Za razliku od ostalih kraljevskih obitelji, predstavnici Nizozemske nemaju krunidbu kao takvu. Budući da ondje ne postoji državna crkva, krunu na glavu budućeg vladara nema tko staviti. Tako je i bilo za posljednje krunidbe, 2013. godine, kada je nakon 33 godine službe nizozemskom narodu kraljica Beatrix predala titulu svom najstarijem sinu Willem-Alexanderu. On je tako postao prvi muškarac na nizozemskom tronu od 1890. godine te, s 46 godina, najmlađi europski kralj.

Nakon njezine abdikacije, koja je po svemu sudeći normalna pojava u Nizozemskoj, jer je prije nje to napravila i njezina majka, kraljica Juliana, koja je vladala 31 godinu, ali i njezina baka, kraljica Wilhelmina, u obližnjoj, 600 godina staroj crkvi novi kralj položio je zakletvu držeći nizozemski ustav te pred članovima parlamenta, a kruna i druga kraljevska obilježja nalazili su se na stolu pored njega.

Sama kruna izrađena je 1840. godine od pozlaćenog srebra i na sebi ima lažne bisere i dragulje izrađene od ribljih vlakana, stakla i obojenih folija.

Dolazak kralja Willem-Alexandera na čelo nizozemske kraljevske obitelji izvukao je odmah s dna ladice i dobro čuvane tajne. Tako se doznalo kako je u studentskim danima imao reputaciju zavodnika, kao i ljubitelja dobrih partyja i enormnih količina piva, te je bio opčinjen djevojkama iz Latinske Amerike. Stoga nitko nije bio posebno iznenađen kada se oženio Argentinkom.

Upravo je brak s Argentinkom Maximom bio pod povećalom javnosti, baš kao i brak njegovih roditelja 10. ožujka 1966. godine. Naime kraljica Beatrix iznenadila je sve kada se odlučila zaručiti za njemačkog diplomata i aristokrata Clausa von Amsberga. Na dan njihova vjenčanja izbili su masovni prosvjedi u Nizozemskoj jer se njezin potez nije svidio građanima.

Naime problem je bio u tome što je princ Claus bio pripadnik organizacije Hitlerove mladeži, kao i vojnik Wehrmachta, stoga se njegovo ime povezivalo s nacizmom. Na samu povorku bačena je dimna bomba, a sve je kulminiralo sukobima s policijom. Najbolje od svega je to da je princ Claus ubrzo postao najomiljeniji član kraljevske obitelji, a njegovu smrt 2002. godine Nizozemci nisu nikako mogli prežaliti.

Sličnu situaciju imao je i kralj Willem-Alexander nakon što se doznalo da je otac kraljice Maxime, Jorge Zorreguietae, služio argentinskoj vojnoj diktaturi više od 30 godina. Svjesna da će udajom i sama dobiti kraljevsku titulu, Maxima se udaljila od svojih roditelja, koji nisu bili prisutni ni na njihovu vjenčanju ni na ustoličenju novog kralja i kraljice.

Danas je Maxima omiljena kraljica, a narod ju poštuje i voli i više od kralja. Prije negoli je postala kraljica živjela je u New Yorku i radila u jednoj od tamošnjih investicijskih banaka. Udajom se odrekla tog svijeta, a posvetila se novim dužnostima, osobito vezanim uz javno dobro, kao i majčinskoj ulozi. Maxima i Willem-Alexander imaju tri kćeri - Arianu, Amaliju i Alexiju - a upravo je najstarija, punog imena Catharina-Amalia, buduća prijestolonasljednica.

Mnogi kažu kako su njih dvoje 'nepobjediv par', no ipak im zamjeraju zbog ogromnog bogatstva koje su stekli, kao i povlasticu da ne plaćaju poreze. Zanimljivo je da svi članovi kraljevske obitelji primaju poprilično izdašne plaće, a novac za sve troškove, putovanja, uređenje kuća ili održavanje jahti, dolazi iz džepova poreznih obveznika u Nizozemskoj.

A kada imaju novca, nije čudo da se voze i zlatnom kočijom, koja se izvozi iz posebnog spremišta na Dan princeza, odnosno Princes' Day. Svake godine, trećeg utorka u rujnu, kada sa službenim radom započinje parlament, kraljica sjeda u kočiju i prolazi kroz mnoštvo mašući im.

Kočija je izrađena davne 1898. godine, na kraju 19. stoljeća, kada su mnogi ljudi u Nizozemskoj bili nezadovoljni jazom između vrlo siromašnih i vrlo bogatih u Amsterdamu. Na nagovor jednog propovjednika svaki je građanin donirao 25 centi, a skupljenim novcem željeli su kupiti poklon za krunidbu kraljice Wilhelmine. Ekstravagantni poklon bio je na kraju upravo zlatna kočija, a iako se isprva mislilo da će stajati samo u muzeju, kraljica ju je odlučila iskoristiti za vjenčanje s princem Hendrikom 1901. godine. Ta tradicija nastavljena je te traje i danas.