Sretnu vijest o trudnoći, koju je podijelila sa svojim obožavateljima, nekoliko tjedana kasnije zamijenili su neprospavane noći i dani prepuni iščekivanja hoće li sve proći dobro. Lana Jurčević je zbog komplikacija u trudnoći završila u bolnici na antibioticima, i tamo još uvijek boravi, čuvajući trudnoću.

Iako je isprva mislila svoje najveće strahove i najintimnije misli ostaviti za sebe, Lana je donijela odluku koja je iznenadila sve - o stvarima koje mnoge žene šute, ne želeći ih dijeliti s nikime, pjevačica je progovorila javno.

Nakon što je otvoreno progovorila o svemu, dokumentirajući trenutke iz bolnice i dijeleći ih na društvenim mrežama, Lana je dobila i razne reakcije. Iako je bilo i negativnih komentara, kao i pitanja zašto je to napravila, bilo je puno više reakcija žena koje su prošle kroz isto što i ona.

Tako su preko noći na Laninom Instagramu žene iz svih dijelova Hrvatske s njom, ali i s javnosti podijelile i vlastita iskustva, a o svemu tome pjevačica se oglasila u novoj objavi.

'Kad mi netko kaže: Zašto si objavljivala ove sve stvari do sada, kad ne znaš ISHOD? A kad ga znaš? Tko ti išta garantira u životu? Stalno radno mjesto do kraja života? Partnera do kraja života? Uspješnu trudnoću, zdravo dijete? Čiji život je PREDVIDIV? Milijun nepoznanica nam je svaki dan na putu..

Ja imam negdje neki svoj osjećaj, na koji imam pravo i koji me vodi. I intuicija mi govori svoje, ali na kraju, bit će kako bude… Stiglo mi je tisuće poruka od žena, ali i isto toliko vaših komentara ispod objava i hvala svima na dijeljenju svoje najveće intime, ali i podrške... Mislim da nam svima koji smo u sličnoj situaciji, to jako puno znači 💓. HVALA VAM. 🙏

‘Sjedila’ sam danima po nekoliko sati u inboxu, svima koji su napisali svoje iskustvo ili priču, odgovorala sam im. To je najmanje što mogu sada napraviti. S obzirom na hrpu novog vremena koje sam dobila, možda ih više stavim na blog… i počnem pisati neke stvari koje možda nisu za sve ovdje, pa ni za instagram…

Činjenica je da stvari više nisu iste, niti će biti.. Ja nisam ista, moj život nije isti. Neke nove ceste i raskrižja se stvaraju. A neka zatvaraju. Prvih tjedana sam samo šutila dok sam pokušavala shvatiti što se događa, a kako je vrijeme odmicalo, par puta kad sam ostala sama u bolničkoj sobi, imala sam potrebu pjevati da se ‘očistim’… postoje te neke pjesme koje baš jako volim i koje me rehabilitiraju. Nisam imala pojma da me netko čuje, ali kad sam dobila ovu prvu poruku, shvatim ispočetka koliko mi muzika znači. Nadam se da i vi mame imate nešto što volite i što vas smiruje ili ispunjava, kad zagusti.'