Policija okruga Santa Fe otkrila je tijela dvostrukog dobitnika Oscara Genea Hackmana (95) i Betsy Arakawe (63), njegove supruge s kojom je u braku 34 godine - kao i njihovog psa u srijedu poslijepodne.

Ne sumnja se na zločin, a uzrok smrti još nije objavljen. Šerif okruga Santa Fe, Adan Mendoza, potvrdio je vijest u četvrtak.

Hackman je bio jedan od najuspješnijih glumaca svih vremena, zahvaljujući glavnim ulogama u filmovima 'Francuska veza', 'Bonnie i Clyde' i 'Kraljevstvo izlazećeg mjeseca'. Njegova impresivna karijera uključuje dva Oscara, tri Zlatna globusa i nagradu Cecil B. DeMille, dodijeljenu 2003. godine.

Rođen je kao Eugene Hackman 30. siječnja 1930. u Kaliforniji, a marincima se pridružio sa 16 godina, služeći četiri i pol godine u Kini, Japanu i na Havajima. Nakon toga je studirao novinarstvo i televizijsku produkciju na Sveučilištu Illinois, ali je odustao kako bi se posvetio glumi.

Hackman je svoj veliki broadwayski proboj ostvario 1964. godine u predstavi 'Any Wednesday', što je rezultiralo zapaženom ulogom u filmu 'Lilith' (1964) uz Warrena Beattyja. Uloga u kultnom filmu 'Bonnie i Clyde' (1967) donijela mu je prvu nominaciju za Oscara.

Godine 1972. osvojio je Oscara za najboljeg glumca za ulogu u 'Francuskoj vezi', filmu koji je učvrstio njegov status vodećeg glumca. Nakon toga, Hackman je nastavio nizati uspjehe u filmovima poput 'Mladi Frankenstein', 'Superman', 'Nepomirljivi' (za koji je dobio drugog Oscara) i 'Kraljevstvo izlazećeg mjeseca'.

Umirovio se 2004.

Hackman se povukao iz glume nakon što je glumio u komediji 'Welcome to Mooseport' 2004. godine. Samo nekoliko godina ranije, ponovno je oduševio publiku u filmu Wesa Andersona 'Kraljevstvo izlazećeg mjeseca' kao umirući patrijarh obitelji ekscentričnih genija (uključujući Anjelicu Huston, Gwyneth Paltrow, Bena Stillera i Lukea Wilsona). No nakon karijere koja je obuhvatila razdoblje od preporoda kinematografije kasnih 60-ih do novog stoljeća, Hackman je odlučio da je učinio dovoljno.

U intervjuu s Larryjem Kingom 2004. godine, Hackman je izjavio da je njegova karijera 'vjerojatno gotova' i da nema novih scenarija pred sobom. Potvrđujući svoje umirovljenje 2008. godine, nekoliko godina kasnije je u razgovoru za GQ 2011. rekao da bi bilo potrebno mnogo da snimi još jedan film.

'Ne znam. Možda kad bih to mogao učiniti u vlastitoj kući, bez da itko išta remeti i s samo jednom ili dvije osobe', rekao je, kasnije dodavši da se nada da će ga se pamtiti 'kao pristojnog glumca'.

Tijekom turneje promocije svoje knjige 'Escape from Andersonville' 2008. godine, Hackman je za Raleigh News & Observer izjavio da ne želi 'nastaviti pritiskati'. 'Zadovoljan sam s onim što sam postigao', rekao je.

Hackman se okrenuo slikarstvu, radu na sinkronizaciji i pisanju knjiga. Napisao je priču o Divljem zapadu 'Payback at Morning Peak' (2011) i policijski triler 'Pursuit' (2013), te je bio koautor tri djela povijesne fikcije s podvodnim arheologom Danielom Lenihanom.

Od tada je narirao dva dokumentarna filma: 'The Unknown Flag Raiser of Iwo Jima' (2016) i 'We, the Marines' (2017).

Osim jedne od najimpresivnijih filmografija u industriji, svog pisanja, kazališnih kritika i slikarstva, Hackman za sobom ostavlja i troje djece koje je imao sa svojom prvom suprugom, Faye Maltese: Christophera Allena, Elizabeth Jean i Leslie Ann Hackman.

Kada ga je GQ 2011. godine pitao kako bi želio da ga se pamti, Hackman je skromno odgovorio: 'Kao pristojnog glumca. Kao nekoga tko je pokušao prikazati ono što mu je dano na iskren način. Ne znam, više od toga'.