oružje koje ti može pomoći da život bude ljepši, bolji', smatra.
'Zašto govorim ovo javno? Jer mi se već par ljudi javilo da me pitaju gdje sam se testirala i da žele i oni napokon odgovore. Jer se ne sramim reći - idem na terapiju. Tražila sam pomoć. Želim da mi život bude bolji. Moj ADHD nije tako veliki problem. Ali ima ljudi koji zaista imaju problema, a boje se tražiti pomoć. Jer misle da će biti osuđeni. Da će 'drugi ljudi' reći da su ludi. Da će izgubiti posao. Što su realni strahovi. Ali zbog toga užasno se puno ljudi muči, a ne bi trebalo. Ne moraju. Jer postoji pomoć. I svatko zaslužuje da mu bude lakše. A osobito želim govoriti o ovome jer je ADHD kod žena iznimno slabo dijagnosticiran', ističe i dodaje kako se o tome se počelo pričati tek nedavno.
'Želim da svi dožive olakšanje i otvaranje svjetova kakvo sam ja doživjela kad sam vidjela na papiru tu oznaku 'F.90.0'. Mentalno zdravlje jednako je važno kao ono fizičko. Odlazak na psihoterapiju te ne čini ništa luđim od odlaska na fizioterapiju kad slomiš ruku. I čvrsto se nadam da ćemo uskoro živjeti u društvu koje to podupire i razumije. Da nisi lud ako kažeš - trebam pomoć. Čovjek si', poručila je Buga. Želi pomoći drugima koji se bore sa sličnim problemom.
