Rođen kao Issur Danielovitch 9. prosinca 1916. godine u Amsterdamu, New Yorku, Kirk Douglas odrastao je u obitelji ruskih Židova, imigranata koji su se netom prije njegova rođenja doselili tražeći bolji život, sa šestero sestara.

‘Bili smo jako siromašni. Živjeli smo svi u jednoj sobici, a gotovo svaku večer netko bi kucao na vrata i molio hranu. Iako nije bilo dovoljno ni za nas same, moja majka bi uvijek pronašla nešto da im da’, prisjetio se svojedobno svog odrastanja.

Njegov otac Herschel, koji je dolaskom u Ameriku postao Harry, skupljao je stare stvari i metal kako bi mogao prehraniti obitelj, a upravo on i to njegovo skupljanje inspirirali su Kirka Douglasa godinama kasnije, točnije 1988. godine, da napiše autobiografiju koju je nazvao ‘The Ragman’s Son’.

Kako bi pomogao svojoj obitelji, odmalena je prihvaćao sve poslove da bi zaradio neki novac, a glumiti je počeo već u srednjoj školi. Iako se godinama kasnije obogatio, svoje korijene nikada nije zaboravio, a on sam donirao je milijune dolara raznim humanitarnim organizacijama, dok, kako je najavio, nakon svoje smrti namjerava donirati i ostatak stečenog bogatstva koje se procjenjuje na više od 80 milijuna dolara.

Zahvaljujući iznimnom talentu za hrvanje, kojim se bavio, dobio je stipendiju na fakultetu St. Lawrence u New Yorku, a nakon diplome prebacio se na American Academy of Dramatic Arts.

S početkom II. svjetskog rata pridružio se američkoj mornarici, iako je isprva želio postati pilot, no zbog problema s vidom to mu nije uspjelo. Nakon ozljede u borbi na Pacifiku časno je otpušten 1944. godine. Ipak, upravo je boravak u mornarici donio promjene u njegovu privatnom životu jer je tamo na naslovnici Lifea vidio Diane Dill, kolegicu s Akademije. Koliko ga je očarala, govorilo je i to da je odmah rekao kako je upravo ona žena s kojom će se vjenčati.

I tako je i bilo - 2. studenog 1943. vjenčao se s Diane, koja mu je rodila dvojicu sinova, Michaela i Joela. Ipak, brak nije dugo trajao. Tek do 1951., no u međuvremenu je započela njegova glumačka karijera, ponajviše zahvaljujući Lauren Bacall, s kojom je također studirao, a koja ga je predložila producentu Halu Wallisu da ga uzme u filmu ‘Neobična ljubav Marthe Ivers’. Danas se čini nepotrebno pisati da mu je upravo taj film otvorio vrata Hollywooda, a Lauren Bacall je ostao vječno zahvalan na pruženoj prilici.

Iako u javnosti nije govorio o propalom braku, nije trebalo puno da se zaključi kako Kirk Douglas nije mogao odoljeti ženama. Dapače, njegova bivša supruga ga je u svojoj autobiografskoj knjizi ‘In the Wings: A Memoir’ opisala kao ‘grabežljivu pticu nezasitna seksualnog apetita’. Takav opis ga je povrijedio i naljutio, no to je bila istina.

‘Bio sam jako zločest dečko, a u mom je životu bilo jako puno žena’, izjavio je svojedobno Douglas i najbolje opisao ono o čemu se šuškalo u Hollywoodu. Na njegovoj podužoj listi našle su se i neke od najljepših glumica svijeta, poput Rite Hayworth i Lane Turner, no film ‘Čin ljubavi’ preokrenuo mu je život za 180 stupnjeva.

Upravo na setu tog filma, snimanog u Parizu, upoznao je tri godine mlađu njemačko-belgijsku producenticu Anne Buydens. Znajući njegovu reputaciju, Anne je isprva odolijevala njegovu zavođenju, no na kraju je ipak popustila, a 1954. godine svoju su vezu ozakonili. Taj brak traje i danas, iako se odavno oboje teško kreću, ponajprije koristeći hodalice i kolica, i to uz pomoć medicinskih djelatnika.

‘Ako želite saznati sve o nekom muškarcu, puno toga možete doznati samo ako pogledate s kime je u braku’, rekao je Kirk Douglas. Anne Buydens rodila mu je još dvojicu sinova, Petera i Erica, a iako ju je tijekom mnogih godina braka varao s drugim ženama, ona mu je redovito sve opraštala. Zapravo, moglo bi se reći da je podržavala sve njegove izvanbračne avanture jer je od njega tražila samo jednu stvar - da joj kaže za svaku ljubavnicu. No niti ona nije bila anđeo jer je imala ljubavnika u Francuskoj.

Njegov naoko idiličan život narušen je 1996. godine, kada je doživio moždani udar od kojeg se mjesecima oporavljao, a budući da je izgubio i dar govora, morao je sve iznova učiti.

‘Moždani udar blokirao mi je moć govora. Što jedan glumac koji ne može govoriti može napraviti? Čekati da se vrati nijemi film?’, našalio se na svoj račun 15 godina kasnije, no da mu u to doba nije bilo lako, i nije. Unatoč svemu, nije želio odustati, pa je angažirao stručnjake i redovito vježbao. Ipak, nije sve bilo bajno, jer mu je zbog svega toga nastupila i depresija, zbog koje je razmišljao i o samoubojstvu.

‘Naučio sam da je suicid glup i sebičan potez jer misliš samo na sebe. Nisam ponosan na to. Bio je to trenutak slabosti i kada me cijev pištolja udarila u zub, to me zaboljelo. Zubobolja me spriječila u samoubojstvu.’

Kao da moždani udar nije bio dovoljan udarac u njegovu životu, pet godina prije Kirk Douglas imao je još jedan bliski susret sa smrću, kada se helikopter u kojem se nalazio sudario s malim avionom, a uz to je završio na operaciji kralježnice te mu je ugrađen pacemaker.

No ono od čega se zasigurno nikada nije oporavio, kao što se niti jedan roditelj ne oporavi, smrt je njegova najmlađeg sina Erica koji je preminuo nakon što je pomiješao preveliku količinu alkohola te tableta za smirenje i spavanje.

’Sa suprugom idem na njegov grob, sjedimo i razgovaramo s njim. Osjećamo da smo mu tako bliže. Nisam bio uz njega i to me proganja. Možda se predozirao kako bih mu ja pomogao, a ja nisam bio s njim.’

Ipak, svi ti bliski susreti sa smrću vratili su ga na početak te je utjehu počeo tražiti u vjeri, od koje je u mladosti bježao. Svoju drugu bar micvu imao je sa 83 godine, a zbog njega je 2004. godine i njegova supruga prešla na židovsku vjeru, nakon čega su obnovili bračne zavjete.

Prošlogodišnju rođendansku želju najstarijeg sina, slavnog Michaela Douglasa, onu da doživi 102. rođendan, ispunio je, a sve bi najbolje bilo završiti riječima iz jednog od njegovih tekstova koji su objavljivani na Huffington Postu, netom nakon održanih američkih izbora:

‘Živio sam dug i kvalitetan život. Neću biti ovdje i vidjeti posljedice zla koje će se ukorijeniti u našoj zemlji, ali vaša i moja djeca hoće.’